Poučna priča iz oblasti političke psihologije

Piše: Aleksandar Hemon za Radiosarajevo.ba

Anthony D. Weiner je vazda bio dečko koji obećava. Rođen u slobodarskom Brooklynu, priključio se na politički hidrant u svojoj dvadeset prvoj godini, kad je počeo da radi u uredu lokalnog kongresmena. Poslije je bio u gradskom odboru grada New Yorka (u daljem tekstu Njuca), a onda se 1999, pod zastavom Demokratske partije, kandidovao za Dom predstavnika američkog Kongresa, gdje je potom služio sedam mandata, k'o sedam jablanova.

Nikad lišen ambicije, stupio je 2005. u preliminarnu utrku za gradonačelnika Njuce, ali ga je tu nadmašio jedan kolega demokrata koji nas uopšte ne zanima, pošto ga je nalupao tadašnji i sadašnji gradonačelnik, milijarder Bloomberg. Weiner je 2010. sretno oženio nesretnu Humu Abedin, saradnicu Hillary Clinton, sa kojom je, pričalo se, bila jako bliska. Anthonyja i Humu je tako vjenčao lično Bill Clinton, u obredu koji je uključivao i judaizam i islam, za koje je on, dabome, stručnjak. Desničarska mašinerija za proizvodnju zavjera  brzo je identificirala je Humu kao jednog od izvora islamističkog utjecaja na Demokrate i Obaminu administraciju. Weineru je, međutim, brak sa Humom u kontekstu njegovih ambicija donio nebrojeno mnogo poena. Pred njim je, činilo se, bila svijetla budućnost.

Drčni portret

Problem je, međutim, bio što je pred njim također bilo i ogledalo u Kongresnoj teretani u kojem je on sebe telefonom više puta uslikao. Pored impresivne kolekcije mišića na čelu s torzom, lijepo se može vidjeti i pod peškirom ili gaćicama nabrekla—da upotrijebimo stručni termin—ćuna. Uvijek odan onima koji su ga izabrali, Weiner je svoj drčni portret podijelio sa mladom glasačicom sa Twittera, a ona je to ona, vječno zahvalna, podijelila sa svekolikim američkim narodom na čelu sa medijima. Ispostavilo se da je Weiner, vazda odan demokratiji, nekolikim zainteresovanim glasačicama kao dio rasprave o sebi i svojim seksualnim mogućnostima sekstirao svoje post-tuš slike. U proljeće 2011, prolomio se skandal, došlo je do sveopšte medijske blamaže, televizijski zajebanti nisu mogli vjerovati svojoj sreći budući da se Weiner izgovara isto kao i wiener—što je američka riječ za vrstu hrenovke porijeklom iz Beča (Wien, na njemačkom). Weiner je iz svega toga pokušavao da se iskobelja lažima i petljanjem, a njegovom imidžu nije nimalo pomagalo to što je Huma u doba skandala bila obilno trudna. Primoran na kraju da da ostavku, Weiner je bio —pomislio bi normalan čovjek, a i svaka žena—opštenarodno i javno ponižen, uništivši jednim pritiskom na telefonski dugmić svoju briljantnu karijeru i savršen brak.

Ali, ne lezi politički vraže, Weiner nije bio u stanju da se pusti ambicija te je u maju ove godine na YouTubeu obznanio da namjerava da ponovo ganja kandidaturu za gradonačelnika Njuce. Žena mu je Huma dala još jednu šansu time što se od njega nije niti razvela niti mu oči iskopala. Pokorno je pohađao i terapiju, obožavao je svoje djetešce, pa je bio spreman da od glasača traži oprost. Njuca je grad ponosan na fleksibilnost svojih moralnih, a i drugih, prosudbi, pa je vrlo brzo nakon obznane na YouTubeu, Weiner poveo u predizbornim anketama kao mogući kandidat Demokratske partije u trci protiv nesalomljivog Bloomberga. Izgledalo je da Weiner nekim političkim čudom vaskrsao.

Problem je bio u tome što je njegova ćuna također vaskrsla. Ovaj put je Weiner jednoj mladoj ženi poslao portrete gorespomenute nabrekle ćune, na čelu sa glavićem. Dvadeset-trogodišnja Sydney Leathers (što na engleskom znači kože), koja u Indijani bezbeli životari lišena newyorških mladića i njihovih (kožnih i beskožnih) glavića, stupila je u kontakt sa Weinerom preko Facebooka, kako bi mu rekla da se u njega jako razočarala. Kao političar vješt u primjeni besramnog šarma, njeno je razočaranje Weiner nekako preobratio u sekstiranje, u kojem on nastupa pod pseudonimom Carlos Danger (danger=opasnost) i gdje njegove nemaštovite porno maštarije neizostavno uključuju štikle i nabreklo-vlažne genitalije. Gđica Kože se nakon epskog sekstiranja odlučila da se još jednom razočara u Weinera, koji joj je povrh čupanja za kosu lažno obećao i stan u Chicagu u kojem će se moći neograničeno i svojeručno karati. Otud je ona slike i prijepise sekstiranja velikodušno podijelila sa velikodušnim websiteom po imenu The Dirty (prijevod: Prljavo—distribucija imena u čitavoj ovoj priči ukazuje na postojanje Boga sa smislom za humor), koji je to onda podijelio sa vascijelim svemirom. Kao i prije dvije godine, Weiner je nekidan održao konferenciju za štampu gdje je priznao da je, u nastojanju da u jakoj konkurenciji postane daleko najveći kreten u Americi, nakon svoje ostavke 2011. razmijenio sekstove sa najmanje šest žena, mada im ne zna tačno broja. Onda je po ko zna koji put preuzeo odgovornost za svoj postupke, obznanio prisutnima da se po ko zna koji put promijenio i da je sve to, na čelu sa ćunom, sada iza njega i Hume, koja je stajala pored njega i upadljivo se okretala iza sebe. Onda je vjerna žena pročitala izjavu u kojoj je svom čo’jeku sve halalila, postavši tako u oblasti javnog poniženja ono što je Neil Armstrong bio za odlazak na Mjesec—kročila je tamo gdje prije nje nikad nikog nije bilo.

Weiner i Huma, na press konferenciji

Kobasica

Lako bi bilo Weinera proglasiti običnom budalom čija se kobasica otela kontroli. Ono što je poučno u ovom slučaju nije samo vezano za njegovu glupost bečkog kvaliteta, nego i za činjenicu da su sistemi moći i vlasti, kako u Americi, tako i u domovini, temeljno i patološki patrijarhalni.

Primarna kvalifikacija za političku karijeru su, prečesto, muda i s njima vezana aparatura. Moć koja dolazi s vlašću je u Weinerovom slučaju stimulisala tu aparaturu. Njegove političke ambicije su se poklapale sa seksualnim fantazijama—njegova karijera mu je omogućila da svoju moć i svoju ćunu vidi, kao povećalom, očima svojih glasačica. Vlast ga je, što bi se reklo, omužila.

Otud nam primjer Weinera i njegove kobasice pomaže da razumijemo kako funkcionišu BH dejtonlije, koji svoju usahlu aparaturu smatraju bogomdanom i, uz etnicitet, neophodnom za doživotni ostanak na vlasti i demokratsko-ćunski proces koji se u ovom trenutku isključivo obavlja na zdravom mozgu.