Protiv agresije na kulturu

Otvoreno pismo umjetnika i kulturnih radnika objavljujemo u cijelosti i podržavamo u potpunosti

Ne postoji ni jedna država u Evropi u kojoj je kulturna politika važnija nego u BiH. U razaranju ove zemlje, orgijanju rata najčešće su se koristili kulturni razlozi – argumenti da se podijelimo i da se okrenu različite etničke grupe jedna protiv drugih. Za posljedicu toga imamo razorenu zemlju, podijeljenu, uništen kulturni i socijalni kapital, kulturno istorijsko nasljeđe devastirano i napušteno, vrijednosni i profesionalni standardi degradirani. Političari koji upravljaju našom zemljom, našim životima i našim novcem više i ne kriju svoje fundamentalno nerazumijevanje važnosti kulturne baštine i kulturnog stvaralaštva za identitet, opstanak država i naroda u savremenom svijetu. Civilizovana društva instrumentizira kulturu za potrebe izgradnje i reprezentacije nacionalnog identiteta, stavljaju u funkciju vanjske politike, otvaraju ekonomski aspekt kulture kao kreativne industrije i kulturnog turizma, preko kulturnih projekata ulaze novci, strane investicije i zapošljava se radna snaga. Kultura može ponovo zbližiti ljude, okupiti ih oko zajedničkih ideja i programa i poboljšati njihovo razumijevanje.

Nažalost, živimo u vremenu kada ime naše zemlje ispunjava stranice svjetskih i domaćih medija uglavnom po crnilu, korupciji, kriminalu, nesposobnosti..... Porazna je činjenica da se djelovanjem neodgovorne politike, u tako kratkom vremenskom roku, slika ponosnih ljudi koji su branili najsvetije vrijednosti slobode i prava na različitosti pretvorila u sliku „pustog prostora“ bez nade i duhovnih sadržaja, gdje se kultura doživljava kao luksuz i trošak, a ne kao kulturna i kreativna industrija.

Uspjesi naših kulturnih radnika i umjetnika nisu nikakav eksces već kontinuirana prisutnost na svjetskoj sceni i podjednako je intenzivna od 1992. godine do današnjih dana.

Upravo zbog toga porazna je, uznemiravajuća i zabrinjavajuća činjenica da se upravo ta oblast sankcionira na neshvatljiv način u Nacrtu budžeta Kantona Sarajevo sa umanjenjem od 1.500.000 KM, čime se i onako egzistencijalni i programski minimum dovodi u pitanje. Nijedna druga društvena grana nema takvu medijsku i stručnu recepciju kao što to ima oblast KULTURE i UMJETNOSTI. Krajnje je neumjesno i neodrživo reducirati budžet programskih sadržaja kulturnim institucijama koji čine tradiciju i historiju grada, čiji programi (predstave, koncerti, izložbe, promocije, festivali) posjeti na desetine hiljada domaće i strane publike, koji kreiraju pozitivnu atmosferu i daju našoj sredini makar na kratko „image“ evopske metropole. Imamo razloga sumnjati da ovakva politika nije rezultat samo nesposobnosti pojedinaca zaposlenih u svakako prevelikoj i nefunkcionalnoj administraciji, to nije samo birokratska finesa, vec suštinsko nerazumjevanje i nepoznavanje vrijednosti modernog društva.

Međutim u glavnom gradu BiH postoji umjetnička zajednica koja je osvojila kulturu kao prostor slobode i koja promovira kulturu komunikacije, promjena i emancipacije, dijaloga i transformacije. Zbog toga ne prihvatamo da novoizabrana vlast na nivou Kantona Sarajevo umjesto ponuđenih strateških opredjeljenja za kulturu i obrazovanje, nastavi sa daljnjim devastiranjem i degradacijom kulturnih institucija i umjetničke produkcije kao što je to činjeno u prethodne četiri godine. Nadamo se da će kulturni djelatnici i umjetnici ovim pismom skrenuti pažnju javnosti najodgovornijim političkim subjektima i odgovornim pojedincima da se zaštiti i sačuva kulturni identitet Sarajeva.

 Umjetnici i kulturni radnici, Sarajevo,  16.02.2011.