Navršila se 821. godišnjica Bilinpoljske izjave: Dokaz višestoljetne državnosti Bosne

Govoriti o bosanskom srednjovjekovlju koje, kao i povijest susjednih zemalja toga perioda, do danas u sebi krije više nepoznanica i nerasvijetljenih zbivanja, znači pokušaj interpretacije burnih i složenih, nerijetko i kontroverznih, političkih događaja koji su imali snažne refleksije na buduće povijesne tokove.

Piše: Mr. Alen Zečević, za portal Radiosarajevo.ba

Jedan od njih, koji se zbio početkom 13. stoljeća, je Bilinopoljska izjava, prema mišljenju mnogih povijesničara prijelomni trenutak u povijesti srednjovjekovne bosanske države. On je utoliko interesantan jer je po kontekstu svoga nastanka politički i diplomatski, a po sadržaju dokument izrazito religijskog kraktera. Njime je, u jednom vrlo opasnom vremenu, kompromisom sa Rimom i Katoličkom crkvom ozvaničenim ovim aktom vladar srednjovjekovne Bosna izbjegao potencijalni krstaški pohod na zemlju kojom je upravljao i nestanak Crkve bosanske.

Trending

Ambasador SAD: RS i Dodik ubrzavaju korake da potkopaju instutucije i pozivaju na disoluciju države

Izvori o Bilinopoljskoj izjavi

Kakav je, po formi i sadržaju, pod kakvim političkim okolnostima je došlo do zbora na Bilinom polju 8. aprila 1203. godine i šta je suštinski značaj akta nastalog u tom smislu, pitanja su na koju mediavelisti još i danas traže prave i na povijesnim izvorima utemeljene odgovore. U ovisnosti o izvorima i obajvljenoj literaturi, ovaj dokument srećemo pod različitim nazivima: izjava, ispovijed, abjuracija (odricanje), a formalni događaj kao sabor, skupštinu ili sastanak. Termin abjuracija je 1869. godine u naučnom životu promovirao povjesničar Franjo Rački koji u svom vrlo vrijednom djelu Bogomili i patareni dokument ocjenjuje "listinom kojom su se njekoliko odličnijih Patarena odrekli svoje vjere". Polazeći od te interpretacije, koja je danas najzastupljenija u nauci, odricanje je podrazumijevalo napuštanje tzv. bosanskog krivovjerja ili hereze. Izvorni tekst Bilinopoljske izjave, na žalost, nije sačuvan. O njenom sadržaju saznanja imamo na osnovu latinskog prijevoda koji je, na temelju originalnog dokumenta, publikovao Augustin Theiner.

Kontekst nastanka

Za razumijevanja konteksta nastanka izjave važno je u obzir uzeti tadašnje političke i vjerske prilike u Evropi i srednjovjekovnoj Bosni. Crkva bosanska, kao zvanična državna religija u Bosni, našla se na udaru Katoličke crkve koja je njeno učenje smatrala heretičkim. Također, što je veoma važno, protivheretički izvori i crkveni rukopisi tog vremena, govore da su krajem 12. i početkom 13. stoljeća, evidentirane čvrste relacije između bosanskih ˝krstjana˝ (Christianorum Bosniensium) i heretika iz Lombardije (sjeverna Italija).

Kao heretička, Crkva bosanska i njeni predstavncici, je morala napustiti svoje učenje i staviti se pod kontrolu Katoličke crkve. Na sve jače pritiske prema bosanskim krstjanima uticao je jedan značajan faktor iz bosanskog susjedstva.

02.11.19. 18:42

Krstaške inkvizicije protiv Bosne i Bošnjaka (3)

U intervalu od 22. februara 1199. i 21. februara 1200. godine, u dopisu upućenom papi Inocentu III, dukljanski knez Vukan nedvosmisleno je optužio bosanskog bana Kulina za prihvatanje i zaštitu heretičkog nauka u Bosni. Iz spisa pod naslovom "Relatio Wucani regis Diocleae de haeresi in Bosnia", bosanskom banu se na teret stavlja optužba da je sa svojom porodicom, te deset hiljada ljudi, prihvatio i, kako se navodi u izviješću, "širi nemalu herezu" i bosanske heretike, koje cijeni više od katolika, zove "autonomasice christianos". Iz ovoga je jasno da je pod Kulinovom vlašću bila izgrađena snažna i organizirana, u narodu široko rasprostranjena i prihvaćena Crkva bosanska.

Dolazak papskog izaslanika u Bosnu

Društvene i političke, a naročito vjerske prilike u Bosni, katolička crkva je pratila sa velikom pažnjom. U tome se, dijelom, oslanjala na povremene izvještaje pristigle iz Duklje. Kako je cijela situacija u Bosni zahtijevala ozbiljan pristup i brzu reakciju, papa je slučaj povjerio svome legatu (izaslaniku) Johannesu de Casamaru. Ovaj iskusni crkveni službenik svoje povjerenje opravdao je ranijim zadacima u balkanskim zemljama, osobito Duklji, gdje je 1199. godine pripremao i vodio crkveni zbor za tu pokrajinu.

Svoje susrete sa Bosnom, sudeći prema dostupnim dokumentima, je imao i prije zvaničnog posjeta na Bilinom polju. O tome govori Izvještaj Johannesa de Casamare poslan papi Inocentu III u kojem zahtijeva ˝ut aliquis Latinus in episcopatu Bosnensi poneretur˝ tj. imenovanje latinskog biskupa na mjesto preminulog bosanskog. Izvještaj je naveden u zborniku dokumenata koji su priredili Augustin Theiner i Eusebio Fermedžin.

Pokraj rijeke

Po papinom nalogu izaslanik je u Bosnu stigao početkom aprila 1203. godine. Po njegovom je pozivu sazvan sabor na Bilinom polju ˝actum apud Bosnam iuxta˝ (pokraj rijeke), u prisustvu bana Kulina, arhiđakona Marina i ˝nos priores illorum homine, qui hactenus singulariter Christiani˝. U aktu koji je tom prilikom javno pročitan svi prisutni koji su se do tada izjašnjavali kao bosanski krstjani, predvođeni bosanskim banom, izjavili su da za svoje dogme prihvataju učenje katoličke crkve. Tom prilikom izjavu su, pored bana Kulina i arhiđakona Marina, potpisali: Dragič, Ljuben, Dražeta, Pribiš, Ljuben, Radoš i Vladoš.

Bilinopoljski sabor, te odluke i sankcije donešene u tom smislu, koje su iz ugla Katoličke crkve imali obavezujući karakter, nisu imali ozbiljnije posljedice po društvene prilike u Bosni. Premda su se formalno distancirali i "odrekli" učenja Crkve bosanske, njen je utjecaj u praksi i dalje bio jak.

Za neke povjesničare Bilinopoljska izjava, pored činjenice da se njome regulišu crkvena pitanja u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, ima i politički značaj. Ona je, prema nekim mišljenjima, jedan od eklatantnih primjera pragmatične diplomatske djelatnosti bosanskog bana Kulina i politički čin odgovornog državničkog postupanja. Bosna je očuvala stabilnost, što je bio najveći diplomatski uspjeh i cilj bosanske politike, čime su u godinama koje su uslijedile osigurani uslovi neophodni za njen dalji politički, vojni i ekonomski uspon.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba