Edin Subašić: Sekuritizacija Bosne - Šta je pozadina optužbi za terorističku prijetnju?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Iako osim spontanih i masovnih protesta građana širom Bosne i Hercegovine protiv bestijalnog terora izraelske vojske nad Palestincima Gaze nije bilo konkretnijih niti agresivnih akcija, globalnu atmosferu konflikta iskoristili su (očekivani) centri moći da ponovo targetiraju Bosnu kao „izvor nesigurnosti u Evropi“.

Piše: Edin Subašić za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Kulturni četvrtak | Reditelj Andraš Urban: O Desire festivalu, komediji 'Seljačka opera' i teatru

Ranija teška iskustva kojima je prethodilo fabrikovanje imagea Bosne kao „legla islamskih fundamentalista“ obvezuju nas na ozbiljnu analizu aktuelne propagandne ofanzive i njenih daljih ciljeva. A također i da se realno dimenzinira „teroristički potencijal“ Bosne.

Obavještajni „modus operandi“

U aktuelnom slučaju reaktuelizirane prvu informaciju o „prijetnji islamskog radikalizma“ objavio je marginalni talijanski Il Tempo. Navodno je procurila iz neprecizirane „italijanske tajne službe“ koja upozorava na postojanje „dvadeset ekstremističkih džihadskih ćelija na Balkanu, a cilj su im teroristički napadi diljem Europe“. Zatim ih se locira u Albaniji, Crnoj Gori, Kosovu i Bosni koja se predstavlja kao „inkubator prijetnji sigurnosti“ čitavoj Europi. To prihvata i dio austrijskih medija, tačnije tabloid  Österreich pišući o hiljadama novih džihadista te da austrijske službe (!) „nadziru veze sa radikalima iz BiH“.

Informaciju zatim prihvataju kontrolirani srbijanski, hrvatski te proruski mediji u bh. entitetu Republika Srpska, obogaćujući je recikliranim podacima o davnim incidentima. U već usijanoj atmosferi islamsko-jevrejsko-kršćanskog konflikta priča se lako plasira publici na Zapadu već razdraženoj latentnom prijetnjom terorizmom i antiislamskom histerijom. I cilj je postignut – Bosna je ponovo u fokusu u kontekstu koji odgovara njenim neprijateljima, kao „prijetnja“, a ne kao mogući kandidat za otvaranje pregovora sa EU!

Metodološki, radi se o klasičnom obavještajnom „modusu operandi“. Naime, iz obavještajnih službi ovakvi podaci nikad ne „cure“ i svakako ne prema sporednim medijima. Ali, takvim medijima konstruirane priče se daju (!), jer oni ozbiljniji ih ne bi objavili bez ozbiljne provjere. No, kad je informacija već objavljena, i drugi mediji je prenose jer ju je komercijalno nelogično i neprofitabilno ignorirati. Istina, može staviti rezerva na autentičnost. Međutim, prosuto perje se rasprši, publika ne insistira na provjeravanju atraktivnog sadržaja i priča lako „legne“.

Dobar tajming „informacije“ je drugi bitan faktor za pojačavanje efekta, a u ovom slučaju je idealan – Evropu je zahvatila histerija protesta građana protiv agresije Izraela i politike evropskih vlada, zatim već je došlo do napada kao reakcija na Gazu (Bruxelles), ključa i među migrantskim zajednicama i kampovima na Zapadu, a sada evo i „obavještajne službe“ upozoravaju na balkanske džihadiste targetirajući – Bosnu.

25.09.23. 15:54

Edin Subašić: "Briga" za vojni budžet ili sistemska opstrukcija OSBiH!

Targetiranje islamskog identiteta

Radi se o pažljivo vođenoj strategiji sekuritizacije većinski muslimanske države ciljanoj na izazivanje sasvim konkretnih efekata...

„Oni mogu biti u rasponu od povećanih mjera sigurnosti do raspirivanja etničkih tenzija i raspirivanja nacionalističkih osjećaja. Na taj način doprinose sekuritizaciji, odnosno pretvaranja onog „Drugog“ u sigurnosnu prijetnju, što u slučaju zapadnobalkanske regije fokus stavlja na bošnjački i muslimanski identitet i doprinosi nestabilnom regionalnom okruženju“, rekao je za Radio Sarajevo Sead Turčalo, dekan FPN u Sarajevu.

A zatim, kad je neko označen kao prijetnja, mnogo je lakše provesti neke radikalne mjere, opravdati ih i dobiti podršku. U Gazi, za izraelsku vojsku i cionističke saveznike „svi su Hamas“ i „sve su žrtve iste“ pa je opravdano pitanje šta slijedi nakon priče da su „u Bosni spremne džihadističke ćelije koje mogu napasti širom Evrope“!?

[related]https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja-mislim/edin-subasic-dodiku-prijeti-5-godina-zatvora-sad-je-najopasniji/508586[/related]  

Ciljevi i motivi

U panjkanju Bosne dominira navodni strah Evrope od prijetnje s ove strane iz čega se naslućuje namjera donošenja po nas štetnih odluka u sjedištu EU. Npr. najaktuelnije pitanje je otvaranje pristupnih pregovora, a određena rezerviranost predsjednica Evropske komisije Ursule von der Leyen prema našim zvaničnicima u Sarajevu i mršavi efekti posjete ministra Elmedina Konakovića Bruxellesu ukazuju da do konca godine od toga nema ništa. Zato, pored protivljenja Njemačke, Holandije, Francuske itd. treba naći i dodatni razlog za odgađanje pregovora, a da to ne bude samo Dodikova separatistička politika koja je već sankcionirana. Postoji i objektivni strah evropskih vlada da bi masovni protesti protiv podrške Izraelu i minimiziranja palestinskih žrtava mogli postati prijetnja nacionalnim politikama. Stoga treba „objektivizirati prijetnju sa Balkana“ i time opravdati sve dalje sigurnosne mjere.

Interesi susjeda su najjasniji, kao i njihov manir da svaku globalnu krizu povežu sa vlastitim nacionalnim i velikodržavnim interesima. Tako će uz recikliranu „prijetnju radikalnih bh. islamista“ HDZ BiH imati ojačanu osnovu za bolje političko pozicioniranje i opravdaniji zahtjev za izborni zakon po njihovoj mjeri. Sjetimo se da su i ranija „otkrića hrvatskih službi preko 5.000 ekstremista u BiH“ (Kolinda Grabar-Kitarović) ili „afera krijumčarenja oružja u džamije“ bili u kontekstu političkih konflikata između Sarajeva i Zagreba.

Velikosrpski nacionalisti ovakve globalne situacije redovno koriste za pravdanje počinjenog genocida iz devedesetih naknadno ga tumačeći kao „borbu hrišćana protiv islamskih radikala“ još tada, upirući prstom na istu opasnost i sada. U tom kontekstu i srpska, i hrvatska politička garnitura u Bosni očekivano, stale su uz Izrael i „pravo židovske država da se brani od terorizma,“ kako je rekao Milorad Dodik.

S druge strane, probosanski političari (Komšić, Bećirović, Karić...) vrlo su jasno razlikovali politike u Gazi i identificirali nasilnike, žrtve i karakter rata. Na koncu, masovni protesti u Sarajevu i širom Bosne su najobjektivnija slika većinskog stava naroda koji vrlo dobro diferencira terorističke metode Hamasa, poziciju Palestinaca podvrgnutih istrebljenju i državni terorizam Izraela.

I opet očekivano, reakcije nerezidentne ambasadorice Izraela za Bosnu Galit Peleg, koja je u ponašanju Sarajlija na protestima tražila i nalazila antisemitizam, potvrđuju nam korespondiranje srpsko-hrvatske, evropske i američko-izraelske pozicije nasuprot propalestinskoj empatiji koju u Bosni većinski artikulira bošnjačko-muslimanski i građanski dio stanovništva.

Pismo Hamasa?

Međutim, bez obzira na skoro svakodnevno dizanje međunacionalnih tenzija kroz prepucavanja domaćih političara ovdje je teško naći potencijal za izbijanje težeg incidenta ili konflikta koji bi potvrdio teoriju prijetnje. Također, teško je naći i uporišta za tezu o „džihadističkim ćelijama“, tako da upravo te šupljine u priči kriju rizik!

Naime, teoretičarima prijetnje za održavanje tenzije bit će potreban konkretan događaj, incident, „otkriće“ neke ćelije, skladišta naoružanjai sl. da bi se teorija održala dovoljno dugo koliko je potrebno politici sakrivenoj iza te teorije. Tu leži opasnost od provociranja incidenta, fingiranog sukoba sa islamističkom podlogom Ali vrlo su nejasni mogući akteri... unutrašnji ili vanjski...?

Moguće je da bi takav incident mogle provocirati rubne, radikalne frakcije unutar bošnjačkih (stranačkih) politika i to kao konflikt između tzv. „fildžanista“, sljedbenika politike tronacionalno i na vjerskom osnovu preuređene države i pristalica sekularne, građanske, cjelovite Bosne. Latentni sukob među njima već postoji kroz optužbe za izdaju zemlje, a sada i oko Gaze.

Vrlo je zanimljivo i pojavljivanje navodnog pisma Ismaila Hanya, političkog vođe Hamasa ministru Elmedinu Konakoviću u kojem se traži zvanična podrška države upravo Hamasu. Konaković je osporio autentičnost, a zanimljivo je da je pismo objavio portal koji je u dijelu javnosti povezivan s političkom kuhinjom SDA.

Zatim, dužnosnik SDA Šerif Patković nedavno se javno stavio na raspolaganje Hamasu, iako zna da domaći zakoni zabranjuju odlazak na strana ratišta te je i ovo okolnost koja otkriva ko „hrani“ teoriju prijetnje iz BiH.

Radikalni elementi pod kontrolom

Bez obzira na sve, najutemeljenija je procjena da su radikalni elementi u Bosni ipak pod nadzorom sigurnosnih agencija i obavještajnih službi te da su oni na nivou kontroliranog i prihvatljivog rizika. Kao rizične grupe označeni su: migranti u tranzitu i centrima, bh. povratnici iz Sirije i pripadnici ISIL-a i domaće vehabijske/selefijske zajednice.

Među migrantima u tranzitu objektivno mogu se naći i opasni pojedinci iz sastava ISIL-a i drugih terorističkih organizacija, ali su oni predmet posmatranja i međunarodne antiterorističke platforme i razmjene informacija među službama. Bosna ni po čemu tu nije slaba karika.

Povratnici iz Sirije su u potpunosti sigurnosno i pravosudno obrađeni te se može tvrditi da je fenomen boraca ISIL-a ovdje suzbijen efikasnije nego drugdje na Balkanu. Pred Sudom BiH je osuđeno 28 osoba na 58 godina i dva mjeseca zatvora zbog učešća na sirijskom ratištu, pokušaja odlaska i vrbovanja drugih.

Izrečene su kazne od jedne od sedam godina zatvora, koliko je dobio Bilal Bosnić, osuđen za podsticanje na terorizam, vrbovanje i organiziranje terorističke grupe. Svi oni, kao i obitelji u kojima žive već su pod nadzorom policijskih agencija. Ono što je izostalo jeste psihološka i socijalna podrška države tj. kvalitetan proces deradikalizacije te je u tome određeni rizik od njihove reakcije na aktuelnu islamofobno ponašanje Zapada.

Na koncu, vehabijsko-selefijske zajednice također su odavno pod nadzorom. Nakon rasformiranja većine paradžemata ove zajednice su prešle na suptilnije, verbalno i praktično u javnosti prihvatljivije oblike djelovanja. Već jako dugo nisu zabilježeni ekscesi koji bi ukazivali da oni prerastaju u faktor sigurnosnog rizika. Dakle, kako i da li uopće teorije talijanskih, austrijskih, susjednih službi mogu postati stvarnost, ako je stanje na terenu pod kontrolom? Dva su odgovora.

Prvi se nalazi u tajnim planovima zagovornika izbijanja žarišta na Balkanu kao načina da se Zapadu oteža saniranje ratišta u Ukrajini i Gazi, a to su Moskva i njeni eksponenti na Balkanu. Opcija paljenja balkanskog bureta baruta u Bosni, Crnoj Gori ili Kosovu već duže je aktuelna, a trenutna kalvarija Gaze prilika je za potpaljivanje nedovršenog „islamsko-pravoslavnog konflikta“ iz devedesetih. U praksi to je pitanje spremnosti grupa iz tog miljea i državnih sigurnosnih službi i EUFOR-a da to spriječe.

Druga opcija je da „procjene o prijetnji“ traju samo kao procjene, dok Zapad ne donese odluke za koje im je ta „opasnost“ bila pokriće. U toj opciji gori modalitet je da prijetnja sigurnosti postane neki novi image Bosne koji bi trajnije ohladio politiku Zapada prema nama i na duže nam zatvorio euroatlantske perspektive. Rasplet u Gazi, kao i ukrajinske krize svakako će ubrzati i konačna rješenja za Balkan.

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.