Ludwig Van Beethoven: Smoke on the Water

Naime u kolumni koja je govorila o pranju auta uz rijeku…

Elvis J. Kurtović: Sarajevo Big Band

… izraženo je žaljenje što je ovaj stari narodni običaj slabo zabilježen u kinematografiji, narodnoj i zabavnoj muzici, a nema ni umjetničkih slika "Pranje našeg fiće uz Zujevinu" (ulje na platnu)...

No, kolega Jasmin je pronašao  dokumentarni film švedske proizvodnje Čovjek pije kiselo mlijeko iz 1968. u kome je lijepo prikazano i pranje auta uz rijeku. Očito da su Šveđani, koji su u Sarajevu i okolini snimali  film, imali  više senzibiliteta za taj rastući trend iz '60-ih u kome su uživali tadašnji hipsteri :

U prošloj kolumni pohvalili smo urednike sa stare Televizije Sarajevo zbog serije All You Need Is Love:

Elvis J. Kurtović: All You Need Is Love

Nešto od te "stare škole" ostalo je i poslije rata. Prije 15-ak godina na "državnoj" TV sam gledao dokumentarnu seriju Classic Albums, u kojoj su se u pojedinim epizodama obrađivali čuveni albumi poput Paul Simon: Graceland, Nirvana:  Nevermind, U2: The Joshua Tree... U našoj staroj dobroj rubrici…

Prepričavanje dokumentarca

Danas ću vam (prema nepouzdanom sjećanju) prepričati epizodu koja govori o nastanku albuma Machine Head grupe Deep Purple.

Naime, grupa je odlučila da pokuša iskoristiti mogućnosti "mobilnog studija" koji se pojavio tih godina i decembra 1971. snimiti album u dvorani sa odličnom akustikom, u dvorani casina hotela u Monteruxu, Švicarska.

(We all came out to Montreux

On the Lake Geneva shoreline

To make records with a mobile

We didn't have much time)

Prije nego što će "razvući kablove od dvorane do studija - autobusa", sišli su da pogledaju koncert Franka Zappe. Oko 3 sata poslije ponoći, kada Zappina ekipa iznese svoju opremu, Purplovci bi krenuli da unose svoju.

U dokumentarcu koji vam ja prepričavam, Ian Gillan se sjeća da je vidio kako neko iz publike puca signalnim pištoljem u zrak, i kako niko ne obraća pažnju na to. Svi su pratili koncert, a kada se vatra proširila bilo je prakasno za sve...

(Frank Zappa and the Mothers

Were at the best place around

But some stupid with a flare gun

Burned the place to the ground)

Članovi grupe mogli su samo s ostalim evakuisanim posjetiocima koncerta i gostima hotela gledati kako gori cijeli hotel pored jezera. U filmu postoje i inserti o tom velikom požaru.

Upravnik hotela "Funky Claude", koji je u požaru "ostao bez svega", našao je u cijeloj tragediji snage da pomogne članovima grupe da nađu novi smještaj - obližnji hotel koji nije radio preko zime i u kome nije bilo grijanja.

Članovi grupe našli su se u velikim problemima. Improvizovali su u hladnim hodnicima prostore za snimanje bubnjeva i ostalih instrumenata, teško su dolazili do busa sa miksetom i magnetofonom da preslušaju to što su snimili. Smrzavali su se i snimali svoj "biti ili ne biti album" jer predhodni album Fireball nije bio uspješan...

"Švicarsko vrijeme" je isticalo za grupu Deep Purple...

(Funky Claude was running in and out

Pulling kids out the ground

When it all was over

We had to find another place

But Swiss time was running out

It seemed that we would lose the race)

Natjerani da se bore "za goli opstanak", članovi grupe su dali sve od sebe i snimili nekoliko izuzetnih pjesama, čiji je nastanak opisan u dokumentarcu "pjesmu po pjesmu". Kada su vidjeli da su uradili odličan posao i da će album biti dobar odlučili su da urade nešto "za svoju dušu".

Da naprave još jednu pjesmu o tome kakva su im se s..nja dešavala dok su snimali album Machine Head!

Tako je, pri kraju snimanja, nastala ta "zadnja pjesma" - Smoke on the water.

(We ended up at the Grand Hotel

It was empty, cold and bare

But with the Rolling truck Stones thing just outside

Making our music there

With a few red lights, a few old beds

We made a place to sweat

No matter what we get out of this

I know, I know we'll never forget

Smoke on the water, a fire in the sky

Smoke on the water)

Pjesma će "ostati vječna" - zna se po čemu!

U čemu je magična privlačnost gitarskog rifa pjesme?

Pored neophodne snage i masivnosti (koje imaju i drugi rifovi) , zatim jednostavnosti (i to imaju i stotine drugih rifova) po meni on ima i neku "nelogičnu duhovitost" koja ga čini neodoljivim, no pri kraju kolumne kreator rifa reći će "moguće rješenje". Hajmo mi prije raspleta pogledati pokušaj obaranja svjetskog rekorda u sviranju "Smoke on the Water":

Iz naše stare kolumne

U rubrici "iz naše stare kolumne" danas se prisjećamo nečega što bi nam moglo koristiti za naslov današnje kolumnice:

"Navodno je poznati kompozitor Vivaldi u svom komšiluku imao jednog verglaša koji je po cijeli dan okretao točak svoje muzičke kutije i tako privređivao sebi za život. Slavnog kompozitora počelo je nervirati kad su se verglašu točkići na toj skalaremeriji nešto poremetili i kad je muzika krenula da malkice zavija.

Nikoga ko ima normalan sluh 'to malo falš tonova' ne bi toliko iznerviralo, ali Vivaldi to nije mogao slušati i trpjeti! Nije mogao da živi, pogotovu da komponuje uz te grozne zvuke!

Došao je verglašu, doveo mu majstora i rekao: 'Ja više ne mogu da te slušam, evo majstora koji će to popraviti - ja plaćam i častim te!'

I kada je majstor popravio vergl, jedan dan je maestro Vivaldi u šetnji navratio do komšije verglaša da vidi kako je starac zadovoljan sa popravljenom muzičkom mašinom.

Sve je funkcionisalo besprijekorno, samo je cijena za posjetioce sada bila dva groša, umjesto jednog groša koliko je donedavno tražio da mu se ubaci! Slavni kompozitor je upitao šta se desilo, otkuda takva cijena verglanja, a verglaš, koji je jednom rukom okretao mašinu, drugom rukom mu je samo pokazao na natpis na kojemu je pisalo:

Muzički supervisor – Vivaldi!"

Ovo iz naše stare kolumne mi se motalo u glavi dok sam razmišljao kako da naslovim današnju kolumnu. Odlučio sam se na sličan spektakularni naslov "Ludwig Van Beethoven: Smoke on the Water".

Naravno, postoji opasnost da me raskrinkaju na onim web stranicama gdje otkrivaju prevare na internetu i napišu: "Elvis je opet u potjeri za klikovima stavio naslov koji veze nema sa tekstom".

No na mojoj je strani je autor rifa Richie Blackmore koji u priloženom klipu kaže da Beethovenu duguje mnogo novca.

Evo, dragi moji, odakle čudan naslov kolumne: