Kukić: Etnonacionalističke filozofije još nisu pobijeđene, ali promjene dolaze

Rezultati lokalnih izbora bi, kako stvari stoje, mogli biti vjesnik značajnijih političkih promjena u Bosni i Hercegovini. Istina, pretjerivanje je davanje ovim izborima značenja koje oni, objektivno, nemaju.

Da su, što se ovih dana dade i čuti i pročitati, etnonacionalisti doživjeli nesvakidašnji poraz, gotovo potop i tome slično. Ja ne mislim da je tako. Niti mislim kako sada treba likovati. Jer, na ovim izborima etnonacionalističke filozofije još uvijek nisu pobijeđene.

Piše: Akademik Slavo Kukić

Istina, njihovi rezultati takvu mogućnost nagovještavaju već za dvije godine, na slijedećim parlamentarnim izborima. Ali, da bi se to i dogodilo, bit će potrebno puno rada – i što manje pogrešaka tamo gdje je pobjeda na lokalnom izborima ostvarena kako se ne bi izazvalo novo razočarenje biračkog tijela i moguće novo njegovo prepuštanje etnonacionalističkom zagrljaju.

Gubitak velikih gradova

I još jedna opservacija na ravni generalnih zapažanja. Vladajuće etnonacionalističke partije su izgubile vlast u većini najvećih bosanskohercegovačkih gradova.

Izgubili su Sarajevo, Zenicu, Tuzlu, Banju Luku, Bjeljinu, Bihać. Ako se, na krilima ovoga što se dogodilo u nedjelju, slična situacija za mjesec dana ponovi i u Mostaru, bit će to definitivan signal da je vrijeme nacionalističkog zaglupljivanja na izmaku.

I da bi se mogli očekivati prvi snažniji proboji evropskih vrijednosti i u ovoj zemlji.

Dio promjena na ovim izborima sam, istina, predviđao i pred izbore. Predviđao sam, recimo, poraz SDA u Sarajevu – i ruku na srce, sve što se u zadnjih godinu dana događalo upućivalo je na zaključak kako je takav ishod nemoguće izbjeći. Pri tome mislim na masu afera koje su vezane za SDA i njezine najistaknutije kadrove – aferu Asim, aferu respiratori, sve ono što se događalo, i što se i danas događa, u zdravstvu sarajevskog kantona, itd.

No, dogodili su se i neki porazi SDA koje je malo tko projicirao. Pri tome mislim posebice na poraz na Ilidži, jednoj od utvrda SDA, gdje je doslovce pokošena. li Goraždu također. Poražena je i u Srebreniku. A vrlo tijesno je i u Ilijašu – vidjećemo što će pokazati prebrojavanje glasova u CIK-u (koji je izuzeo glasačke listiće od općinske Izborne komisije).

Tomislavgrad i Prozor-Rama

Predvidio sam, potom, poraz HDZ-a u Tomislavgradu i Prozor-Rami. I dogodio se. U Tomislavgradu je kandidat Hrvatskog pomaka bukvalno pregazio kandidata HDZ-a – koji je, usput, ovaj put na izbore za načelnika išao sa svojim najjačim adutom, čovjekom koji je u prošlom mandatu bio predsjednik kluba zastupnika HDZ u Parlamentu Federacije BiH!

Isto se, potom,  dogodilo i u izborima za članove Općinskoga vijeća. HDZ, koji je od 1990. godine uvijek imao komotnu, pa i dvotrećinsku većinu, sveden je na svega 14,6% glasova.

Isto mu se dogodilo i u Prozor-Rami – koju, istina, HDZ ne uspijeva osvojiti već osam godina. Ovaj put je i tamo u utakmicu uključio svoje najjače adute. Podsjetimo, nositelj liste za OV je bio ministar u Vijeću ministara BiH!

No, izgubili su. I izbore za načelnika – i to puno uvjerljivije nego 2016. godine, jer je dosadašnji načelnik dobio gotovo dva puta više glasova od kandidata HDZ - i izbore za OV u kojima je omjer glasova u korist devedesetke bio gotovo identičan kao i kod kandidata za načelnika.

U predizbornoj kampanji sam, doduše, predviđao kako bi gusto moglo biti i u Livnu. I bilo je. HDZ se, za sada, spasio. No, trend mu je takav da već za dvije godine, na parlamentarnim izborima, mora strepiti što bi mu se moglo dogoditi.

Dakako, neki od ishoda izbora su gotovo na razini nevjerojatnih. Ni na kraj mi pameti, recimo, nije bilo predviđati poraze Dodika na prostoru RS-a. A oni su se dogodili, i to tamo gdje ih je i on sam najmanje očekivao – u Banjoj Luci i Bjeljini. Dodik je, osim toga, izgubio i dva značajna gospodarska centra – Modriču i Derventu.

I mislim da su poruke tih poraza još značajnije od onih na prostoru Federacije.

Uostalom, nervozne reakcije lidera SNSD-a – činjenica da na konferenciji za novinstvo smijeni predsjednika banjalučke organizacije SNSD-a Igora Radojičića, kojeg tu uopće nema – pa potom, prijetnje, izrečene dan nakon provedenih izbora, govore same za sebe. Da je strah od budućnosti kod njega realan – i da takvu budućnost pokušava preduprijediti zastrašivanjima poput onih koja su korištena u Trećem Rajhu tridesetih godina XX. stoljeća.

Dodik u Mrčajevacima

Naravno, Dodik za to ima vrlo ozbiljne razloge.

Građani RS-a, Banja Luke posebice, znaju da je taj čovjek – i članovi njegove obitelji dakako – poklopio sve što se u RS-u dalo poklopiti. Da je osvojio robnu kuću Boska, hotel Bosna, televiziju ATV, zaštitarsku agenciju "Sector Security" (u vezi s kojom bi se neka pitanja, posebno u vezi s ubistvom njezina ranijeg vlasnika Slaviše Krunića) mogla postavljati i u budućnosti itd.

No, nisam siguran da će ga sve to spasiti. Naprotiv, bojim se da Dodik u stanju svojevrsnog afekta čini ono što mu može biti dodatni teret o vratu. I moć mu već na slijedećim parlamentarnim izborima skresati i puno radikalnije, no što bi se moglo predvidjeti – da mu se, da budem slikovit, utjecaj reducira doslovce na razinu Mrčajevaca u blizini Laktaša (ako sam dobro pogodio naselje kod Laktaša u kojem Dodik ima svoj ranč).

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.