Čarlijevi anđeli

Makedonija: žene protiv organizovanog državnog kriminala, i odlazak pjesnika 

Ovih dana sam opet po putevima: lutam po Balkanu, jedina je istina duša nomada, promovišem knjige i, što bi se reklo, gledam društva. Svako nekoliko, da se ne otupi distanca, gledam da se izmaknem, a ono što vidim su loša društva (države), i dobre ljude koji u njima još uvijek pokušavaju sijati. Uz lampione, koji gore na ulicama, pred novogodišnje praznike i uljepšavaju te, uglavnom, sive božiće i Nove godine koji se, nekako isto, odvijaju od dvijehiljadite naovamo.

Što se želja tiče, nisam više mali, pa neću pisati Svetom Nikoli, Božić Bati ili Deda Mrazu: važno mi je da sam ja i svi moji zdravo – što i vama želim – i da se, ako je ikako moguće malo popravi i dostojanstvenijim učini taj život, u kako se to voli reći – regiji. A kad se putuje, uvijek je najbolje na jug. Makedonija. Skopje ima mikro klima/izgor leto/kočan zima/ (…) rano utro škembe čorba/posle sekoj svojta borba.

Te je, možda i najpoznatije stihove o Skoplju napisao nedavno preminuli veliki dramski pisac Goran Stefanovski, čovjek čije je ime dugo vremena bilo jedna od najsjajnijih zvijezda dramskog pisanja u nekadašnjoj Jugoslaviji. Briljantan intelektualac, autor drama Divlje meso, Tetovirane duše, Hi – Fi, i tekstova za grupu čiji je frotman bio njegov mlađi brat, gitarist Vlatko, živio je u Engleskoj, domovini Shakespearea, gdje je i kremiran. Prema njegovoj želji, pepeo će biti prosut u Ohridsko jezero.

Oni koji su ga poznavali kažu da je bio čovjek ogromnog dara i potencijala. Mi, koji nismo, divili smo se kvalitetu teksta, a ja osobno – vrlo pametnom i odmjerenom odnosu prema javnosti. Nijedne mrlje, nijedne neodmjerene riječi ili geste koja bi mogla povrijediti ili poremetiti njegov odnos prema mjestu koje je ostavio, a u kojem je ostvario karijeru. Iza njega su golem opus i najmanje dvije misli koje ovih dana neprestano ponavljam. Prva je da Balkan više nije seksi, i to je tako precizna definicija ovih tromih, mutavih i prevarantskih krajeva, da skoro da nema razloga da se o tome više išta kaže. Druga “zakucava”: “Dom je tamo gdje boli”. Tačka. Hvala Gorane, neka tvoja duša spava s anđelima, tamo gdje više ništa ne boli.

Inače, u Skoplju je nakon smjene vlasti na kojoj je konačno izgubila rigidna, kriminalna i nacionalistička (to na Balkanu, a i šire vazda ide u paketu) VMRO, i referenduma u kojem je parlament izglasao ustavne promjene i put evropskih integracija, društvena klima povoljnija nego prošlih godina. Lakše se diše, reklo bi se: bivši premijer Gruevski je, prerušen, bijedno i kukavički, pobjegao glavom bez obzira, pobjegao je u Mađarsku, gdje će ga neko vrijeme – u ovisnosti koliko je para donio  -  Viktor Orban držati u nadi da će jednom doći i njegovo vrijeme. U kojem treba da se trijumfalno vrati u Makedoniju i ponovo pokuša preuzeti vlast. Ne dao bog. Na progresivnim snagama je da spriječe da se to više nikada ne dogodi, jer je ta vlast bila, zaista, teška sramota za tu zemlju i taj narod. A da se to ne bi dogodilo, o tome brine tri tužiteljice – “šefica” Katica Janeva, i zamjenice Lenče Risteska i Fatime Fetai. Pravo osvježenje u balkanskom svijetu neseksi muškaraca, što bi rekao pokojni Goran.   

No, u poređenju s našim, tamošnje pravosuđe nešto radi. Zamjenica specijalne tužiteljice Fatime Fetai je prava zvijezda ove epohe. Tridesetdvogodišnja pravnica, rođena pokraj Gostivara, u srpsko-albanskom braku, zvijezda Facebooka i Twittera, ima stilistu i šminkerku, i izgleda kao da će sad odigrati epizodu u House of Cards. Ali, za razliku od većine iz tih zajednica, koja nema ničega drugog osim influenserstva i raznih drugih ništavnosti, njezini atributi su beskompromisnost, samouvjerenost i efikasnost u zatvaranju kriminalaca.  Nakon bivšeg šefa obavještajnih službi i vjerovatno najmoćnijeg čovjeka u Makedoniji Saše Mijalkova, Specijalno je tužilaštvo izdalo optužnice i za namještanje izbora, mito, i pribavljanje osobne koristi, nakon kojih je “popadala” većina najbližih saradnika Gruevskog: bivša ministrica unutrašnjih poslova, bivši ministar prometa, bivši sekretar Vlade, čak i gradonačelnik pogranične opštine Pustec, inače Albanac. Uz glavnu tužiteljicu Katicu Janevu, i koleginicu Lenče Ristevsku, Fatime Fetai je glavna nada, i uzor velikom broju mladih.  I nekako je istinito da su te tri žene na čelu borbe protiv organiziranog kriminala. Oni stariji, vjerovatno će se sjetiti serije Charlie’s angels, a oni mlađi, svakako, ne trebaju sjećanja. Neka žive. A to će im svakako biti lakše uz organizovanu dekriminalizaciju zemlje.

A mi? Ništa, hvala na pitanju, kod nas sve po starom. Ako stvar poredimo s Makedonijom, usporedba opet ide na našu štetu: VMRO je, zapravo, izašao iz istog jajeta kao i ‘koalicija’ SDA- SNSD-HDZ. To je kriminal maskiran nacionalizmom. Beskrajne fekalne naplavine od čijih ćemo se posljedica dugo oporavljati neće se riješiti mantrama o promjenama, koje treba da provedu anonimna lica, uz već poznate kadrove iz prošlih vremena. Na nama je da čekamo: da se pojave tri hrabre žene pa da počnu čistiti ono što se nataložilo, pa da neki “naš” Gruevski pobjegne negdje, netragom gdje. I da mu od srca poželimo: dabogda se nikad ne vratio.

Ali, kako, kad je kod nas previše takvih? I nimalo se ne boje za svoju sigurnost.

A i zašto bi?