Niall Ferguson: Da li se svijet pretvara u veliku Bosnu?

K. S.
Niall Ferguson: Da li se svijet pretvara u veliku Bosnu?
Foto: Armin Durgut/Pixsell / Memorijalni centar Potočari nekoliko sati uoči presude krvniku Karadžiću
Prošlo je više od četvrt vijeka od kada je rat u Bosni odnio oko 100.000 ljudskih života.

“Nakon masakra u kojem je ubijeno 50 muslimanskih muškaraca, žena i djece u Christchurchu na Novom Zelandu, pitam se: ‘Da li se svijet pretvara u veliku Bosnu?’”, piše u svojoj kolumni za The Boston Globe britanski historičar i profesor na Harvardu Niall Ferguson.

Raspad Jugoslavije i predsuda doživotnog zatvora za genocid Radovanu Karadžiću prošle sedmice podsjeća nas na “drevnu mržnju”, koja je misteriozno ponovo se probudila. Ona je rezultat širenja lažne historije, zaključuje Ferguson.

Pseudo-historija igra važnu ulogu i opravdanju masakra dajući počiniocima ideju da njihovi neprijatelji nisu baš ljudi da će nasilje ubrzati nestanak tih ljudi.

Komunistički predsjednik Srbije Slobodan Milošević zapalio je fitilj mržnje 1989. godine na govoru povodom obilježavanja 600 godina Boja na Kosovu. Ključna rečenica je bila da Srbi koji su živjeli na Kosovu i u Bosni su “ugroženi”.

Rat u Bosni bio je obilježen upravo masakrima i genocidom. U proljeće 1992. godine, grupa Bosanskih Srba koji su sami sebe nazvali “Beli Orlovi” počinili su neviđena zvjerstva nad Muslimanima Višegrada i oni su direktno krivi za uništenje tri petine populacije tog grada. Stotine muškaraca, žena i djece strijeljano je na poznatom mostu Mehmet Paše Sokolovića a njihova tijela bačena su u rijeku.

Ovo je ta odvratna tradicija koja pripada i teroristi iz Christchurcha Brentonu Tarrantu.

Njegov manifest na 74 stranice pod nazivom “ “The Great Replacement”, je tipičan primjer pseudo-historije koja Muslimane opisuje kao “osvajače” i revocira stare bitke između Islama i Kršćanstva.

Razlika je u tome što Tarrant nije trebao nekog današnjeg Slobodana Miloševića da ga nahrani nacionalizmom. Za razliku od 1992. godine sada je moguće da jedan običan propalica pročita neke stvari u nekom mračnom kutku interneta gdje ga algoritam Googlea odvede, poput stranice 8chan. Tu može razmjenjivati poruke sa svim najradikalnijim desničarima. Nove tehnologije, kao što su (Go Pro kamere) osigurale su Tarrantu prijenos uživo terorističkog napada na nevine ljude. Sve je to naravno prenosio preko Facebooka, a znao je da to ne može preko YouTubea koji ima blokadu prijenosa ovakvih stvari.

Da su Bosanski Srbi 1992. godine imali ovakvu tehnologiju sigurno bi uživo snimali ubijanja bošnjačkih civila. Bez sumnje bi to uradili.

Previše je bolesnih ljudi koji žele gledati “first person shooter” igrice (igrice iz prvog lica) koje se igraju sa pravom municijom i pravim ljudima, koji dišu, vrište, krvare i na kraju umiru.

U Bosni se desio krug nasilja kao rezultat osvete za agresiju. Možemo li sada očekivati da se to počne dešavati globalno? Nekoliko dana nakon masakra u Christchurchu, jedan Turčin ubio je troje ljudi u tramvaju u Utrechtu. Kasnije je jedan Senegalac pokušao zapaliti 51 djece u školskom autobusu u blizini Milana. Turski napadač priznao je terorističke namjere, dok je Senegalac htio se osvetiti za sunarodnjake koji su se utopili u Mediteranu okrivivši imigracione vlasti Italije za sve strožiju kontrolu obale.

Nakon što se završio horor u Christchurchu, neki su potrčali da okrive svakoga ko se usudio kritikovati islamski ekstremizam. To je ista kočičina idiotizma kojom se terorista Tarrant služio u manifestu. Dajte da budemo jasni: Masakriranje ljudi je užasan i zao čin bez obzira ko ga počinio, da li to bili džihadisti ili bijeli rasisti. To su mogli biti i budisti, maoisti ili bosanski Srbi, ili ogranak IRA-e.

Kako stvari sada stoje, islamisti trenutno vode po ubiju ubijenih ljudi u odnosu na bijele rasiste. Prema podaicma, američkih vlasti, tokom 2017. godine desilo se 10.900 terorističkih napada u kojima je poginulo 26.400 ljudi. Vodeći je bio ISIL sa 7.120 ubijenig, potom Talibani sa 4.925 i Al Shabaab sa 1.894 poginula.

Očigledno je da su Muslimani najveće žrtve terorističkih napada koje su počinili džihadisti, što ekstremisti i desničari na Zapadu ne žele prihvatiti kao tako.

Tipičan primjer takvog terorizma desio se u Pakistanu a ne u Europi, gdje je profesor izboden na smrt u mjestu Bahawalpur jer je želio organizirati zabavu za učenike i učenice da zajedno proslave. Ubica je viknuo: “Ubio sam ga. Rekao sam mu da se ne mogu miješati učenici i učenice jer je to protivno islamu”.

Prosječan Musliman takvih fanatika se mora bojati više nego bijelih rasista. Islamofobije danas će te više pronaći u Kini nego na Zapadu. Kampanja Komunističke partije da “deradikalizira” Ujgure u Xinjiangu dovela je do zatvaranja milion Muslimana u koncentracione logore. U glavnom gradu Urumuqiju populacija je opala za 15 posto tokom 2017. godine.

Na kraju Niall Ferguson zaključuje: "Ako tražite Srebrenicu u današnoj globalnoj Bosni, ne morate je dalje tražiti".

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije