Rudi Rizman, Mladina: Non-paper je greška gora od zločina

Novi broj slovenačke Mladine, koji je izašao u petak 23. aprila, tematizira međunarodni skandal koji je izazvao Janez Janša, premijer Republike Slovenije, sa "non-paper" dokumentom u kojem predlaže prekrajanje granica na Balkanu. Po tom prijedlogu, Bosna i Hercegovina platila bi visoku cijenu i bila bi doslovno rasparčana na tri dijela.

Mladina temu non-papera komentira i na naslovnici na kojoj vidimo karikature Plenkovića i Vučića sa viljuškama i noževima u rukama, kako se spremaju da izrežu mesni odrezak u obliku BiH. Između njih stoji Janša u odori kuhara koji je ponosan na svoj specijalitet. 

U nastavkudonosimo nekoliko dijelova iz opširne analize "Greška gora od zločina" koju potpisuje slovenački sociolog i politolog, dr. Rudi Rizman.    

"Što se tiče takozvanog non-papera, premijer i predsjednik Republike uveliko su precijenili svoju ulogu a, u svjetlu predsjedavanja Europskom unijom, možda su je mislili i zlorabiti, što nas ne bi trebalo iznenaditi. Barem ne one koji historiju shvaćaju ozbiljno i sjećaju se da fantomski non-paper oponaša već viđene obrasce u povijesti, kada se u početku obično negira postojanje sličnih dokumenata ili ideja, a kasnije ih državne politike počinju provoditi.

Do sada je priznao da ga je vidio samo premijer Albanije Rama, ali sasvim vjerovatno je bio i u rukama mnogih drugih političara u regiji, uključujući Sloveniju, kao što je otkriveno njihovim igrama riječi. Čini se vjerojatnim da ga i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel u svojoj ladici". 

Historija se ponavlja

Rizman se u tekstu prisjeća zloglasnog memoranduma SANU od kojeg su se, u početku svi distancirali, da bi kasnije postao zvaničan program uništenja:   

"U tom slučaju, čiji je politički cilj konačni raspad bivše jugoslovenske federacije, ovo možemo vidjeti kao nadogradnju zlokobnog Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) o promjenama i etnički zaokruženoj etničkoj (srpskoj) teritoriji za sprovođenje Velike Srbije. U početku su se svi distancirali od Memoranduma - članovi iste Akademije i političari - ali kasnije ga je srpska politika, koju je vodio Milošević, praktično usvojila. Sličan obrazac, opterećen izrazom „Velike“, slijedio je, naravno, i drugdje, otprilike u isto vrijeme u Hrvatskoj, na Kosovu i u Albaniji, i na kraju, ali ne najmanje važno, u samoj Bosni i Hercegovini, koja je na kraju platila najvišu cijenu u ljudskim životima.

Svi sudionici ove priče dio su onoga što se u stručnoj literaturi iz ove oblasti naziva "balkanizacija", što bi Europska unija, ako zaista želi ostati vjerna svojim temeljnim ciljevima i vrijednostima, trebala odlučno odbaciti kao povijesni anahronizam.

Umjesto toga, trebala bi dati prednost težnjama za prosperitetom i mirom ljudi koji tamo žive. To znači da bismo u 21. stoljeću, posebno u Europskoj uniji, trebali napustiti postupke koje je još i  Tukidid opisao u Peloponeskom ratu da „snažni mogu zahtijevati ono što žele, a nejaki mogu samo žrtvovati to što moraju.

Još jedno krvarenje evropskog mekog trbuha sigurno bi potkopalo postojanje Evropske unije. Jaka EU nije u interesu  Rusije i Kine, čak ni Turske (uglavnom zbog Bosne). Sve ove zemlje imaju svoje posebne interese u ovoj regiji. Ne smijemo zaboraviti da su se za vrijeme Trumpove vladavine ovoj neprincipijelnoj koaliciji protiv EU pridružile Sjedinjene Države", piše autor.

Ko su kreatori non-papera

Naravno, nije teško pogoditi ko su protagonisti i inspiratori ne-papira o kojem piišem. Najvjerojatnije se njegovo "sponzorstvo" nalazi u jednoj od vladinih palača u Budimpešti, ali i drugi centri političke moći, Beograd, Zagreb, Tirana i Sofija, također su doprinijeli identičnim političkim i povijesno nedovršenim državnim idejama. 

Činjenica da se Slovenija u ovoj priči našla u ulozi svojevrsnog kurira, u najboljem slučaju znači pucanj u vlastito koljeno, koji će je pouzdano oslabiti, a u najgorem slučaju, možda čak i lišiti (?) presdjedavanja EU u drugoj polovini ove godine. Slovenija će morati platiti cijenu za megalomaniju i "napoleonsku" pretpostavku sadašnjeg premijera i njegovog podređenog predsjednika", smatra autor.

Slijedite trag novca

Rizman navodi kako u pozadini svega stoji korupcija, pohlepa i novac: 

"Čini se da se niko od njih ne oslanja puno na vlastitu ili međunarodnu reputaciju Slovenije, u pozadini su zapravo mnogo banalnije stvari. Ko je, na primjer, prvi pozdravio ideje u non-paperu? Razumljivo, Dodik iz Republike Srpske, gdje "peru novac" od trgovine oružjem tokom posljednjeg rata i potpomažu se međusobno raznim "kanalima", od kojih "Prijedorski" nije  jedini. Kao kada je u američkom slučaju Watergate, "duboko grlo" savjetovalo novinara Woodwarda: Slijedite trag novca."

Autor teksta podsjeća na jednu drugu mapu koja je nedavno bila u centru pažnje, a to je mapa velike Mađarske koju je Viktor Orban pokazao prilikom obilježavanja 100. godišnjica Trianona. Po toj karti, Mađarskoj pripadju dijelovi Hrvatske, Srbije, ali i dio Slovenije: 

"Najnovija inkarnacija zamišljene teritorijalne ekspanzije u našem geopolitičkom susjedstvu je 100. godišnjica Trianona, koju je mađarsko vodstvo, predvođeno autokratom Orbanom, koristilo za objavljivanje povijesnih mapa svoje nekadašnje 'velike' države. To otvara i posljedično pitanje drugih granica. Otvara i pitanje granice sa Slovenijom, koja je izgleda najslabija karika na ovoj mapi. To je utoliko zabrinjavajuće ako uzmemo u obzir da je slovenski premijer (Janša) u nekoliko aspekata u slabijoj ili podređenoj ulozi u odnosu na mađarskog autokratu.

Ako jedna granica postane upitna, sve postojeće granice na evropskom kontinentu postaju problem, upozorava Rizman. 

"Trianonovi apetiti ostaju na stolu, ali Budimpešti je potreban presedan da ih zadovolji, od kojih je prvi u njenom geopolitičkom kraku, odnosno na Balkanu, a na štetu Bošnjaka, odnosno cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Ovdje može računati na podršku u regiji u kojoj Orbán nastoji osigurati ulogu regionalnog hegemona ili 'zaštitnika'. Jedan je od dokaza ko vuče konce u regiji je bijeg bivšeg korumpiranog makedonskog premijera Gruevskog 2018. godine preko mađarske ambasade u Tirani u Budimpeštu do Orbana, a mogao bi ga pratiti neko drugi iz drugih balkanskih zemalja zbog krivičnih djela. 

Za međunarodne donosioce odluka je iznenađujuće i apsurdno da se Slovenija, u trenutku kada "slavi 30. godišnjicu neovisnosti od bivše države", vraća u Jugoslaviju i zapadni Balkan svojom politikom i odriče svoje odanosti  Euroatlantskom savezu. U ovom trenutku, dakle, može računati samo na simpatije autokratskih i kleptokratskih vođa u obližnjem srednjoeuropskom i balkanskom okruženju. Možemo tome dodati i najnoviju izjavu ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova da ne vjeruje slovenačkoj kameleonskoj vanjskoj politici, koju vodi trenutna vlada", zaključuje Rizman u analizi koja je objavljena u današnjem broju slovenačke Mladine.