Kurt Bassuener: Ponižavajući neuspjeh Europske unije u BiH

Europska unija je dugo bila dominantni igrač u Bosni i Hercegovini, međutim, njena politika prema zemlji i zapadnom Balkanu u širem smislu propada. Nedavno glasanje u Vijeću sigurnosti UN-a uništilo je ono što je ostalo od kredibiliteta unije.

Piše: Kurt Bassuener

EU je ljubomorno štitila i nastojala povećati svoju vodeću ulogu u Bosni i Hercegovini (BiH), gdje je imala upravljačku odgovornost deceniju i po.

Unija je bila primarna odrednica demokratske svjetske politike u BiH. Ta politika već dugo nije uspjela po vlastitim standardima, ali i u očima građana BiH. Zahtjev EU za primat bez odgovornosti natjerao ju je na ponižavajuću kapitulaciju pred dvije vodeće svjetske autokratije, Rusijom i Kinom.

Trending

Gori kuća u Sarajevu: Vatrogasci se više od sat bore sa vatrenom stihijom

Stalni članovi Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države prešutno su pristali na rusku ucjenu na tekst rezolucije. Ovo predstavlja užasno poniženje za Zapad.

Rezolucija je radikalno denudirala dosadašnje standardne reference na međunarodni Ured visokog predstavnika (OHR), civilni izvršni instrument za provođenje mira. Pairs, London i Washington željeli su spasiti mirovnu misiju EU EUFOR – izvršni vojni instrument – od veta.

Ovo ostavlja OHR politički oslabljen, dok je ovaj drugi već anemičan. I to u zemlji u kojoj EU, Sjedinjene Države i NATO imaju dominantnu poziciju više od četvrt stoljeća.

Poniženje možda neće imati odjeka u Briselu i glavnim gradovima država članica EU – ili u Vašingtonu, što se toga tiče. Ali svakako je to na Balkanu, Moskvi i Pekingu. To će se čitati – ispravno – kao da označava pad Zapada i njegovu nesposobnost da prizove volju da odbrani svoju poziciju, čak i tamo gdje ima moćna oruđa. Ovo je kriza volje, a ne sposobnosti.

Ali perverzno, postoje zvaničnici EU—i država članica—koji pozdravljaju ishod, ako ne i proces kojim je do njega došlo. Postoji više razloga za to, s obzirom na diferenciran dnevni red u sindikatu. Ali za institucije EU i neke države članice problem su izvršni instrumenti OHR-a i EUFOR- a , koji prljaju njihovu mašineriju proširenja.

Mehanizmi izvršne vlasti, civilni i vojni, ugrađeni su u Dejtonski sporazum iz 1995. kako bi se spriječile prijetnje miru.

Sporazumi su okončali skoro četiri godine užasno nasilnog rata u bivšoj Jugoslaviji, posebno u BiH. Različite etničke grupe – muslimanski Bošnjaci, Hrvati katolici i pravoslavni Srbi – bile su organizirane u složene strukture podjele vlasti i rotacije. Ovo nije okončalo konkurentske borbe.

Proteklih sedmica, separatistički lider bosanskih Srba Milorad Dodik, Rusija i Kina usprotivili su se imenovanju visokog predstavnika Christiana Schmidta . Oni su tvrdili da nema međunarodnog konsenzusa, a Dodik je tvrdio da nije konsultovan. U stvarnosti, oni žele zatvoriti OHR. Ovo bi radikalno ugrozilo sposobnost provođenja Dejtonskog sporazuma – što je upravo poenta.

Nažalost, institucije EU i mnoge njene države članice također su dugo potkopavale OHR. Oni to vide kao povratak na provođenje mira u zemlji s perspektivom članstva i vjeruju da bi izgledi za pridruživanje uniji trebali natjerati političare u BiH da usvoje acquis EU i ispune svoje standarde.

Najnoviji izvještaj Evropske komisije o BiH pokazuje koliko je ta tvrdnja smiješna. I dok je EU željno preuzela ulogu osiguravanja "sigurnog i sigurnog okruženja" u BiH od NATO-a krajem 2004. godine kao poprište niskog rizika kako bi pokazala da može rasporediti snage, umorila se od ove odgovornosti jer je u suprotnosti sa njenom sveobuhvatnom porukom.

BiH političari su smatrali da izvršni mandati ometaju vlasništvo nad reformom. Dakle, OHR je bio iskrvavljen na insistiranje EU, dok je EUFOR bio ispod mogućnosti odvraćanja više od jedne decenije. Dok je Delegacija EU u BiH je velika, njeni rezultati su oskudni, kao što se vidi u zemlji Evropske komisije izvještaj . BiH je nefunkcionalna zemlja za svoje građane, ali ne i za svoje političare – „partnere“ EU.

Ne želeći da računa sa svojom promašenom politikom u BiH – i ostatku Balkana – političko rukovodstvo EU se okreće birokratskoj trijaži kako bi prikrilo neuspjeh: sarađujući s lokalnim etničkim liderima kako bi se postigla pacifikacija.

U BiH je veliki pobjednik Dodik. Ali njegov nacionalistički saveznik bosanskih Hrvata, Dragan Čović, također je dobro uslužen. Dodik je radikalno eskalirao svoju inicijativu za nezavisnost čime je direktno prekršio Dejtonski mirovni sporazum. To uključuje paravojne manevre iznad Sarajeva u oktobru i prijetnje rekonstituisanjem vojske Republike Srpske. Otcjepljenje bi dovelo do nasilne reakcije.

U međuvremenu, odgovor EU – uz podršku Sjedinjenih Američkih Država – je sastavljanje paketa koji će "nešto dati Dodiku" i zadovoljiti Čovića. On želi strukturalne promjene kako bi osigurao da samo on može osvojiti hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH na izborima sljedeće godine i zaprijetio je da će spriječiti izbore ako ne bude zadovoljan. Susretanje prijetnji s nagradama u nadi da će one prestati ima ime: umirenje.

Učinak Sjedinjenih Država je također duboko razočaravajući, posebno s obzirom na strastveno zalaganje predsjednika Joea Bidena kao senatora za intervenciju tokom rata u Bosni. Ali to je bilo prije Avganistana.

Danas se odnos Sjedinjenih Država prema Evropi ne odnosi na Evropu; radi se o radu sa Evropom na pitanjima od zajedničkog interesa na drugim mestima . Da je EU sposobna da se nosi sa odgovornostima koje želi, to bi imalo smisla.

Ali očigledno je da proširenje nije učinilo transformativna čuda na Zapadnom Balkanu, uprkos takvoj samouvjerenosti nakon proširenja velikog praska 2004. na Centralnu i Istočnu Evropu.

Povlačenje nekih od članica Razreda 2004, najživopisnijih "neliberalnih demokratija" Mađarske i Poljske, ugrozilo je mnoge članice EU na proširenju. Zaista, njegove najglasnije navijačice su mađarski premijer Viktor Orban i njegov slovenački drug, predsjednik Janez Janša, koji žele da njihov jučerašnji prijatelj autokrata, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u klubu, ojača njihov tabor.

Prije dvije godine, francuski predsjednik Emmanuel Macron efektivno je predložio vrijednosno neutralan kordon na Balkanu kao alternativu proširenju sa standardima – u suštini ekonomske nagrade bez standarda za nacionalne kleptokratije u regionu. Glasanje 3. novembra u SBUN-u približava ovo ostvarenju.

Klizanje Bosne ka potencijalnom sukobu bez zaštitnih ograda nije samo neuspjeh EU – već na sebi ima oznaku „proizvedeno u EU“.

Poruka se emituje daleko izvan BiH, čiji građani sada sve više vide EU i Sjedinjene Države kao samo dva od mnogih samozaokupljenih geopolitičkih aktera – i nesposobnih licemjera. Sva njihova priča o antikorupcijskim krugovima je šuplja dok očajnički traže dogovore sa etničkim kumovima BiH.

Poruka građana širom Balkana sa saslušanje je: ako zaista vjerujemo u liberalno-demokratskim vrijednostima, vladavine prava , i društva jednakosti koji štite dostojanstvo pojedinca, normativna moć EU nije u uglu. Sami ste. EU je uz vaše "lidere".

Kurt Bassuener je suosnivač i viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije, think-tanka sa sjedištem u Berlinu