Kako ispravno gledati filmove: Pročitaj prije odlaska u kino

Monika Ponjavić
Kako ispravno gledati filmove: Pročitaj prije odlaska u kino
Ilustracija: Radiosarajevo.ba / Monika Ponjavić
Gledati filmove je jednostavno.

Ovo je tačno, pod uslovom da ih gledate isključivo iz čiste zabave, što je danas, u vrijeme velikog protoka informacija i dostupnosti raznolikog sadržaja, često slučaj. Međutim, čin gledanja filma može značajno biti poboljšan ukoliko se gleda sa određenim predznanjem i sviješću o tome kako zapravo film funkcioniše i kako nastaje, ali i sa vremenom provedenim u treniranju sopstvenih čula, njihovim izoštravanjem i prilagođavanjem narativu koji pratite. Tekstualnom, ali i bilo kojem drugom.

Piše: Monika Ponjavić za Radiosarajevo.ba

U suštini, svaki filmski gledalac bi trebalo da teži ka tome da postane "kritičar", u najširem smislu te riječi, i da bude otvoren za puno iskustvo koje mu se jednim filmom nudi. U tom smislu, gledanje filma više nije toliko jednostavno, ali je zato daleko zabavnije i u stanju je nagraditi vas višestruko. A do toga ćete doći ukoliko film počnete gledati kritički, umjesto da ga gledate samo kao fabulu.

Gledanje filma kritički podrazumijeva gledanje sa većom sviješću i pažnjom, gdje se zapravo gradi jedna nova vrsta iskustva kod publike koje, između ostalog, podrazumijeva posjedovanje (ponekad i bazičnog) znanja o kompleksnom filmskom jeziku, njegovim konvencijama, simbolima i raznim drugim faktorima. A da vas to ne plaši, važno je napomenuti da osnove, o kojima danas govorimo, mogu naučiti svi.

OTKRIJTE SVOJ UKUS

Prije svega, važno je da znate kakve filmove želite i volite gledati, šta vam prija. Da biste to otkrili važno je da budete otvoreni za najrazličitija iskustva i da date šansu različitim filmovima, čak i onim koji vam se možda čine dosadni, strašni, neinteresantni. Često se zna desiti da vas neki film, koji vas je možda odbio žanrom, naslovom, tematikom i slično, iznenadi. Nakon toga, na redu je selekcija. Odvajanje filmova koji vam se dopadaju. U tom procesu vam može pomoći da zapamtite naslov, obratite pažnju na godinu u kojoj je film izdan i razmišljaje o tome šta se sve te godine desilo i kako su ti događaji uslovili nastanak filma, ko tumači uloge, ko je producent, ko je reditelj i koja producentska kuća stoji iza njega, obratite pažnju na žanr, pogledajte ocjene, pročitajte kritiku, slogan i kratki sadržaj filma. I postavljajte sebi pitanja. Sve ove informacije će vam dati uvid u ono što vas u bioskopu očekuje.

ANALIZIRAJTE NASLOV I UVODNU ŠPICU FILMA

Zapitajte se zašto je baš taj naslov izabran i na koji način je uvodna špica odredila atmosferu filma. Mogu li se namjera i motiv filma pročitati u uvodnoj špici? Šta je prvi zvuk koji čujete, odnosno šta je prvi prizor koji vidite i zašto se reditelj odlučio baš za to, a ne nešto drugo? Šta nam to govori o priči? U filmu "Sedam" Dejvida Finčera, koji je, između ostalog, poznat i po svojoj uvodnoj špici, nedvosmisleno je, sudeći samo na osnovu naslova i špice, riječ o trileru. Neke od konvencija u trilerima uključuju kratke rezove, zagasito svjetlo, sjenke, mračnu muziku brzog ritma, disanje i slično. Da biste razumjeli o čemu pričam, pogledajte ponovo uvodnu špicu i vidjećete da se svi ovi elementi nalaze u njoj. Ukoliko to uradite, shvatićete da je ona svojim svjetlom, zvukom i montažom uspjela uspostaviti atmosferu, ali i motiv koji se krije u riječi "Bog" na krupnom prikazu novčanice američkog dolara. Ova riječ je važna, jer nam govori o serijskom ubici, njegovoj predanosti i kompleksu Boga, te potrebi da kažnjava ljude upravo zbog njihovih grijehova. Niz brzih i kratkih rezova, takozvani "jump-cut", je tu prije svega kako bi se stvorila određena nelagoda i kako bi se publika šokirala, jer "Sedam" je film koji šokira. Pored toga, njihov cilj je izostaviti što više informacija i zadržati samo one koje golicaju maštu, jer su pravljene za triler, a triler bez misterije ne može da funkcioniše.

ZAPAMTITE IME REŽISERA

Saznajte sve o njegovom opusu. Ukoliko vam se neki njegov film svidi, pogledajte sve ostale kako biste mogli uočiti sličnosti I razlike sa filmom koji vas je najviše osvojio. Reditelj Ves Anderson je odličan primjer za to. Njegova posebnost ogleda se u specifičnom vizuelnom identitetu (kostim, scenografija, šminka, fotografija), ali i interesantnoj karakterizaciji likova. Svi njegovi likovi su osobenjaci, čudaci i, u neku ruku, karikature, pomalo izvještačene, a svi njegovi filmovi izgledaju kao kolač zapakovan u šareni, ukrasni papir obavijen velikom mašnom. U pitanju je šareni svijet, jarkih, veselih boja u kojem žive najzanimljiviji ljudi prepuni iskustva i čudnovatih priča koje će vas oraspoložiti i nasmijati. Za razliku od Finčera, čiji je svijet realan, siv, težak i surov, često sveden i obično nastanjen mračnim, uznemirenim ljudima i podvojenim ličnostima.

RAZLIKUJTE LIKOVE I PREPOZNAJTE NJIHOVU MOTIVACIJU

Odredite ko su glavni likovi u filmu i onda uzmite u obzir njihova imena. Da li su ona važna? Imena će vam često reći mnogo toga o motivaciji likova, njihovoj etici i daće dodatni sloj čitanja. Obratite pažnju na razvoj lika. Uporedite njegov početak i kraj, ko je bio, a ko je sad, nakon što se film završio. Postoji li razlika u njihovom karakteru ili se ništa značajno nije desilo? Pokušajte sebi definisati da li se film bavi studijom lika ili događaja. Uzmite filmove reditelja Pola Tomasa Andersona. I gledajte ih. Igrajte se. Otkrijte ima li u njegovim filmovima heroja i antiheroja, ili su njegovi likovi istovremeno i jedno i drugo? Analizirajte glumce. Zašto su baš oni izabrani za tu ulogu i da li su za nju prikladni? Da li jedan od njih dominira u odnosu na druge i kako mu ostali pariraju? I uvijek, uvijek obratite pažnju na zvuk i muziku. Pripadaju li oni prostoru filma ili dolaze negdje spolja, reći će vam mnogo toga o raspoloženju i emocijama lika.

OBRATITE PAŽNJU NA STRUKTURU PRIČE, FOTOGRAFIJU, KOMPOZICIJU, UGAO KAMERE

Analizirajte zaplet, strukturu i samu priču. Prepoznajte temu filma. Šta je osnovni motiv, ideja ili dominantna poruka filma, ali i njegovog podteksta. Odredite glavnu, ključnu scenu u filmu. Zapitajte se kako je priča ispričana? Da li hronološki ili kroz prisjećanje? Ima li naratora? Da li je objektivna ili subektivna, ispričana kroz perspektivu jednog lika i isključivo sa njegove tačke gledišta, kao što je to slučaj u filmu Luke Gvadanjina "Zovi me svojim imenom". Roman Andrea Asimana, na kojem je ovaj film baziran, ispričan je u potpunosti iz prvog lica i sa stanovišta glavnog lika, Elija, nepouzdanog naratora, koji se u retrospektivi sjeća svoje prve ljubavi i ljeta provedenog tokom ranih 1980tih u Lombardiji sa Oliverom. S obzirom da je napisan u prvom licu, publici je lik Elija stavljen doslovno na pladanj, dok Oliver uvijek ostaje pomalo neuhvatljiv i mističan. Međutim, zahvaljujući rediteljevoj odluci, u filmu, iako je zadržana ista tačka gledanja, postoji izvjesna ravnoteža između njihovih perspektiva, koja je postignuta načinom na koji snima lica i govor tijela svojih glavnih glumaca. Sve je u tome. To je film. Zato analizirajte fotografiju filma, stilske i vizuelne karakteristike, upotrebu svjetla i boje i načina na koji se upravo ovim elementima stvara atmosfera, raspoloženje. Obratite pažnju na ugao kamere (niski, visoki, subjektivni, širokougaoni), njenu blizinu i kretanje, te redoslijed scena. Obratite pažnju na fokus, da li su u njemu ruke, pogled ili priroda koja ih okružuje, na perspektivu iz koje se tijela glavnih likova prikazuju, i rezove, jer u ovom filmu neki su izuzetno dugi, a neki kratki, i zapitajte se zašto je to tako i šta je reditelj time želio postići. Uporedite vrijeme filma sa vremenom priče. Pridajte pažnju kompoziciji, pozicioniranju elemenata u kadru, da li su simetrični ili asimetrični i zašto je to važno? Kako se koristi sjenka, a kako prozori, ogledala i generalno prostor u kojem se radnja odvija. Da li je prostor jedan od glavnih likova priče? I kako se kroz njega kreće.

Dajte filmu nekoliko šansi. Pogledajte ga više puta. Istražujte. I pronađite svog kritičara, onog čiji se ukus poklapa sa vašim, onog kojem vjerujete. Ali probajte da kritiku ne čitate sve dok ne pogledate film, jer ćete tako staviti svoju percepciju na test i svaki put kad vam se zaključci poklope biće to jedna mala pobjeda koja će vas tjerati da, sa svakim novim gledanjem, ulazite sve dublje i dublje u svijet filma, i da se, kao i ja, nepovratno u ovu umjetnost zaljubite.

Monika Ponjavić je teoretičarka dramskih i audio-vizuelne umjetnosti, scenografkinja/scenska dizajnerica, filmska i TV kritičarka. Kritike objavljuje ponedjeljkom i srijedom, u Nezavisnim novinama i na portalu Srpska Cafe. Jedna je od kolumnistica portala Radiosarajevo.ba.

Ovaj medijski sadržaj nastao je u sklopu projekta „Program osnaživanja nezavisnih medija – Independent media empowerment program (IMEP)“ kojeg finansira USAID, a provodi CPCD  

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije