Kritika kapitalističkog neoliberalizma i autoritarnih režima

U „oskudnom vremenu“, u periodu posvemašnje društvene krize, pa i pandemije COVID - 19, pojavile su se tokom 2020. i 2021. godine u Bosni i Hercegovini dvije izvanredno važne i vrijedne knjige (studije) kao što su Natrag ka Marxu, autora Miodraga Živanovića, te Sumrak kapitalizma, autora akademika Slave Kukića. Nevjerovatno, ali istinito!

Autor: dr. sc. Ahmed Kico

Dakle, u vremenu od devedesetih godina XX stoljeća, te početka XXI stoljeća kada se svaka misao o Marxu i kritici kapitalizma, doživljava ili proglašava anahronizmom, pa čak i dogmatizmom, dva autora, dva profesora i mislioca iz Bosne i Hercegvine, odvažili su se da napišu studije o aktualnom vremenu u kontekstu Marxove kritike kapitalizma, te ukažu na perspektive kritičke misli uopće, a posebno aktuelne i buduće prakse društvenog sistema s ljudskim licem.

Trending

Shamso 69 iz Brkova: Bilo je gadno biti Hercegovac u Zagrebu. Muzičari su populisti kao političari

Izbjegavanje dogmatizma

Akademik Akademije nauka i umjetnosti (ANU) BiH i profesor sociologije Slavo Kukić piše svoju studiju Sumrak kapitalizma, pitajući se kakva je stvarnost kapitalizma danas (neoliberalnog kapitalizma), te kakve su njegove perspektive na svjetskoj političkoj sceni. Kada se imaju u vidu okolnosti (pandemija COVID -19), te ciljevi zbog kojih Kukić vrši analizu kapitalističkog sistema, uočljivo je da je on postavljenom zadatku, pristupio na zaista seriozan način.

To pokazuje i sama struktura studije, budući da je filozofska, sociološka, psihološka, ekonomska, pravna i druga materija o sistemu kapitalizma analizirana i kritički propitivana kroz devet poglavlja, od kojih svako ima po nekoliko tematskih cjelina.

Naslovi poglavlja kao što su: „Društvo socijalne pravde i jednakosti“, „Karl Marx i pitanja zakonomjernosti historijskog progresa“, „Neoliberalna obrana kapitalizma, neoliberalni pohod kapitalizma na isteku XX. Stoljeća“, „Nacionalizam kao pratitelj tranzicijskog procesa zemalja “Socijalističke zajednice““, „Nacionalistički naboji na Balkanu kao sredstvo geopolitičkih interesa velikih sila“, „Autoritarni trendovi u zemljama tranzicije u prvim desetljećima XXI. Stoljeća“, „Učinci neoliberalizma u prvim desetljećima XXI. Stoljeća“, „Kapitalizam i budućnost“, „Što nakon kapitalizma?“, jasno pokazuju da je Kukić nastojao fenomen kapitalizma zahvatiti u najširem smislu, pri čemu je osnovna intencija izbjegavanje digmatizma. Isto tako, Kukić u svojim analizama koristi suvremene znanstvene metode, tako da sam fenomen kapitalizma istražuje iz pozicije moderne, odnosno iz perspektive prosvjetiteljstva savremenog svijeta.

Slabosti neoliberalnog kapitalizma

Posebno su važna i interesantna promišljanja Kukića o državama, liderima i ekonomijama koje se suprotstavljaju globalnom kapitalizmu, odnosno neoliberalnom kapitalizmu Zapada. Kukić naglašava da su to dvije svjetske sile (Kina i Rusija) koje su, ipak autoritarni režimi.

Dakle, Kukićeva kritika neoliberalnog kapitalizma, jednako je prisutna i u razornoj kritici autoritarnih režima u Kini i Rusiji koji ne mogu biti humanistička zamjena za globalni kapitalizam. Naprotiv, ovi autoritarni režimi, kao po pravilu, završavaju u gušenju demokratije, ljudskih prava i posvemašnjeg humaniteta u svijetu.

Važan segment u Kukićevoj studiji Sumrak kapitalizma, vezan je za slabosti i neučinkovitost neoliberalnog kapitalizma na primjerima zemalja Zapadnog Balkana koje su nastale raspadom SFRJ. Kukić će naglasiti da su nacionalistički naboji na Balkanu, zapravo „sredstvo geopolitičkih interesa velikih sila“, te da se isti potiču, ponajviše iz Rusije, jednim dijelom iz SAD, EU, te Turske. (str. 145.-146.).

Kao jednu od izglednih opcija za spas svijeta od neoliberalnog kapitalizma, odnosno autoritarnih režima iz Kine i Rusije, Kukić veoma ubjedljivo obrazlaže onu koja je “usmjerena na stvaranje društva supstancijalne jednakosti, ekološke održivosti i kolektivne demokracije“. (str. 298-299.)

Borba za održivi razvoj

Nadalje, Kukić u svojim kritičkim promišljanjima veoma efektno poentira na sljedeći način: „...ekodemokratska faza klasne borbe je borba u okvirima postojećeg kapitalističkog, ekonomskog i političkog sistema – borba koja omogućuje održivi razvoj u vremenu sadašnjemu. A smisao i cilj te borbe je ekosocijalističko društvo koje se, uz ostalo, temelji i na principu “od svakoga prema sposobnostima, svakome prema potrebama”. (str. 299.)

Ukupna analiza Kukićevih promišljanja iz studije Sumrak kapitalizma, zapravo pokazuje da on nije puki oponašatelj marksista s kraja šezedesetih godina XX stoljeća o kojim piše i Miodrag Živanović. Zato ovaj Prikaz treba zaključiti Kukićevim promišljanjem prema kojem se „mnogi zločini iz vremena boljševičkih diktatura pripisuju Marxu i njegovu djelu, Komunističkom manifestu posebice.

To, dakako, nema nikakva logičnog utemeljenja, kao što ga nema ni, recimo, povezivanje križarskih ratova s Deset božjih zapovijedi. Uostalom, po čemu bi se zločini Pol Pota u Kambodži, Staljinov Gulag, Mao Cetungov Veliki skok unaprijed, dugogodišnja praksa režima Sjeverne Koreje i slično, mogli dovoditi u vezu s tobožnjim “uputama”iz Komunističkog manifesta?...“. (str. 301)