Dekodirana Mona Lisa

Trebalo je gotovo šest godina i nekoliko stoljeća razvoja tehnologije, ali naučnici sada mogu prilično uvjereno reći da su dešifrirali zagonetni osmijeh gospođe Lise Gherardini, poznatije kao Gioconda, i najpoznatije kao Mona Lisa.

Slavna slika Leonarda da Vincija na neprekidnom je skeniranju, rentgenu, kompjuterskoj analizi, od 2004. kada je pariški muzej Louvre zaključio da se mora upustiti u postupak konzervacije. O spektakularnom postupku detaljno se izvještavalo, a nedavno je konačno dovršen.

Preklapanje sjena
Centar Francuskih muzeja za istraživanje i restauraciju na Mona Lisi surađuje sa moćnim Konzervatorskim institutom Getty iz Los Angelesa. Snimajući stanje slike, uočili su da se slika sastoji od 30 slojeva boje i glazure. Analizom još sedam Da Vincijevih slika iz Louvrea u Gettyju su utvrdili da je prozirnim slojevima pokušavao postići idealni sfumato, magličast, gotovo neprimjetan prelaz svjetla i sjene. Tako je i misteriozni smiješak Mona Lise nastao preklapanjem nekoliko slojeva sjena koje je slikar koristio da dočara suptilna ispupčenja oko Mona Lisinih usana, očiju i na obrazima, a dočarao je izraz kojim osoba suzdržanog držanja podsvjesno komunicira svoje emocije onome ko je gleda.

Narav naučnika
Leonardova tehnika otkrivena je tek sada jer je bila dostupna spektroskopija, metoda koja koristi činjenicu da atomi i molekule upijaju, emitiraju ili skreću elektromagnetska zračenja, pa se prema njihovom ponašanju može precizno odrediti njihove osobine. Stručnjaci su mogli detaljno utvrditi sve o slici bez uzimanja ijednog uzorka s platna. S obzirom na fascinaciju tehnikom slikanja i Mona Lisinom fizionomijom, ne bi bilo neobično da se utvrdi kako je Leonarda na nevjerovatan četverogodišnji pothvat s tom slikom natjerala više njegova naučnička nego umjetnička narav.

1. Slika ima 30 slojeva
Leonardo je imao opsesivno visoke standarde. Slikao je 30 slojeva Mona Lise da bi dobio savršeni sfumato, prelaz svjetla i sjene na njenom licu. Proces je trajao pune četiri godine

2. Slojevi su tanki kao pola vlasi kose
Slojevi su nevjerojatno tanki, ne više od 40 mikrometara, što je jednako dimenzijama raspolovljene vlasi kose

3. Pejsaž mu je važniji od lica
Puno više nego na licu, njegova tehnika dolazi do izražaja na pejsažu iza Mona Lise. Ideal je bila snovita atmosfera u kojoj se moraju dočarati teksture, prostorna dubina, vremenske prilike, cjelokupni osjećaj trenutka

4. Izmjenjivao boju i glazuru
Naizmjenično je slikao bojom i glazurom, kako bi dobio prozirne slojeve koji ublažavaju prijelaze svjetla i sjene, ali i prijelaze tonova boje

5. Formule za mješavine pigmenata
Francuski istraživači upotrijebili su X fluorescentnu spektroskopiju za Mona Lisino lice. X zrake se fokusiraju na materijal i izazivaju pomicanja elektrona u elektronskoj ovojnici atoma. Njom su otkrili da postoji 30 slojeva i dešifrirali Leonardove recepte za mješavine pigmenata za svaki sloj

6. Manganov oksid i bakar
Leonardo je na Mona Lisi stalno isprobavao nova rješenja da bi dobio idealne tonove i nevidljive poteze kistom. Na nekim je slojevima koristio manganov oksid, na nekima bakar

7. Šta ga je motiviralo?
Elektronsku mikroprobu koristili su za utvrđivanje tačnog hemijskog sastava materijala koji su našli tek u mikronskim česticama, jer je Leonardo neke slojeve nanosio u 1 ili 2 mikrometra. Historičari se pitaju šta ga je motiviralo na taj nevjerovatno mukotrpan rad.