Žena (48) ima neizlječivi rak: "Znam zašto sam ga dobila. Provjerite kakvu šminku koristite..."

Kada je bila mala djevojčica, Hannah Fletcher bila je fascinirana šminkom na stoliću za šminkanje svoje majke. Izgledala je dobro, divno mirisala i imala je zračak ženske tajanstvenosti.

"Moje prve uspomene datiraju od kada sam imala oko četiri godine, igrala sam se s maminom šminkom", kaže ona. "Imala je puder za lice koji su svi koristili tada, i veliku kutiju sjenki za oči i ruževa. Dok se ona šminkala, moj brat i ja smo se borili sa spužvicama za puder, pokrivajući tepih talkom. To je bilo tako zabavno."

Hannah, koja danas ima 48 godina i dolazi iz Oxshotta u Surreyu, smiješi se dok se sjeća sretnih trenutaka. Ali osmijeh brzo blijedi jer nešto što je bilo u šminki koju je ova bivša visokopozicionirana zaposlenica u Cityju i majka dvoje djece koristila kao dijete, ili nosila u kasnijem životu, ubija je: azbest.

Hannah boluje od mezotelioma, terminalnog karcinoma izazvanog azbestom koji utječe na mezotelijum, membranu na vanjskoj strani pluća, srca, crijeva i trbuha. Može uzrokovati karcinom u bilo kojem od tih organa, ali u slučaju Hannah, pogođen je peritoneum - oblog trbuha. Nema lijeka i, nakon postavljanja dijagnoze, 60 posto pacijenata umre u roku od 12 mjeseci.

Hannah je na čelu rastućeg broja britanskih žena koje traže pravnu odštetu od kozmetičkih kompanija u američkim sudovima zbog mezotelioma koji su vjeruju da je uzrokovan azbestom u njihovoj šminki. Ovog ljeta, američki proizvođači Avon i Estee Lauder, te njihova podružnica Clinique, postigli su "rješenje" s Hannah kako bi izbjegli sudski postupak. Nijedna strana neće reći što je tačno uključeno u rješenje, a kompanije su negirale odgovornost za izazivanje Hannahine bolesti, ali pretpostavlja se da ih je stajalo znatnu sumu da bi se nagodili, piše Daily Mail.

Nitko sa sigurnošću ne zna koliko još britanskih žena čeka slične postupke, ali Hannahin britanski odvjetnik, Harminder Bains iz tvrtke Leigh Day, kaže da njegova firma zastupa najmanje 20 drugih žena.

"Nisam imala pojma da bi moja šminka mogla biti opasna po moje zdravlje - niko nije imao, a većina ljudi i dalje nema - ali postoji dokaz da je kozmetička industrija znala i zbog toga sam jako ljuta", kaže Hannah.

"Trenutno živim pola života. Kažem 'pola' jer postoji mnogo stvari koje više ne mogu raditi zbog svoje bolesti, ali i zbog toga koliko dugo ću moći nastaviti. Uzeli su mi život. Samo želim da ljudi budu svjesni moguće opasnosti u svojoj šminki.

No, kakva je ta opasnost? Kako šminka, koju svakodnevno koristi milioni ljudi bez ikakvih negativnih efekata, može biti opasna? Pa, radi se o talku koji se često nalazi u mnogim proizvodima.

Talk je prirodno mekani mineralni glinasti mineral sastavljen od magnezija, silicija i kisika. Kopaju se širom svijeta, najveći proizvođači su Kina, Brazil, Francuska, Indija i SAD. Rudaren talk, koji može biti zelene, bijele ili sive boje, melje se u fini prah zbog njegovih svojstava upijanja, dezodoriranja i zaštite od iritacija.

Problem je što se talk često nalazi na istim geološkim lokacijama kao i azbest, koji se također prirodno pojavljuje kao vlaknasti mineral. Ponekad se talk kontaminira azbestom.

Prema Centru za mezoteliom, američkoj grupi za zaštitu pacijenata: "Iako sva nalazišta talka nisu kontaminirana azbestom, nažalost, mnoga jesu. Nalazišta talka često sadrže visoko kancerogene oblike azbesta, poput tremolita ili antofilita. Ti oblici su kancerogeniji od hrisotila, najčešće korištenog tipa azbesta."

Postoji šest tipova azbesta. Tremolit, koji se više ne rudari jer je toliko opasan, ima posebno oštra vlakna. Antofilit je najrjeđi i rijetko se koristio u potrošačkim proizvodima, ali još uvijek se smatra visoko kancerogenim.

"Pronalaženje nalazišta talka bez azbesta širom svijeta bilo je izazovno za proizvođače", kaže Centar za mezoteliom. "Interni memo Johnson & Johnson kompanije iz 1969. godine, koji je postao javan kroz sudski postupak, naveo je da je normalno da se tremolitni azbest nalazi u nalazištima talka u SAD-u."

Više od 30.000 ljudi tuži Johnson & Johnson u SAD-u tvrdeći da im je dječji talk izazvao rak. 2020. godine su prestali koristiti talk u svom proizvodu za bebe u Sjevernoj Americi, zamijenivši ga kukuruznim škrobom, ali je još uvijek u prodaji u dijelu Europe.

Godine 2019. američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) testirala je 52 higijenska i kozmetička proizvoda i pronašla azbest u devet od njih. I od 1.032 kozmetička talc proizvoda testiranih tokom pravnih slučajeva između 1948. i 2017. godine, dvije trećine bilo je pozitivno na azbest.

Hannah je morala detaljno opisati sve situacije u kojima je kupila i koristila šminku tokom posjeta Sjedinjenim Američkim Državama. "U martu 2020. godine, Vrhovni sud New Yorka je presudio da se slučaj može čuti tamo, što znači da i drugi Britanci sada mogu tužiti u SAD-u", kaže Harminder.

"Poslali smo slajdove biopsije Hannahinog peritoneuma na pregled odjela za patologiju na Mount Sinai", kaže Harminder. "Tamo je profesor Ronald E. Gordon utvrdio da je Hannah doživjela značajnu izloženost tremolitnom azbestu s velikom količinom talka."

Jednostavno rečeno, Hannah je imala azbest i vlakna talka u svom peritoneumu, mjestu njezinog karcinoma. 

"Kad su to pronašli, osjećala sam se opravdano, ali i jako ljuta", kaže Hannah. "Da je moje mlađe ja bilo izloženo tome u vremenu kada je kozmetička industrija znala da ima azbesta u nekim od svojih talkova, to mi izgleda okrutno."

Novinari su pitali Avon, Estee Lauder i Clinique za pojedinosti o Hannahinom "rješenju" i pozvali ih da se izjasne o tvrdnjama da su izvršni direktori kompanija znali za azbest u talku prije desetljećima. Odgovorio je samo Avon. Rekli su: "Avon ima nepobitno povjerenje u sigurnost svakog talka koji je prodavao. Svi talkovi koje koristi Avon najviše su kvalitete, kozmetičke klase i testirani su kako bi potvrdili da NE sadrže azbest."

Estee Lauder nije odgovorio, ali uvijek su tvrdili da su njihovi proizvodi potpuno sigurni. Hannah neće odustati od svog borbenog duha, unatoč neizlječivom karcinomu. Želi potrošačima dati snagu da se ponašaju i da postavljaju pitanja o svojim proizvodima.

"Moja najvažnija poruka je da svi moraju postavljati pitanja", kaže ona. "Šta koristite? Ko to radi? Postavite ta pitanja i provjerite. Ne radi se o ljubaznosti. Radi se o sigurnosti. Nikada neću znati tačno koji proizvod me razbolio. Ali svako malo, kad koristim nešto, osjetim žaljenje. Tuga. Onda se prisjetim da će to možda pomoći nekome drugome. To je moj cilj sada. Pomoći nekome drugome."