Kako su u nesporazumu pobili 9.000 ljudi
"Teško je prihvatiti da kopaš dvije kosti. Ja, kao majka, nisam rađala sina sa dvije kosti. Ja sam rodila i glavu i ruke i noge, ali ih nažalost nema. Ovo je po Brnabićki rezultat nesporazuma?!“
Piše: Dragan Bursać
Premijerka Srbije Ana Brnabić kazala je da nije dobila pozivnicu na obilježavanje 25. godišnjice genocida u Srebrenici. A onda je glede srebreničkog genocida odapela iz sve snage gluposti., bezobrazluka, drskosti i neljudskosti rečenicu zbog koje se trese zdrav razum i izvrće utroba u čovjeku:
"...moramo se prestati vraćati na nesporazume iz prošlosti".
Je li Jasenovac bio još jedan nesporazum?
Eto to je po njoj srebrenički genocid. Nesporazum iz prošlosti. Dakle nije genocid, nije sistematsko istrijebljenje, nije strašni zločin, nije čak niti zločin, nije ni ubistvo, ma kakvi-to je nesporazum. U rangu onoga kada dogovorite kafu sa prijeteljem, pa promašite vrijeme ili mjesto. Dešava se. Nesporazum.
E sad, to što je u tom “nesporazumu“ ubijeno bezmalo 9 hiljada ljudi, to što je doslovno zatrta jedna regija, to što majke i žene ni danas nisu sahranile svoje muževe i djecu, to što je ubijena beba rođena tog dana, to što i nebo i Bog i ljudi i danas za zebnjom spominju ime Srebrenice, to Brnabićki nije neki problem.
A sad zamislite nekog šefa diplomatije ili predsjednika ili premijera, bilo gdje u svijetu da za genocid, istrijebljenje izjavi da je nesporazum? Zamislite kako neki luđak kaže da se u Jasenovcu desio nesporazum? Ili zamislite Njemačku kancelarku Merkel kako veli da je u Aušvicu, Mathauzenu, Treblinci bio jedan veliki gasni nesporazum Hitlerove vlasti. Nesporazumili su se milioni Jevreja sa gasnim komorama, šta li? Nesporazumili su se Srbi, Romi i Jevreji sa ustaškim kamama u Staroj Gradišci? Nesporazumili su se Srbi sa ustaški noževima i mecima u Jadovnu? Nesporazumili su se Jermeni sa turskim vlastima 1915? Nesporazumili su se ljudi Centralne Afrike sa kolonistima...
Imate “nesporazuma“ tijekom povijesti koliko vam duša želi. Samo se oni ne zovu nesporazumi nego pokolji, masovni zločini, holokasut i u konačnici genocid i nikad nikome normalnom, pogotvo na čelu jedne države, nije palo na pamet da se sprda sa istim.
Nesporazum sa neukopanim kostima djece
Munira Subašić,sahranjuje svako malo kosti svoga sina. Tako je ukopala kosti jedne ruke i jedne noge. Nakon 18 godina traganja i ekshumacija tijela iz podrinjskih masovnih grobnica, majka Munira pronašla je samo dvije Nerminove kosti i tada je rekla jednu od najvažnijih rečenica na intimnom planu, e da bi se razumio genocid:
"Teško je prihvatiti da kopaš dvije kosti. Ja, kao majka, nisam rađala sina sa dvije kosti. Ja sam rodila i glavu i ruke i noge, ali ih nažalost nema. Sve majke, koje kao i ja kopaju svoju djecu, kopaće dvije, tri kosti ili pola svog djeteta. To je genocid nad genocidom", rekla je Munira.
Ana Brnabić bi rekla, to je sve nesporozum nad nesporazumom.
I sad Munirinu priču pomnožite najmanje sa devet hiljada, pomnožite onda to sa brojem preživjelih i niihovim sjećanjima, pa sa brojem kostiju u ljudskom tijelu. Samo otrpilike, otprilike možete naslutiti koliko tu ima “nesporazuma“.
Naš Oskarovac, Danis Tanović, nije stoga morbidan kad u svom tvitu kao odgovor na Brnabićkino sramno lupetanje, kaže da joj želi što više nesporazuma u porodici. Jer, vidite, nesporazum odistinski jeste blaga, čak anegdotična stvar, koja se uz osmijeh i pivo prepričava danima poslije.
Ali nesporazum NIPOŠTO nije isto što i genocid. Ni u ludilu, ni u smenatici, ni u smijotici. I to ne samo da je sprdnja sa 8372 ubijena Srebreničana i njihovim porodicama, ne samo da je sprdnja sa državom Bosnom i Hercegovinom, to je nezapamćen sramni čin kojeg je, malo je reći, trebalo osuditi.
No, nije Ana Brnabić baš slučajno odvalila sramnu rečenicu. I Ana i njena rečenica, dio su menjstrim narativa u Srbiji, po kojem se u Srebrenici nije desilo gotovo ništa (sic!) i po kojem su Potočari tek “vojno groblje“ (sic!)“. Ovo posljednje je izjavio Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, osoba koja od vas prima platu da čuva suverenitet i teritorijalni integritet zemlje sa čijim se kostima sprda.
Također, Brnabićka nije usamljena u državi Srbiji. Ona je tek cvijetak zla, tek jedna biljčica u tom otrovnom herbarijumu iz kojeg isijava patološka mržnja prema Bošnjacima. Ko ne vjeruje, neka pogleda snimke sa beogradskih protesta noć uoči komemoracije u Potočarima i neka čuje skandiranje krvoloku Ratku Mladiću iz par stotina mladih grla. Brnabićka je tek pajac ili bolje reći glasnogovornik jednog režima i ogromnog dijela desne opozicije, koji baštini sve tekovine koljača Karadžića, Mladića, koji hrani ratnog zločinca Šešelja, koji na televiziji sa državnom frekvencijom goji i gaji Milomira Marića, Željka Mitrovića i ostale medijske spodobe.
Ništa Ana Brnabić nije niti bolja, niti lošija od njih, samo je eto bila u prilici da javno izgovori gnusobu i da se njen glas dovoljno dobro čuje i sa ove strane Drine.
Jer sa ove strane Drine se očigledno ne čuje dovoljno jasno i glasno ono što sa srbijanske počesto izroni, a to je da je juče održan “srebrenički igrokaz“, da nikakvog genocida nije bilo i da je to sve “bošnjačka smijurija“. Ovo je dobro ponoviti i ponavljati stalno, dok se narativ ne pomijeni u zemlji potsrekača genocida i koljievci politike koja je arhitektonski kreirala i izvela genocid. Dobro je ponavljati iznova i iznova, da se ljudi ne čude, ali najbirnije -da se narodu ne ponovi genocid, jer usta koja za sistematsko ubijanje i ništenje govore da je nesporazum, mog olako izdati direktno ili indirektno direktive za neki novi “nesporazum“.
Ne ponovilo se!
A da se ne ponovi, moramo iznova i iznova upirati prst u ove neljude, demaskriati ih, iznositi pred sud javnosti njihova umobolna razmišljanja i politike i raditi tako da niko nikada i nigdje ne postavi na vlast ljude koji će izgoavati ovakve sramne rečenice.
Na žalost, nema Zakona po kojem se Brnabićka neljudi slični njoj mogu kažnjavati.
Ali, dobro je znati. Zbog svih nas!
***
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.