Bursać: Ana Brnabić polagala kamen-temeljac na kostima iz masovnih grobnica?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

A scena u kojoj Ana Brnabić lopata ponad potencijane masovne grobnice Buk Bijela, nesretna je paradigma vremena u kome živimo. Vremena u kome podanici onog što je za jednog Srbina tražio stotinu bošnjačkih glava nastavljaju njegovim stopama, pa ni tih stotinu ubijenih bošnjačkih glava ne može naći smiraj.

Samo su se rijetki mediji ovih dana upitali, krije li lokacija buduće hidrocentrale “Buk Bijeka“ posmrtne ostatke Bošnjaka iz Foče?

Trending

Kantonalno tužilaštvo USK: Trostrukom ubici Mehmedu Vukeliću (61) potvrđena optužnica

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Buk Bijela od kostiju cijela?

Ova (polu)legalna investicija Republike Srbije i entiteta Republika Srpska, a koja se gradi bez dozvole države Bosne i Hercegovine, baš na teritoriji Bosne i Hercegovine, osim svoje nelegalnosti, može kriti nešto mnogo, mnogo gore. A to su ljudske kosti, kosti Bošnjaka koji su ubijeni poslije hapšenja i privođenja u Kazneno-popravnom zavodu Foča 1992. godine.

Za one koji ne znaju, a takvih je mnogo, samo na teritoriji ove opštine traga se za preko 600 nestalih civila kojima se svaki trag gubi u krvavom četničkom piru ponajviše te 1992. godine. Precizna brojka je 627 ljudi. Ali to nije brojka, to su nečiji očevi, nane, dede, nečije dajdže, amidže, nečija djeca za boga miloga, koja se ni tri decenije nakon genocidnog zla ne mogu ukopati!

Inače, budimo konkretni, prema podacima istražitelja i članova porodica, “Buk Bijela“ krije još najmanje jednu masovnu grobnicu s tijelima 50 do 60 žrtava koja još uvijek nije locirana, a zbog čega je upućen zahtjev da se nedavno započeti pripremni radovi za izgradnju HE Buk Bijela obustave dok se ne ispita teren.

- Uznemirava nas to što radovi i danas traju, da je premijerka Srbije ovdje položila kamen temeljac. Dugo pričamo o tome da se na ovom lokalitetu nalaze kosti naših najmilijih, ali niko još nije našao za shodno da otvori tu priču već se to gura pod tepih i to nas uznemirava. Nećemo dozvoliti da se ovaj lokalitet uzurpira a da ne dobijemo odgovor državnih institucija na ova pitanja - istakao je za Fenu odbornik u SO Foča Izet Spahić.

Apsurd, morbidnost, crna hronika, pa sve zajedno- jedino tako se može opisati faktičko stanje stvari na terenu na kome premijerka Srbije, Ana Brnabić polaže kamen- temeljac iznad još jedne masove grobnice i to u susjednoj državi.

Mogla bi ova pričla ići u nedogled, moglo bi se pričati i komparirati danima, ali ako se nelegalna i ,sad se to vidi, nemoralna gradanja jednog ovakvog objekta ne zaustavi, čini se da će kosti nestalih ostati zauvijek zakopane ispod jednog nakaradnog objekata.

Potraga za nestalim i ubijenim Bošnjacima, po Dodiku je “rovarenje“

Kad se potpredsjednik entiteta Republika Srpska, Ramiz Salkić oglasio i kada je urbi et orbi pitao svijet šta se dešava, naišao je na zid sprdnje od, pogađate, Millorada Dodika i njegove nacionalostičke klike.

Naime, na Salkićeve riječi:

“Ako se nastave pripremni radovi, oni se mogu tretirati i kao akt trajnog skrivanja lokacija masovnih grobnica i onemogućavanje porodica u pronalasku nestalih osoba. Zbog toga je neprocjenjivo važno da dođe do obustave radova”, odgovorio je Milorad Dodik u svom stilu.

Dakle, životinjski, neempatično i nečovječno:

“Ja ne znam šta Salkić, šta on...možda je on rovio po toj zemlji i nešto zna...“

I sad zamislite kako je onom Fehimu Oruču, kome su četnici odveli oca Halila ’92 na Buk Bijelu i kome se od tada gubi svaki trag. Porodica sve ove decenije nema niti jedne jedine kosti svog oca.

“Znate kako je kad izgubite nekog prirodnom smrću, a ne na ovakav način. Mogu zamisliti kako je paćen i ubijen“ - kazuje je za Fenu Halilov sin, Fehim Oruč.

Po riječima predsjednice Udruženja žrtava rata Foča 92-95, Halide Konjo - Uzunović, traga se za još 627 osoba, ali se strahuje da veliki broj njih nikada neće biti pronađen.

“Nažalost, taj broj je godinama isti. Apeliramo prvenstveno na Tužilaštvo BiH, ali i na sve međunarodne i institucije u BiH da nam pomognu u traženju nestalih, jer sve dok se ne sazna istina, dok se ne pronađu njihova tijela ne možemo očekivati bolju budućnost. Zamislite koliko je dana i sati u ovih 30 godina prošlo i kakva mogu biti osjećanja porodica nestalih, kada izgubite voljenu osobu, znate kako je otišla, a onda tako dugo živite u neizvjesnosti“ kazala je za Fenu Konjo - Uzunović.

I tako se priča o ubijenim Bošnjacima iz posljednjeg rata prenijela se nakon fizičkog ništenja i devastiranja ljudi, pa postmortalno njihovih kostiju i na mafijaško-ekološko uništavanje jedne regije u kojoj će i ti ljudi i te njihove kosti i po treći put biti ubijene.

A scena u kojoj Ana Brnabić lopata ponad potencijanemasovne grobnice u koju su bačeni ubijeni ljudi, samo zato što su se drugačije zvali i na drugi način Bogu molili, valjda je nesretna paradigma vremena u kome živimo. Vremena u kome živi podanici onog što je za jednog Srbina tražio stotinu Bošnjačkih glava nastavljaju njegovim stopama, pa ni tih stotinu ubijenih bošnjačkih glava ne može naći smiraj.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba