Jasna Kovačević: Djeca u raljama sistema

April je mjesec svjesnosti o autizmu. Umjesto da iz prve ruke pišem o tome kako izgleda svakodnevnica sa autizmom sa ciljem jačanja svijesti o istom, nažalost, moram pisati o drugoj problematici. O nečemu što nema veze sa autizmom. O sistemu koji krši ljudska prava.

Za Radiosarajevo.ba piše doc. dr. Jasna Kovačević

A šta je, ustvari, sistem? To je ništa drugo do čudovišna, ispolitizirana, birokratska tvorevina čiji su taoci svi oni „drugačiji“, njihove porodice i svi koji im pružaju formalnu ili neformalnu podršku. Život sa razvojnim poteškoćama nosi mnogo izazova. Svakodnevne vještine, poput samostalnog oblačenja ili vještina recipročne komunikacije koje osobe tipičnog razvoja uzimaju zdravo za gotovo, djeci atipičnog razvoja ne dolaze spontano. Tim malim borcima je potrebno mnogo vremena i truda da ovladaju bazičnim vještinama, dok su u isto vrijeme briljantni na drugim poljima poput logike, kreativnosti, inovativnosti. Djeci na spektru vrijeme nije naklonjeno i potrebna im je podrška, u manjoj ili većoj mjeri. Stoga su rana detekcija i intervencija krucijalne. Svaki sat sistemskog i intenzivnog rada je bitan. Jedina organizacija u Kantonu Sarajevo koja pruža mogućnost rane intervencije je EDUS.

Prkos nauci

Odlična je vijest da je u pogledu rane detekcije, intervencije i obrazovanja djece sa razvojnim poteškoćama nauka zaista napravila velike iskorake. Diferencirano učenje, bazirano na savremenim naučnim studijama, predstavlja temelj inkluzivnog obrazovanja, obrazovanja za svako dijete - bez obzira na tipičan ili atipičan razvoj. Pitajte Fince, oni znaju mnogo o tome. Ali, šta se desi kada kao odgovorna strana u sistemu svjesno birate da ignorirate nauku i u 21. stoljeću počnete vjerovati da je Zemlja ravna ploča?

Kada je u pitanju nauka, stvari su prilično jednostavne – nauka je kontinuirana potraga za istinom i činjenicama. Ne postoje alternativne činjenice. Ne možete izabrati da ne vjerujete u proces fotosinteze ili fuzije ili fisije. To su dokazane činjenice. Kao što je dokazana činjenica da primijenjena bihevioralna analiza (eng. applied behavioral analysis ABA) predstavlja jednu od najefikasnijih naučno dokazanih metoda u radu sa djecom na autističnom spektru. Kod nas u Bosni i Hercegovini, uprkos svemu što nauka kaže, kao roditelj morate trošiti enormnu energiju i ući u ring za nauku i svoje dijete protiv zastarjelih planova, programa, standarda i pravilnika, koji kao da su u kamenu uklesani pa ih je nemoguće mijenjati. To je sistem koji je sam sebi postao svrha, koji ignorira potrebe djece i koji sa predumišljajem ima za cilj izolaciju i institucionalizaciju svih onih koji su „drugačiji“. Bez pokušaja da im se pruži adekvatna podrška i omogući prilika za kvalitetan život. 

Takav sistem je već unaprijed potpisao presudu za sve atipične mališane, bili oni na spektru, imali oni Down sindrom, cerebralnu paralizu ili kombinaciju rijetkih sindroma. Takvi mališani mogu uspjeti samo zahvaljujući istrajnosti svojih roditelja. Znam mnogo takvih roditelja – heroja, zbog kojih su  mališani savladali bezbroj prepreka i postigli čuda.

Djeca „čudaci“ će postati odrasli „čudaci“ koje će sistem izolirati na margine društva i na teret socijalne skrbi. Završiti će nekako „čudna“ djeca osnovnu, a zatim i srednju školu. I šta onda? Šta se dešava sa inkluzijom? Šta je sa prilikama za daljim obrazovanjem i zapošljavanjem svih tih odraslih „čudaka“? Umjesto da im na vrijeme pruži podršku kako bi sami brinuli o sebi, sistem ih stavlja na teret poreskih obveznika. Dakle, ovdje ne postoji trun ekonomske logike, a kamoli ljudskosti. 

Prkos zdravom razumu

Degradacija nauke i ljudskosti se dešava u našem dvorištu. Ne u zemljama trećeg svijeta gdje se ne poštuju ljudska prava, već u BiH, u srcu Europe. Ne okrećite glavu. Mališani sa razvojnim poteškoćama iz EDUS-a, njih 116, ponovo su spriječeni da idu po znanje i vještine koje će unaprijediti kvalitetu njihovog života.

I tako se saga nastavlja. Mališani i njihovi roditelji ponovo proživljavaju septembar 2018. godine, kada nisu mogli u školu. Razlog? Rogobatni, zastarjeli sistem koji odbija da ide u korak sa vremenom. Takav sistem ne mari za „drugačiju“ djecu, jer u protivnom imali bi registre osoba sa razvojnim poteškoćama. I onda bi znali kako se sistemski organizirati, u kojem pravcu ići i koje programe birati. U vrijeme digitalizacije, jedan takav registar koji bi povezao zdravstvenu i socijalnu skrb sa obrazovnim sistemom je na razini trivijalnog softwareskog rješenja za današnje IT stručnjake, kojih naša zemlja itekako ima. Ako može elektronski dnevnik koji uključuje daleko veći broj djece, može i registar djece sa poteškoćama. Ali, ko nešto ne želi, uvijek nađe izgovor. Ne jedan, već hiljadu.

EDUS-ov usud

Edukatori iz EDUS-a nemaju ugovore i nisu primili svoju plaću za mart. Po ko zna koji put, reprizirana repriza. Mališani iz EDUS-a nemaju obrok za vrijeme svog boravka u trajanju od 5 sati dnevno, svih 5 radnih dana u sedmici. Da situacija bude gora, direktor Centra Vladimir Nazor pod čijom ingerencijom je EDUS-ov program Mersudin Kadrić Općinskom vijeću Novo Sarajevo podnio je zahtjev da se EDUS izmjesti iz prostorija u kojima trenutno realizira rad sa djecom i tako prekine kontinuitet u radu. Gdje je nestao osjećaj društvene odgovornosti?

Resorna ministrica, Zineta Bogunić eksplicitno je podržala rad EDUS-a, navodeći da se radi o naprednom programu koji u obrazovnom sistemu može imati status eksperimentalnog programa. Prema Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, član 2, „eksperimentalni program je program kojim se provjerava vrijednost novih obrazovnih sadržaja, oblika i metoda rada, kao i nove nastavne opreme“. Prema tome, rad po EDUS-vom programu i sam status EDUS-a uopće ne bi smio biti sporan, jer Konvencija o pravima djeteta priznaje ulogu NGO sektora i angažman svih onih strana koji mogu doprinijeti ostvarivanju prava djeteta. Stav Ministrice je objektivan, korektan i jasan. Ali, igra gluhih telefona se nastavlja. Iako je Ministrica naložila da se isplate plaće edukatorima uz odobrenje transfera sredstava na račun Centra Vladimir Nazor, do današnjeg dana plaće za 45 edukatora koji realiziraju preko 500 časova rada dnevno sa 116 mališana nisu isplaćene.

Iz ovakvih postupaka je sasvim izvjesno da odgovorni ne mare za interese djece i njihovu dobrobit. Ono za što se mari jesu zastarjeli planovi i programi koji služe kao alibi svima onima koje bi trebalo naučno prosvijetliti, jer nauka je dinamična i kontinuirano se razvija. Situacija je ozbiljna. Ovakvim odnosom i ignorancijom nadležnih institucija krše se prava iz Konvencije o pravima djeteta i to članovi 2 stav 1; član 3 stav 1 i 2; član 18 stav 1 i 2; član 23 stav 1, 2, 3 i 4. Pored kršenja dječijih prava iz Konvencije, nadležne institucije krše i Zakon o predškolskom obrazovanju i odgoju Kantona Sarajevo, i to: član 7, član 8 stav 1, član 15, član 17 stav 4, član 63 stav 1. 

Iako je na autističnom spektru, moj sin ne pohađa EDUS. Zbog spleta okolnosti, odabrali smo drugu školicu u kojoj osoblje radi odličan posao jer mališani evidentno napreduju. Ali činjenica da živimo u kakvoj-takvoj demokratiji me obavezuje da svesrdno podržim roditelje iz EDUS-a koji se bore za prava i dobrobit svoje djece. Jer na kraju dana, djeca su najvažnija, a roditelji ne smiju biti na zaraćenim stranama. Manje je važno ko će koju školu birati. Ono što je važno je da se nikome ne ospori pravo izbora, pravo na adekvatno obrazovanje i pravo na priliku. Važna je struka koja ima obavezu biti glasnija i pratiti naučne trendove. Vrijeme je da se počnemo baviti suštinom, a roditelji da shvate da moraju biti solidarni. Sistem je jednako nemilosrdan kako prema atipičnoj, tako i prema tipičnoj djeci. Jedna od posljednjih, beskrajno tužnih vijesti u ovih nekoliko dana je da preko 100.000 mališana u BiH odlazi na spavanje gladno. Sjetimo se Mahira Rakovca. Djeca su nam u raljama sistema.

Stoga, svima treba biti jasno da onaj ko odbija ulagati u nauku, djecu i obrazovanje, vrlo će brzo saznati koliko košta ljudska glupost.