Patnja u tišini – postporođajna depresija

Većina žena doživljava porod i rođenje djeteta kao normalan dio života. Iako ti sati predstavljaju izvor velikog zadovoljstva – donošenje nove bebe na svijet, istovremeno je stresno iskustvo.

Mnoge majke će nakon poroda imati promjene raspoloženja zbog hormonalne neravnoteže. Pri porodu padne razina hormona progesteron i estrogen koji su u međusobnoj vezi s hormonom serotonin zaduženog za regulaciju našeg raspoloženja, piše Ordinacija.hr.

Žene koje imaju postporođajnu depresiju su zbunjene, duboko uvjerene da nisu dobre majke što utječe na njihov odnos s novorođenčetom, na sam razvoj bebe, te na odnos s partnerom.

Do 80% žena će doživjeti blagi oblik promjene raspoloženja koji se nazivababy blues. Simptomi su plačljivost, osjećaj tuge, iritabilnost, hipohondrija, nemogućnost spavanja, smanjena koncentracija, osjećaj izolacije i glavobolja. Najčešće traju od nekoliko sati do nekoliko dana. 

Ozbiljniji oblik promjene raspoloženja je postporođajna ili postpartalna depresija (PPD). Baby blues i postporođajna depresija se razlikuju u trajanju i intenzitetu. Postporođajna depresija je prolongiran osjećaj tuge koji traje dvije sedmice ili duže. PPD se može pojaviti tokom prve godine djetetovog života i imat će je od 10 do 20% žena.

Očekivanja društva i frustracije

Društvo očekuje da će se svaka nova majka lako snaći u svojoj novoj ulozi. Budući da većina žena smatra da ovo očekivanje mora ispuniti, ukoliko se nađe pred poteškoćama, vjerovatno će šutjeti o tome umjesto tražiti pomoć.

Žene koje imaju postporođajnu depresiju doživljavaju da su u konstantnoj borbi između sebe i očekivanja društva u kojem nije dopušteno izraziti negativne osjećaje. Posljedično, njihova šutnja prerasta u preplavljujući osjećaj nesposobnosti što utječe i na održavanje odnosa s drugima. To vodi do izolacije pri čemu ne stvaraju privrženost prema svom djetetu, blijede osjećaji bliskosti prema drugim ljudima, te mogu prestati voljeti sebe.

Teški i nepodupirujući odnos s partnerom je veliki izvor nezadovoljstva za majke. Kada partneri ne podupiru ženu i kada ne stanu uz nju, vjerojatno će s vremenom odustati od razgovara s njim o tome. 

Izolacija dovodi do depresije. Ponovno povezivanje s drugim ljudima, uspostavljanje simbiotskog odnosa s bliskom osobom u kojem će se ta druga osoba brinuti za majku, ojačat će majku na način da ona može uspostaviti zdrav simbiotski odnos s svojim djetetom.

Prema nekim istraživanjima, pokazalo se da ženama s PPD-om poteškoće započinju umorom i problemima u brizi oko djeteta koje postepeno prerastu u jak osjećaj nesposobnosti što rezultira očajem i udaljavanjem od drugih.

'Sve će biti uredu'

Žene se počinju osjećati "jako loše i bez energije", te strahuju da su postale "lude" ili "nenormalne". One su se željele brinuti za dijete, međutim preplavljujuća tuga im je to otežavala.

Šutnja o svojim problemima, majke štiti. Na taj način nisu izložene kritikama  koje mogu doživjeti od svoje okoline jer ne ispunjavaju društvena očekivanja.

Osjećaji neadekvatnosti kao majka su sramotni i majke smatraju da se kao takvi ne smiju pokazati. Žene drže depresiju u sebi, ne razgovaraju o tome, skrivaju se da bi plakale, osjećaju da rade nešto krivo i stalno pokušavaju promijeniti sebe kako bi mogle početi živjeti sliku "idealne majke". Kako se strah zbog neadekvatnosti pojačava, žena može početi imati panične napade, opsesivne misli i kompulzivno ponašanje.

Čak i kada žene smatraju da imaju potporu od partnera, prijatelja i porodice, znaju se osjećati same. Vrlo često se ta potpora odnosi na fizičku pomoć u brizi oko djeteta pri čemu nedostaje emocionalna potpora majci. Premda članovi porodice i prijatelji žele pomoći, ne znaju kako da pomognu na najbolji način. Zato često majke čuju komentar "sve će biti u redu" čime je pokušavaju utješiti, no zapravo se one opravdano osjećaju odbačeno i produbljuje se njihov osjećaj usamljenosti.