Za sve je kriv meteorit: U Sibiru za par sekundi uništeno 80.000 miliona stabala

Noć 30. juna 1908. godine, bila je tiha i mirna u Londonu.

Odjednom je nebo zasijalo tako da se ljudima pričinilo kako je Sunce izašlo usred noći.

Uplašeni, istrčali su na ulice, pitajući se šta se dešava. Slične situacije su se dešavale širom Starog kontinenta. Ali, odgovor je ležao daleko na Sibirskoj visoravni, pored rijeke Tunguska koju je potresla strašna eksplozija.

Detonacija je zahvatila šumovito područje od oko 2.150 km2, uništavajući više od osamdeset miliona stabala.

Šta je uzrokovalo takvu pustoš?

Vijesti o događaju su se munjevito proširile po cijeloj zemlji, a carska vlada je željela da iskoristi ovu okolnost i da događaj predstavi kao božansku kaznu - zabrinuta zbog više nego očigledne prijetnje od nereda. Ali proći će devetnaest godina prije nego što naučna misija ode na mjesto katastrofe.

Putovanje u Sibir i rađanje teorija o misterioznom porijeklu eksplozije

Godine 1927. sovjetski mineralog Leonid Кulik dobio je zadatak da predvodi prvu ekspediciju u Sibir i istraži šta se dogodilo u Tungusku. Po dolasku sve je delovalo kao da je vreme stalo u trenutku eksplozije. Čim je provjerio veličinu razaranja, Кulik je ukazao na mogućnost da je za sve kriv meteorit. Zato je cilj ekspedicije postao pronalazak ostataka metalnog tijela, vjerovatno sačinjenog od nikla. Međutim, ni nakon deset godina pretraga - ostaci bilo kog nebeskog tijela, ni kratera nisu otkriveni.

Nedostatak dokaza o prirodi onoga što je Sibir pogodilo tog ranog jutra doveo je do spekulacija da je krivac za katastrofu kometa. Za razliku od meteorita, većina kometa je napravljena od smrznute vode, pa kada eksplodiraju nestaju bez ikakvog traga. Moderni matematički modeli koji su generisani za proučavanje mogućeg kometnog udara u Tunguski negiraju ovakvu mogućnost, tako da je hipoteza o meteoritu i dalje najvjerodostojnija.

Ali ovo nije bilo jedino objašnjenje, od 1927. godine iznesene su i mnogo bizarnije, pa čak i maštovitije hipoteze. Godine 1965. je postojala teorija da je objekat koji je eksplodirao u Tunguski mogao biti meteorit od antimaterije, 1973. godine su postojale spekulacije da ono što je u Sibiru pogodilo Zemlju nije bio meteorit, već crna rupa - nešto što se pokazalo kao nemoguće, 1978. godine da je u pitanju bio vanzemaljski brod. 

Vijek kasnije, još uvijek nije bilo moguće dati uvjerljivo objašnjenje za ono što se dogodilo 30. juna 1908. godine u Sibiru. Do sada sprovedene studije su utvrdile da se detonacija dogodila na nebu i oslobodila energiju od trideset megatona (dva puta više od atomske bombe bačene na Hirsohimu i Nagasaki). 

Da li je ili ne u pitanju bio meteorit?

U martu 2020, studija objavljena u naučnom časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society od strane tima ruskih istraživača predvođenih astronomom Danilom Кrenikovom, sa Sibirskog federalnog univerziteta, istakla je da je krivac za katastrofu veliki gvozdeni meteor koji je prošao na relativno maloj visini iznad Zemlje.

"Proučavali smo uslove prolaska meteora prečnika 200 - 150 m, koji se sastoje od tri vrste materijala: gvožđa, kamena i leda, kroz Zemljinu atmosferu sa minimalnom visinom u rasponu od 10 do 15 km", objašnjavaju istraživači u svojoj studiji. A zaključci do kojih su došli su jasni. Prema njihovim riječima: "Mi tvrdimo da je fenomen izazvan tijelom gvozdenog meteora, koji je prošao kroz Zemljinu atmosferu i nastavio dalje svoj put kroz solarnu orbitu".

Na ovaj način studija zaključuje da nikakav objekat nikada nije udario u Zemlju, ali da je prošao dovoljno blizu naše planete da izazove kataklizmu. Sa prečnikom između 100 i 200 km i putujući brzinom od 72.000 km/h, meteor je odavao toliku količinu toplote i njegova masa je bila tolika - da su oba faktora bila dovoljna da naprave nastalu štetu, piše NationalGeoraphic.