Kenan Efendić: Je li živa Naša stranka?

Piše: Kenan Efendić

Da sve vezano za Našu stranku i nije baš onako kako je pri osnivanju ambiciozno i optimistično najavljivano moglo se uvidjeti već nakon lokalnih izbora 2008. Tada je rukovodstvo Naše stranke nerazborito odlučilo ući u koaliciju u Gradu Sarajevu sa SDP-om, strankom koja im je, na kraju krajeva, najljući rival.

Da je SDP radio svih ovih poratnih godina onako kako se očekuje od opozicione stranke, ne bi bilo nikakve potrebe osnivati Našu stranku. Ipak, euforija iznenadno dobrog izbornog rezultata ponukala je rukovodstvo ove stranke da uđe u gradsku vlast u Sarajevu, što im se višestruko negativno vratilo.

Neubjedljivi dogradonačelnik Slobodan Nešković, stalna šutnja iz pozicije slabijeg koalicionog partnera, nekoliko na kraju smiješnih sukoba sa SDP-om i Naša stranka se vratila u položaj apsolutnog opozicionara.

I nakon toga su poprilično zašutjeli. No, mali broj njima sklonih medija skoro pa nikada nije kritizirao jedan takav u biti konformistički stav čekanja predizborne kampanje. No, predizborna kampanja pred odlučujuće izbore dolazi i teče, a Naša stranka šuti.

Vrijedno je spomenuti tek saopštenje o energetskoj mafiji, kojim su žestoko napali na Stranku za Bosnu i Hercegovinu, tvrdeći da su „Hećini“ energetski projekti obična pljačka. Godinu dana prije ista je stranka u Hećinim projektima vidjela veliku šansu i napadala SDA jer blokira velike investicije.

„Energetska mafija“ sintagma je koju obilato rabe novinari Dnevnog avaza kao i sam Fahrudin Radončić u svojoj predizbornoj kampanji. Ipak, ovaj se retorički ispad mogao tretirati i kao obična omaška, ali na zvaničnoj stranici Naše stranke kao noseći slogan kampanje osvanulo je dosadno, populističko, militarističko i izlizano „Rat mafiji“.

„Ne dajmo naše!“ također je jedna od poruka, koja pokazuje besplodni populistički kolektivizam; „E nećemo tako“, „Daleko im kuća bila“ također su poruke koje prije svjedoče o neinventivnosti rukovodstva stranke, a marketinška neinventivnost svjedoči o ideološko-programskoj učmalost i zagubljenosti.

Retorička istovjetnost zapravo govori o nepostojanju inovacije u programskim i ideološkim kretanjima, ili mirovanjima Naše stranke. I više od dvije godine nakon osnivanja nemoguće je sa sigurnošću kazati na kojoj je ideološkoj poziciji ova stranka. A takvo što nužno je za glasačko-stranačku (samo)identifikaciju.

Danis Tanović, simbol i potpredsjednik Stranke, nosilac je liste za Skupštinu Kantona Sarajevo. No, Tanović, umjesto da sav svoj simbolički kapital i ugled uloži u Našu stranku, zaokupljen valjda profesionalnim obavezama, više djeluje kao politički ilegalac ili kao lijena marketinška maskota, nego li kao kandidat koji bi mogao svojim istupima i stavovima stranci dati novu, prijeko potrebnu energiju.

Pored toga, brzopleta i bespotrebna odluka o koaliranju sa Novom socijalističkom partijom Zdravka Krsmanovića samo je dodatno otežala mogućnost ideološkog pozicioniranja ove stranke i njene izgradnje kao jedinstvenog političkog subjekta. A jedinstvenost i dosljednost jeste ono što je pompezno najavljivano pri osnivanju stranke i što je izborno neaktivno stanovništvo valjda očekivalo.

Do izbora je ostalo tek nešto manje od dvadeset dana. Ostaje nadati se da Našu stranku, kao subjekt koji još uvijek nosi mogućnost promjene i političkog noviteta, nisu zaboravili ni oni koji su joj bezuslovno naklonjeni.

Ipak, sve dok rukovodstvo Naše stranke izbjegava tešku borbu za promjenu političke paradigme u BiH i dok se utapa u retoričku i ideološku istovjetnost postojećeg političkog stanja, teško da će BiH 2018., s Našom strankom, kako se pri osnivanju najavljivao, ući u Evropsku uniju.

Kenan Efendić: Svi Hadžićevi Imamovići

radiosarajevo.ba