Terminologija cyber kriminala ili evolucija jezika

Etimologija nije samo puko proučavanje porijekla riječi, već i kako se one mijenjaju tokom vremena. Riječ haker je prije 20 godina značila nešto u potpunosti drugačije nego danas. Riječ hack kada se primjeni na pisce je još jedna čije se značenje pomjerilo od opisnog ka pejorativnom. Prije 300 godina, riječ hack je jednostavno označavala pisca koji je mogao da napiše nešto prihvatljivo po narudžbi i potekla je od riječi hackney, što je označavalo konja koji je dostupan za unajmljivanje. Tokom godina, riječ hack je označavala pisca koji piše senzacionalističke, niskokvalitetne radove i kojima je više stalo do novca nego do kvalitete pisanja.
Zaključak je da značenje riječi je određeno time kako se ona koristi od strane većine ljudi u određenom periodu vremena.

Riječi vezane za tehnologiju nemaju poseban tretman, te podliježu istom pravilu. Kada se pojavio broadband, mnogi jezični čistunci su protestovali protiv korištenja riječi DSL modem, tvrdeći da modem modulira analogne signale da bi ih enkodirao kao digitalne i obrnuto i iz razloga što DSL koristi digitalni signal, u suštini ne koristi modem; uređaj koji konektuje kompjuter ili mrežu na DSL bi se trebao zvati prijemnik ili ATU-R (ADSL Terminal Unit – Remote). Jezični puritanci su izgubili tu bitku; DSL modem je sada standardno ime za taj uređaj.

Što se tiče riječi haker, oksfordski online rječnici prikazuju slijedeće kao prvu definiciju: "1. osoba koja koristi kompjutere da dobije neovlašteni pristup podacima“, te drugu definiciju "entuzijastični i vješti programer ili korisnik" kao neformalno korištenje.

Međutim, čak i ta starija definicija nije originalna. U M.I.T.-u, prije nego se riječ razvila da označava nekoga ko živi i diše za računare i programiranje, je korištena da opiše studente koji nisu dolazili na predavanja, spavali čitav dan i bavili se svojim hobijima (koji često nisu bili vezani za računare) navečer.

I nisu samo mainstream mediji i laici za tehnologiju ti koji koriste riječ haker sa negativnom konotacijom. Većina IT profesionalaca, te onih koji nisu započeli karijeru kao programeri, također koriste riječ haker kao nešto negativno. Korištenje riječi haker sa ovom konotacijom je također postalo standard u publikacijama i izdanjima koje se bave tehnologijom i računarima.

Ako ukucate riječ haker u npr. Computerworld.com dobit ćete slijedeće naslove:
Hacker’s P2P Virus Replaces Files with Sea Creature Manga
Defending Against Hackers at their Own Conference

Postoje još hiljade primjera, te je korištenje riječi haker sa ovim značenjem postalo tako uobičajeno da je svaki otpor uzaludan.

Potreba za specifikacijom
Što se tiče zakona (barem američkih i evropskih – BiH se još uvijek nalazi na nivou Ddosiranja web portala) riječ haker skoro pa uvijek se odnosi na kriminalne radnje. Možda bi riječ trebala biti zamijenjena sa riječju cyberkriminalac, međutim problem leži u tome da riječ cyberkriminalac opisuje mnogo širi koncept sa manje specifičnim značenjem. Cyberkriminalac može biti pedofil koji stavlja slike dječje pornografije na web stranicu, prevarant koji šalje mail u kojem ste osvojili par miliona dolara, zaposlenik koji spašava povjerljive podatke na USB da bih ih prodao suparničkoj kompaniji ili bivša žena koja koristi računar da uhodi ili prijeti svom bivšem putem instant poruka.

Korištenje riječi cyberkriminalac je ispravno kada se želi da se označe osobe koje koriste računar u činjenju nelegalnih radnji, međutim sama riječ nam ne govori kako ta osoba čini prekršaje računarom, niti da li ona koristi svoje kompjuterske vještine da bi to radila.

Prijedlog da se riječ haker u potpunosti zamijeni sa riječju cracker – često i oni koji se nazivaju hakerima koriste ovu riječ. Međutim, riječ cracker nema isto precizno značenje u svim dijelovima svijeta niti vladinim ljudima. Oni koriste termin određenije da bi opisali podgrupu hakera – grupacija koja krekuje lozinke da bi upadala u sisteme ili mreže

Sve je u stavu
Postoji nešto što čak i gorljivi zagovornici hakera kao uzornih građana imaju tendenciju da zanemare je to da rani hakeri na M.I.T.-u su često (iako ne uvijek) koristili svoje hacking vještine za ilegalne ili upitne radnje. Hacking se često povezivao sa phreaking – što se odnosi na neovlašteni pristup i korištenje telefonske mreže. Jedan od najstarijih i najcjenjenijih hakerskih časopisa 2600, dobio je ime prema 2600 Hz tonu koji su phreakeri koristili da bi dobili neovlašteni pristup telefonskoj mreži. Phrack, drugi magazine, svoje ime duguje mješavini riječi hack i phreak. Grupe koje su se same izjašnjavale kao hakerski klubovi, poput Warelordova i 414, su često bili uključene u softversku pirateriju ili upad u vladine sisteme ili druge institucije.

Realno, većina onih koji za sebe smatraju da su hakeri koriste svoje talente za stvari koje su prekršaj ili u najmanju ruku kršenje ugovora o korištenju ili su nekada to činili nekada u prošlosti. Većina white hat hakera originalno su se razvili na ovaj način i onda prešli da rade kao eksperti za IT sigurnost za vladu.

Čini se da se većina ljudi uvrijedi na ideju da hakeri čine zločine. Većina njih u suštini to i radi, ali postoji i jedan razlog. U SAD-u i većini drugih zemalja, pravni sistem je postao preopterećen sa tako mnogo zakona da čak ni policajci i pravnici ne mogu da idu u korak sa njima, te su mnogi od tih zakona tako sveobuhvatni da je nemoguće raditi bilo šta a ne prekršiti barem jedan od njih.

Isto tako, mnogi ljudi koji sebe nazivaju hakerima imaju problem sa stavom – ne vole autoritet, vjeruju da "informacije žele da budu slobodne", čak i kada je produkt nečiji mukotrpni rad, te nemaju nikakvog poštovanja prema zakonskim regulativama. Ovo zadnje je i donekle razumljivo uzevši u obzir da su neki od zakona doneseni od strane ljudi koji uopšte ne razumiju tehnologiju.

Istina je da ako želite da sebe nazivate hakerom, to vas neće učiniti nimalo popularnim u očima zakona i učinit će vas metom i osumnjičenim. Društvo u kojem prosječni zakonodavac, poslovni čovjek ili prosječni korisnik računara je ljut na one za koje misli da su odgovorni za proboje kompjuterske sigurnosti, viruse i ostali malware, nazvati se hakerom i nije baš najbolja ideja.

Fini hakeri
Postoje zapravo i etički hakeri – postoji i program za certifikaciju, ali budimo realni: ako stvarno želite da vas ljudi shvaćaju ozbiljno u polju mrežne sigurnosti, bolje rješenje je da koristite titule poput sigurnosni analitičar, ekspert za IT sigurnost ili konsultant za sigurnost – sve osim haker. Kompanije jednostavno odbijaju da zaposle nekoga ko da identificira kao haker, čak ako i nema nijedan prekršaj. Vjerovatno misle da jednostavno još vas nisu pronašle i uhapsile snage zakona.

Riječi su važne. Ako nam je stalo do toga šta drugi misle o nama, moramo da budemo svjesni šta riječi znače drugim ljudima, čak i ako vjerujemo da je značenje tih riječi pogrešno. Oni kojima nije stalo do toga šta drugi misle o njima, svejedno ne protestuju kada ih se pogrešno shvati.

Ako se nazivate hakerom, to ne znači nužno da ste bad guy – ali znači da će vas svi ostali koji nisu hakeri tako gledati. Izbor je vaš.

Andrea Maksić, gostujući autor
radiosarajevo.ba