Ukleti dragulj: Izmišljena priča ili stvarna drama?

Poznat kao Ukleti ametist, ovaj dragulj je nadahnuo rad Anthonyja Doerra All The Light We Cannot See. Što je bio i uvijek li dodjeljujemo draguljima takva mračna značenja?

U najprodavanijem Doerrovom romanu All the Light We Cannot See, haos Drugog svjetskog rata odražava se u očima slijepe junakinje knjige i predstavljen je kroz sjajni, navodno ukleti dragulj koji je ključan za priču.

Dragulj Sea of Flames, ključna tačka romana i Netflix serije temeljene na knjizi, potpuno je izmišljen.

Trending

Zoran Milišić otvorio izložbu: Moja ljubav prema fotografiji nastala je u Sarajevu

Međutim, autor ga je temeljio na stvarnom dragulju poznatom kao Delhi Sapphire ili jednostavno "ukleti ametist".

Je li taj safir zaista bio uklet? Njegov vlasnik, Edward Heron-Allen, očito je tako vjerovao. U pismu u kojem je povjerio stvarni dragulj Prirodno historijskom muzeju u Londonu, polimat i autor nazvao je kamen "trostruko ukletim i uprljanim krvlju" i savjetovao budućim vlasnicima da ga bace u more.

Nisu to učinili - i do danas, dragulj zadržava jezivu reputaciju kamena s moći prokletstva za svakoga ko ga dodirne. Ali je li "prokletstvo" stvarno ili jednostavno otkriva društvo koje se bori s krivnjom zbog svoje kolonijalne prošlosti?

'Ukleti ametist'

Dragulj i Heron-Allenovo pismo iz 1904. i dalje se čuvaju u Prirodoslovnom muzeju. U pismu je autor tvrdio da je ametist opljačkan iz Hrama Boga Indre u Cawnporeu tokom pobune u 19. stoljeću u kojoj su se Indijci pobunili protiv britanskih kolonista.

Tokom nasilja, prema Heron-Allenu, časnik Bengala, W. Ferris, uzeo je dragulj i donio ga u Englesku, samo da bi bio pogođen neprekidnim nesrećama koje su zatim utjecale na njegovu porodicu i prijatelje, potičući samoubojstva, loše zdravlje i druge tragedije.

19.11.23. 19:47

Pogledajte kako izgleda najveći vodopad na svijetu: Jedna od najstrašnijih stvari u prirodi

Na kraju je Heron-Allen napisao da je dragulj došao u njegovo posjedovanje - i prokletstvo s njim. Heron-Allen je napisao da je pokušao pokloniti ga i čak "neutralizirati" tako da ga je stavio u komad nakita uz drugi drevni plijen, uključujući dva drevna egipatska skaraba i prsten koji je tvrdio da pripada poznatom engleskom astrologu. Ali kako god se pokušavao riješiti njega, kamen se vraćao u Heron-Allenovo posjedovanje i uzrokovao još više nevolja. Frustriran, bacio ga je u londonski kanal..

"Osjećam da izvršava zlokoban utjecaj na moju novorođenu kćer, pa ga sada pakiram u sedam kutija i ostavljam kod svojih banaka, s uputama da ne vidi svjetlo dok ne budem mrtav trideset i tri godine", napisao je Heron-Allen. Savjetovao je da ko god dođe u posjed dragulja, da ga baci u more.

Misterij muzeja

Kako se ispostavilo, Heron-Allenova kćerka nije slijedila želje izražene u pismu 1944. godine, manje od godinu dana nakon očeve smrti, dala je dragulj i pismo Prirodoslovnom muzeju u Londonu, koji čuva njegovu ogromnu naučnu knjižnicu.

Jeza pisma i Heron-Allenova priča o moćnom nezasluženom dragulju privlačni su. Postoji samo jedan problem: Pismo je vjerojatno bilo dio složene prevare koju je Heron-Allen osmislio kako bi privukao pažnju na The Purple Sapphire, novelu koju je napisao 1921. godine pod pseudonimom Christopher Blayre.

Priča je predstavljena u obliku "rukopisa" koji je otkrio upisnik univerziteta kojem su povjereni tajni papiri od uglednih učenjaka. Dragulj u knjizi dijeli iznimno sličnu priču s Heron-Allenovim stvarnim pismom, od navodnog pljačkanja do nesreća koje je donio vlasnicima.

Kustosi Prirodno historijskog muzeja u Londonu sugerisali su da je Heron-Allenov posthumni izvještaj možda bio osmišljen kako bi privukao pažnju na njegovu fikciju, što objašnjava pogrešan datum stvarne pobune u Cawnporeu (sada Kanpur), koja se dogodila 1857., a ne 1855. kako je tvrdilo Heron-Allenovo pismo.

Trajna kletva? 

Istražitelji su prolili puno tinte o zapadnim reakcijama na dragulje i antikvitete opljačkane s koloniziranih teritorija na istoku tokom 19. stoljeća i kasnije, sugerišući da su dragulji počeli predstavljati kulturne anksioznosti zbog posljedica takvog pljačkanja.

Glasine da ukradeni dragulji imaju sposobnost uništiti živote postoje i danas - dokaz naše sklonosti dodjeljivanju značenja materijalnim objektima koji otkrivaju više o našim nesigurnostima, interesima i društvenim tabuima, piše National Geographic.