Larisa Redžepagić-Gavran: Ne antibioticima protiv temperature i viroze!

Uobičajena je ljekarska praksa u ordinacijama obiteljske medicine da se odrasli pacijenti, a pogotovo majke sa djecom javljaju zbog temperature nastale unutar istog dana te da su došli na pregled zbog straha „da nemaju nešto na plućima“ te da im se  „eventualno“ uključi antibiotik „na vrijeme!“ Na pitanje: „Kolika je ta temperatura?“ te „Imate li još kakav simptom?“ često se dobiva negativan odgovor kao i da nisu imali sa čime izmjeriti temperaturu ili su je izmjerili rukom pipajući čelo djeteta! Ljubitelji konsultiranja „Google liječnika“ naići će na uznemiravajuće naslove o smrtnim slučajevima zbog propusta u doktorskom liječenju, koji su dovoljan razlog da ih kao medicinski neupućene najjednostavnije dovedu u naše ambulante ili će zbog svoje nestrpljivosti na svoju ruku nepotrebno uzeti antibiotik, misleći da se njima liječe bolesti poput prehlade ili bezazlene upale!

Piše: prof.dr. Larisa Redžepagić-Gavran, spec.obiteljske medicine, za Radiosarajevo.ba

 Ljekari se u ovoj prilici mogu osjećati dvojako: s jedne strane i najjednostavnije je da pokleknu očekivanjima pacijenata i daju taj „čudotvorni lijek“ koji unutar „istog dana rješava sve tegobe pacijenata“ ili da se postavljaju kao što bi trebao kao „vratari čuvari“ pacijentovog zdravlja i ne propisuje antibiotik za koje se zna je da je sve više bakterija razvilo otpornost, a sve više infekcija, koje bi se inače učinkovito liječile antibioticima, postaju smrtonosne. U vremenima rastućeg broja ljekarskih hejtera možete zamisliti kojim se epitetima naziva takav jedan ljekar koji drži do medicine zasnovanoj na dokazu i na kraju krajeva svoje struke!  

Stoga pođite samnom u kratku školu ponašanja kada je temperatura u pitanju i potražite odgovor zašto doktori ne bi trebali prepisati antibiotik u sezoni virusa!

Definicija temperature

Povišena tjelesna temperatura je 37.8 °C i više mjerena oralno, ili 38.2 °C mjerena rektalno ili tjelesna temperatura iznad nečijih normalnih dnevnih vrijednosti. Mnogi bolesnici koji dolaze u naše ambulante koriste izraz »temperatura« vrlo općenito, često podrazumijevajući da se osjećaju pretoplo, prehladno ili znojno, a da nisu ni izmjerili temperaturu. Simptomi su uglavnom uzrokovani bolešću koja uzrokuje temperaturu, premda  je i sama temperatura neugodna.

Mnoge bolesti uzrokuju temperaturu. One se mogu grubo podijeliti u:

• Zarazne (najčešće) Neoplastične Upalne (uključujući reumatske, nereumatske i lijekovima izazvane)
• Uzrok akutne (odnosno one koja traje manje ili 4 dana) temperature u odraslih je najvjerojatnije zarazna bolest.

Kada se morate obratiti liječniku obiteljske medicine?

Kod visoke temperature u tijelu može doći do raznih promjena, te ponekad prirodni načini ne mogu ispuniti svoju ulogu. U ovim slučajevima se nužno trebate javiti svom liječniku:

• kod djece mlađe od 3 mjeseca i temperature više od 38,4°C
• kod djeteta temperature više od 40°C
• kod općeg lošeg stanja osobe
• kod osoba koje uz temperaturu imaju kroničnu bolest
• kod pojačavanja dodanih simptoma kao što su povraćanje, kašalj i glavobolje
• kod osoba starijih od 65 godina
• kod subfebrilne temperature koja traje duže od mjesec dana
• kod svih pacijenata kod kojih povišena temperatura traje više od nekoliko dana čak i nakon pokušaja spuštanja

Liječenje povišene temperature

Lijekovi koji učinkovito smanjuju temperaturu su paracetamol i ibuprofen u dozama koji su predložene u pakiranju sukladno uzrastu i broju kilograma kada su djeca u pitanju te za odrasle u dozi koja je prilagođena vremenu između davanja tj. nižoj ako se uzima na 4 sata i višoj ako se uzima svakih 6 sati (npr. paracetamol 500 mg svaka 4h ili 1g svakih 6h i ibuprofen 400 do 600 mg svakih 6h).

Kako bi se izbjegla toksičnost, dnevna doza paracetamola ne smije prelaziti 4 g.; bolesnike treba upozoriti da istovremeno ne uzimaju više lijekova protiv prehlade ili gripe koji se kupuju bez recepta, a koji sadrže paracetamol. Drugi nesteroidni antireumaticii (aspirin, naproksen) su također učinkoviti antipiretici. Za liječenje djece s virozama ne smiju se primjenjivati salicilati jer je njihova primjena povezana s Reyeovim sindromom.

Ako temperatura iznosi ≥41° C, također je potrebno poduzeti druge mjere rashlađivanja (npr. hlađenje isparavanjem pomoću raspršivanja mlake vode i hladećim pokrivačima.

Što su antibiotici?

Antibiotici, također poznati i pod nazivom antimikrobici, su lijekovi koji ubijaju ili sprečavaju rast bakterija s ciljem liječenja infekcija u ljudi, životinja i ponekad biljaka. Antibiotici su lijekovi za liječenje bakterijskih infekcija (poput pneumokokalne upale pluća ili infekcija krvotoka stafilokokom). Postoji više od 15 različitih klasa antibiotika koji se razlikuju u svojoj kemijskoj strukturi i svojem djelovanju protiv bakterija. Antibiotik može biti djelotvoran protiv samo jedne ili više tipova bakterija.

Antibiotici se ne koriste za snižavanje temperature niti za liječenje viroza 

Treba zapamtiti medicinsku istinu da antibiotik nije antipiretik – dakle NE služi umjesto lijeka koji obara povišenu temperaturu! Ako koristite antibiotike iz pogrešnih razloga: većina prehlada i gripa uzrokovana je virusima protiv kojih antibiotici NISU djelotvorni. U ovim slučajevima nećete poboljšati svoje stanje uzimajući antibiotike: antibiotici neće sniziti temperaturu ili ukloniti simptome poput kihanja.

Ako koristite antibiotike pogrešno: ako skratite trajanje liječenja, smanjite doze, ne udovoljavate ispravnoj učestalosti (uzimate lijek jednom na dan umjesto 2 ili 3 puta na dan), u tijelu nećete akumulirati dovoljnu količinu lijeka, te će stoga bakterije preživjeti i mogu postati rezistentne.

Zloupotreba korištenja antibiotika

Jedna od najvećih globalnih prijetnji sa kojom se suočavamo je rastući  broj otpornosti

( lat.resistentia) na postojeće antibiotike. Zaštitili njihovu učinkovitost ostaje prioritet Svjetske zdravstvene organizacije-SZO (World Health Organization-WHO). Uz SZO, svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (Food and Agriculture Organization-FAO) i svjetska organizacija za zdravlje životinja (World Organisation for Animal Health -OIE) pokrenule su kampanju pod nazivom Svjetska sedmica svjesnosti o antibioticima, koja se ove godine obilježiljila od 12 do18. novembra.

 Ključne poruke u ovogodišnjoj  sedmici svjesnosti o antibioticima bile su:

• Antibiotici su dragocijen resurs
• Bilo bi dobro da dobijete ljekarski savjet prije nego li ih popijete
• Osigurava da pacijenti dobiju najbolji tretman te uz odgovorno korištenje antibiotika smanjiti će se opasnost od otpornosti na antibiotike.

Otpornost na antibiotike predstavlja rastući problem

Istraživanja u svijetu pokazuju da od 154 miliuna recepata propisanih za antibiotike svake godine, 30 posto su bili nepotrebni. Oko 44 posto ambulantno propisanih antibiotika namijenjene za liječenje bolesnika s virusnim infekcijama gornjih dišnih puteva (npr, prehlada), sinusitisima, upalama srednjeg uha, grla, bronhitis, bronhiolitis, astma, alergija, gripa i upala pluća, bila su nepotrebna.

Trenutnim tempom nepromišljenog korištenja kako od strane samih pacijenata ali i neodgovornim  propisivanjem ovih lijekova od strane liječnika, svi antibiotici uskoro će postati neučinkoviti.

Centri za kontrolu bolesti i prevenciju (Centers for Disease Control and Prevention -CDC) upozoravaju da će nastanak i širenje bakterija otpornih na antibiotike  dovesti do štete za pojedince i društva širom svijeta zbog  produžetka trajanja bolesti, povećanja troškova liječenja i većeg rizika od smrti.

Preporuke za rješavanje zloupotrebe korištenja antibiotika

Kako bi riješilo ovaj problem javnoga zdravstva, Vijeće Europske unije izdalo je preporuku u 2001. godini kojom je zatražilo od država da provedu plan akcija s ciljem osiguravanja razumne upotrebe antibiotika  (preporuka Vijeća od 15. novembra 2001. godine o razumnoj upotrebi antimikrobika u humanoj medicini (2002/77/EZ). Prije nekoliko godina pojedine su države izdale nacionalne programe, uključujući kampanje s ciljem podizanja svjesnosti javnosti, te je uočeno smanjivanje kako u potrošnji antibiotika tako i u razini rezistencije na antibiotike.

Meni nije poznato postoji li inicijativa na nivou naše države koja odražava zajedničko aktivno rješavanje pitanja rastućeg broja rezistencije na antibiotike u Bosni i Hercegovini. Čekajući da i u nas kao i u najrazvijenijim zemljama EU i svijeta, zdravstveni sistem preuzme odgovornst i u ovom smislu obrazuje i pacijente i ljekare te javno podrži kliničko medicinsko odlučivanje, zdravstveni profesionalaci i bolesnici za sada sami moraju preuzeti akcije za sprečavanja zloupotrebe antibiotika.

Najbolji načini koji nam za sada preostaju je razgovor i edukacija pacijenata o opasnostima koji donosi nepotrebno propisani antibiotik i jačanje povjerenje koje se bazira na dobrom odnosu između pacijenta i ljekara koji je ionako jedan od principa rada u obiteljskoj medicini.