9. januar - Alma i Valentin

Alma Zadić, novoimenovana austrijska ministrica pravde, dobila je 24-satnu zaštitu specijalne policijske jedinice. Tamošnje vlasti su procijenile da Zadić može biti i životno ugrožena, nakon niza prijetnji i uvreda rasističke i seksističke naravi na društvenim mrežama. Politički poticaj toj neonacističkoj kampanji dala je Slobodarska partija Austrije.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko nije se osvrnuo na situaciju u kojoj se Zadić našla. Jednako, kao što je OHR anemično reagovao na još jednu protuustavnu proslavu 9. januara, kao tzv. dana Republike Srpske. Taj morbidni datum povezuje sudbinu pobijenih, invalidiranih, istraumatizovanih, prognanih, iseljenih i raseljenih bh. žitelja, pa i porodicu Zadić i Inzka.

Visoki predstavnik je prethodno uputio čestitku Zadić uz, malo je reći, ciničan dodatak: " (...) da se možemo i zapitati da li bi Alma Zadić ikada bila imenovana na poziciju ministrice pravde na državnom, entitetskom ili kantonalnom nivou da je ostala u Bosni i Hercegovini".

Ukazujući na krajnje neprikladan način na ovdašnju zbilju, Inzko zaboravlja da je dio procesa u BiH još od 2009. godine. Više od decenije ovaj visoki predstavnik je svojim (ne)djelovanjem bitan akter depresivnog stanja bh. države i društva.    

Ali, vratimo se nemjerljivo boljoj polovici ove priče.

Ministrica pravde - Alma Zadić je pravnica s impozantnom jurističkom karijerom. Osim u Austriji, ekspertne reference je sticala u Italiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Životni put je vodio, onako sudbinski, u Međunarodnu organizaciju za migracije u Beču i, kao praktikanticu, u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju  u Den Haagu.

Politički angažman je učinio zastupnicom u austrijskom parlamentu 2017. godine. S početkom januara ove godine je postala ministrica pravde kao predstavnica stranke Die Grunen u koalicijskoj konzervativno-zelenoj vladi.

Moralna i politička beskompromisnost dovela  je Zadić pred sud. Izrečena joj je prvostepena presuda zbog klevete. Na društvenoj mreži je podijelila fotos mladića koji je mahao okupljenim na antifašističkom skupu, što je protumačeno kao nacistički pozdrav. Zadić je snimak popratila sa: "Nema tolerancije prema neonacistima, fašistima i rasistima" i mladić ju je tužio. S posebnim zanimanjem se očekuje drugostepena presuda, sad ministrici pravde.   

Visoki predstavnik - Inzko je, čestitajući Zadić, poželio "nastavak i intenziviranje odnosa između Bosne i Hercegovine i Austrije na polju pravosuđa". Za početak bilo bi zgodno da Austrijanca podsjeti austrijska ministrica, izbjeglica iz Tuzle, na njegova ovlašćenja i ličnu odgovornost u vezi s tim.

Prilika je za to i jučeršanji 9. januar u Republici Srpskoj. Uoči tog događaja iz OHR-a je poručeno: "Želimo podvući naš ranije izrečeni stav da OHR nije protiv toga da RS ima svoj dan, ali da se to mora urediti u skladu sa ustavnim okvirom BiH. Također, pozivamo sve političare da pokažu odgovornost i da se suzdrže od negativne retorike i djelovanja".

E, pa ne radi se samo o neustavnosti i nepoštivanju odluka Ustavnog suda BiH vlasti, svih ključnih političara i njihovih stranaka i brojnih građana tog entiteta. I ovaj 9. januar bio je u znaku slavljenja miloševićevsko-karadžićevsko-mladićevske RS, dakle i svega onog što je u njeno ime učinjeno, sve do genocida. Parada naoružanih policijskih snaga govori o nastavku militarizacije dodikovske velikosrpske politike i predstavljaju pripadnika MUP-a RS-a kao (para)vojne formacije (para)države "Srpske". Član predsjedništva BiH Milorad Dodik je opet tvrdio o RS-u kao jednoj od dvije države srpskog naroda.

To ne može biti očitije i provokativnije kršenje Međunarodog mirovnog sporazuma i državnog Ustava. Eto, gospodine Inzko, nije bilo suzdržavanja od "negativne retorike i djelovanja". I šta ćete uraditi?

Visoki predstavnik je izjavljivao da "ne postoji klima u međunarodnoj zajednici da se koriste bonske ovlasti". Pa šta će onda on ovdje? Čovjek s imalo obraza bi se davno zahvalio na funkciji i s ogorčenjem izjavio da je spriječen da radi svoj posao, te da bi bilo besramno da prima ogromnu platu za nečinjenje.

U jednom od intervjua - na pitanje da li bi nametnuo zakon o negiranju holokausta, genocida i drugih ratnih zločina - Inzko je kazao: "Imao bih veliki apetit da to uradim. Možda će u PIC-u biti klima za takav zakon. Zamislite da ste vi student i uđete u dom koji se zove Radovan Karadžić. Kako će onda živjeti omladina koja je tamo boravila".

Zamislili smo. Sramotna izjava, a za "otvaranje apetita" Inzku je trebalo desetak godina. Dobar vam tek visoki predstavniče!

Da je po toj, devetojanuarskim, hercegbosanskim i drugim krimogenim osnovama visoki predstavnik uklonio najisturenije velenacionaliste i atakere na bh. državu, drugačije bi se priče ovdje pričale. I možda bi ministrica u BiH bila neka junačna dama, kao što je to Alma Zadić.