Dean Džebić: Hibridni rat protiv BiH i Rusija u 2023. godini

Iako na početku svake kalendarske godine, kao kliše ponavljamo da bi upravo ta godina trebala biti ključna za Bosnu i Hercegovinu – tekuća 2023. bi to zaista i mogla postati.

Kandidatski status za članicu Europske unije (EU) u specifičnom modelu o kojem bismo mogli raspravljati, kao i gotovo pa završen proces za članstvo u Sjevernoatlanstkom paktu uz iščekivanje NATO summita u Vilniusu u julu; kao miraz prošle 2022. preneseni su u novu godinu.

Piše: Dean Džebić, vojni analitičar, za Radiosarajevo.ba

Trending

Heroji.ba: Online mapa i registar šehida i poginulih branitelja dostupni javnosti

U godinu i zimu u kojoj bi se Europa trebala smrznuti zbog redukcija plina uslijed sankcija Ruskoj Federaciji, u godinu i zimu u kojoj se mogu očekivati brojni socijalni nemiri u zemljama konsolidovane demokratije obzirom na polukontrolirani rast cijena životnih namjernica.

Naravno da produkcija tih socijalnih nemira kao i nastanak političkih i ekonomskih recesija spadaju u red instrumenata hibridnog ratovanja. Zanimljivo je primijetiti da su ruske RIA Novosti ovih dana u „predvidjele“ mogućnost da sjever Kosova i BiH „eksplodiraju“, što se, također, jedan od aspekt hibridnog djelovanja.

Prema definiciji jednog od vodećih teoretičara vojne znanosti i sigurnosti, Franku Hoffmanu hibridno ratovanje predstavlja: „neklasični vojni pristup koji uključuje aktivno sudjelovanje specijalnih snaga, korištenje informacijskih tehnologija u svrhu provedbe psiholoških i informacijskih operacija i zastrašivanja te upotrebu nevojnih elemenata s ciljem širenja nesigurnosti i stvaranju unilateralne prednosti okupacijom ili aneksijom određenog područja“. Međutim, nameće se pitanje šta predstavlja sponu između Ukrajine, Ruske Federacije, Bosne i Hercegovine i hibridnog ratovanja? Odgovor je jedno ime - Valerij Gerasimov.

Gerasimovljeva doktrina i hibridna politika RF

Ako bismo trebali imenovati Klauzevica prve dvije decenije 21. stoljeća, onda bi to bez premca bio general-pukovnik ruske armije Valerij Gerasimov. U povijesti savremene Rusije najdugovječniji načelnik generalštaba, prva violina silovika u samom vojno – političkom vrhu Ruske Federacije.

Iako po ničemu naročito specifičan, produkt sovjetske vojnoteorijske misli sa znakovitim iskustvom trupnog komandanta, upravo će Gerasimov od 2012. godine započeti praktičnu i teorijsku razradu modela hibridnog ratovanja i hibridne politike Ruske Federacije.

Tokom 2013. godine u vojnom biltenu ruske armije Gerasimov je objavio tekst koji se može smatrati „Biblijom hibridnog ratovanja“ u domenu ruske hibridne politike, sa svim atributima kritičke opservacije dotašnjih razumijevanja rata unutar margina savremene vojne doktrine.

Njegov članak naslovljen kao „vrijednost znanosti je u predviđanju: Novi izazovi zahtijevaju ponovno promišljanje oblika i metoda provedbe borbenih operacija“, predstavlja analizu koja filigranski ponire u zakonitost savremenog rata u kojem se sfere konvencionalnog i nekonvencionalnog preklapaju.

Između ostalog Gerasimov navodi: „Fokus primjenjenih metoda rata promijenio se u smjeru široke upotrebe političkih, informacijskih, humanitarnih i drugih nevojnih mjera – primjenjenih u koordinaciji sa prosvjednim potencijalom lokalnog stanovništva. Sve ovo je nadopunjeno prikrivenim vojnim angažmanom“.

Ako urnek rata koji nudi Gerasimov u ovom citatu, komparativno preslikamo na scenario iz Majdana (Ukrajina) 2014. godine, dobijamo gotovo pa apsolutno poklapanje.

Uopšte treba istaći da hibridno ratovanje kao instrument politike ima višestoljetnu historiju iako ne terminološki kao hibridno ratovanje već kao totalni odraz Klauzevica i njegovog ikonoklastičnog poimanja rata.

Međutim za razliku od ostalih modela hibridog ratovanja kojima pribjegava Kina, SAD ili zemlje EU; ruski model odlikuju dosad neproučavani aspekti tipa: potpune nepredvidivosti, dinamičnost i fleksibilnost u izmjeni čimbenika, rastuća uloga informacijskog kao i energetsko - ekonomskog aspekta.

O uspješnosti ruske hibridne politike ne treba trošiti riječi, uz kinesko narastanje hibridna politika Ruske Federacije predstavlja najveću sigurnosnu opasnost posmatrano kroz okulare Pentagona.

Jedan od vodećih teoretičara hibridnog ratovanja Janis Bezins, direktor latvijskog Centra za sigurnosne i strateške studije; faze ruske hibridne politike podijelio je po fazama:

Prva faza: nevojno asimetrično ratovanje (obuhvata informacijske, moralne, psihološke, ideološke, diplomatske i ekonomske mjere kao dio plana za uspostavljanje povoljno političkog, ekonomskog i vojnog okruženja)

Druga faza: specijalne operacije koje imaju za cilj obmanuti vojno-politički vrh uz upotrebu medija, fingiranim „curenjem“ lažnih podataka o namjerama i planovima kao non – paper dokumenti

Treća faza: Zavaravanje i podmićivanje državnih službenika i donosioca odluka s ciljem napuštanja nacionalnih položaja

Četvrta faza: Destabilizirajuća propaganda koja izaziva nemir i nezadovoljstvo među populaciju uz detaširanje militantnih proruskih grupacija

Peta faza: Uspostava no-fly zone iznad zemlje koju se planira napasti uz upotrebu privatnih vojnih kompanija (Wagner, Alfa-B, Nochnye Volki)

Šesta faza: Početak vojne operacija uz dominantnu upotrebu subverzivnih akcija

Sedma faza: Masovna upotreba elektronskog oružja uz operacije zrakoplovstva koje imaju za cilj zastrašiti civilno stanovništvo

Osma faza: Slamanje preostalih džepova otpora

Svih osam faza koje navodi Berzins vidjeli smo na terenu u Ukrajini pri čemu je implementacija zakazala za razliku od epiloga iz 2014. godine. Dodatno neke od faza su gotovo pa svakodnevnica u Bosni i Hercegovini pri čemu nam to daje i znanstveni i metodološki okvir da zaključimo da Ruska Federacija vodi aktivnu hibridnu politiku protiv Bosne i Hercegovine.

Trenutni status hibridne politike protiv BiH

O malignom uticaju Ruske Federacije u BiH pisano je toliko naveliko i naširoko uz dosta opštih mjesta, pa je cjelokupni fenomen postao pomalo cirkularan i izlizan. No ni najmanje benigan obzirom da pristup donosioca odluka kao i nedavni događaji potvrđuju galopirajući napredak hibridne politike protiv Bosne i Hercegovine. Za što jednostavnije objašnjenje trenutnog statusa hibridne politike Ruske Federacije prema Bosni i Hercegovini, podijelimo Staniszovu skalu na: mirnodopske i ratne faze. Prve četiri faze se mogu izvoditi bez otpočinjanja konvencionalnog oružanog sukoba koji bi intenzitetom, žrtvama, trajanjem i ciljevima dobio konture rata.

Prva faza hibridnog ratovanja je notorno pristutna u Bosni i Hercegovini, iako je prostor medija u FBiH vrlo metodično istisnuo sadržaje koji bi mogli imati odgovarajući subverzivni sadržaj, mediji u entitetu Republika Srpska masovno reproduciraju ideološke, moralne i psihološke sadržaje.

U domeni socijalnih mreža „Tiktok Putinofilija“ je sasvim prihvaćen, ali iskrivljen pogled na državništvo Vladimira Putina; uz snažne atribute odlučnog i harizmatičnog vođe. Prisjetimo se boravka novinara RTRS-a u Ukrajini koji su pratili bjesomučna razaranja Mariupolja tokom ljeta prošle godine, pri čemu je cjelokupni sadržaj popraćen čestim „spontanim“ porukama koje su afirmisale i rusku agresiju i secesionistički narativ unutar entiteta Republika Srpska.

Dodatno za uspostavljanje ekonomskih uvjeta za odgovarajuću hibridnu politiku Ruske Federacije, dovoljno je pratiti trag kapitalnih investicija revitalizacije posrnulih kompanija ne području bh. entiteta RS pri čemu dominiraju stanovniti kontroverzni biznismeni. Ne treba svakako ni izostaviti nedavne cyber napade na kritičnu infrastrukturu u Bosni i Hercegovini, posebno treba imati u vidu da je to zaštitni znak hibridnog ratovanja Ruske Federacije još od famoznog cyber napada na Estoniju.

Druga faza je dosta specifičnija i nemoguća je bez uslova koji se stvaraju u prvoj fazi koja je zapravo hibridni placdarm. Ova faza je u kuloarima tajne i tek ponekad javne diplomatije, te je zbog toga njen monitoring znatno otežan. Međutim najpoznatiji primjer jeste famozna pandemija brojnih non-paper dokumenata koji su u brojnim kombinacijama izdijelili teritoriju Bosne i Hercegovine. Takva praksa značajno je uticala na donosioce odluka, obzirom da su nesrazmjerne teritorijalne promjene trebale stvoriti snažan antizapadni i euroskeptčni osjećaj ugroženosti naroda u Bosni i Hercegovini.

Treća faza je ostvarena kroz prodor ruskih investicija i kapitala, u tom prostoru sondirane su brojne konjukturne okolnosti subverzivnog djelovanja. Poznat je slučaj iz 2013. godine kada je grupa ruskih investitora dokazano davanje mita određenim licima za potrebe kupovine jedne od kompanija. Na višem nivou vanjskopolitičku agendu rukovodstva bh. entiteta RS treba shvatiti kao odraz zahvalnosti i obligatnosti odnosa zasnovanih na energetskim povlasticama Ruske Federacije.

Četvrta faza je posljednji stadij mirnodopskih mjera koje može preduzeti hibridna politika Ruske Federacije, u Bosni i Hercegovini ona je odraz trenutnog i prezentnog. Brojna saopštenja ambasade Ruske Federacije u BiH pa i javni istupi NJ.E Kalabuhova kroz kolumne u dnevnim listovima i gostovanja u dijaloškim emisijama – stvaraju snažan osjećaj zabrinutosti. Posebnu i sigurnosnu prijetnju i opasnost predstavlja i nerijetko boravljenje privatne vojne kompanije „Noćni vukovi“ na teritoriji entiteta Republika Srpska.

Perspektive razvoja hibridne politike protiv BiH

Prema faznom principu koji je formulirao Janis Bezins, direktor latvijskog Centra za sigurnosne i strateške studije, trenutno u Bosni i Hercegovini možemo identificirati puni kapacitet mirnodopskih instrumenata koje u svom instrumentariju ima hibridna politika Ruske Federacije. Krajnji i vjerovatno najopasniji akti koji imaju u sebi izuzetan etno-mobilizacijski potencijal jesu false flag operacije, odnosno fignirani napadi na manjine u Bosni i Hercegovini tj. grupe i pojedince. Ove operacije imaju snažan potencijal eskalacije, a u potpunosti su komplementarne sa ruskom doktrinom „eskalacije i deeskalacije“ (eng. escalate – deescalate). Ove operacije bi uz upotrebu domaćih ili inostranih izvršioca ojačale poželjne, subverzivne narative o nemogućnostima nesmetanog funkcionisanja države.

S postojećim ustavno – pravnim uređenjem prostora za prevenciju je malo obzirom da je izrada nove ili nadgradnja postojeće Sigurnosne politike ili Sigurnosne strategije, uslovljena izglasavanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH ali i Predsjedništvu BiH. U savremenim i konsolidiranim sistemima nacionalne sigurnosti, sposobni ste se boriti protiv fenomena i neprijatelja samo onda kada ste ga jasno detektirali i notirali u svojim doktrinarnim dokumentima vanjske politike i sigurnosti.

U takvim okolnostima korisno je znati da ako je ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine uređen tako da ostavlja mogućnost usporavanja sigurnosne sekuritizacije novih sigurnosnih prijetnji – ruski Ustav itekako nije. Naime od 2009. godine izmjenama i dopunama Zakona o odbrani Ruske Federacije odobrena je upotreba ruske armije izvan njenih granica.

Smjenom general-pukovnika Surovikina na čelu Specijalne vojne operacije u Ukrajini, na to mjesto je postavljen general Valerij Gerasimov. Na brojnim fotografijama, Gerasimov bezličnim ekspresijama posmatra operativne mape fronta u Ukrajini sa rukama širom ispruženih po mapi. Prema tome njegova trenutna preokupacija je rastegnuta od Zaporožja do Donbasa, ali ne treba sumnjati da se u sjeni njegovih ruku na mapama, ne nalaze planovi i za Bosnu i Hercegovinu.