Historičar o Prigožinovoj pobuni, Putinovoj sudbini i ruskoj budućnosti: Ne smijemo se prepustiti...

Stephen Kotkin je istaknuti ruski historičar i autor cijenjene trotomne biografije Josifa Staljina.

U subotu, 24. juna je Jevgenij Prigožin, vođa plaćeničke organizacije Wagner, pokrenuo pobunu protiv ruske vojske i direktno osporio vladavinu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Od nedjelje popodne, čini se da je barem privremeno zaustavio ono što je izgledalo kao marš prema Moskvi. I dalje je izuzetno teško znati kuda vode događaji u Rusiji.

"Situacija je promjenjiva, rano je i ne želimo prebrzo donositi zaključke. Ipak: kako se ovo moglo  dogoditi? Prigozhin improvizuje. Možda je zaustavio napredovanje ka Moskvi, ali šta sad? Natrag u bazni kamp, ​​kaže. OK: ali on je i dalje glavni. Vi kažete državni udar, ja kažem puč. Vi kažete paradajz, ja kažem tomato: hajde da otkažemo sve — ali samo za sada.

Uspio je da uđe u južni vojni štab Rusije, koji se nalazi u centru Rostova, u samom gradu. Wagner je uzeo štab - i oni ga nisu uzeli oružjem, već u suštini pametnim telefonima. Tehnologija je učinila ovu igru ​​drugačijom. TV producentska kuća vodi Ukrajinu o i to sa ogromnim uspjehom, u vrijeme rata. Prigožinov instrument je Telegram i sjajno ga koristi kako bi se obraćao protivnicima, svijetu i potencijalnim pristašama u redovima vojske koju kontrolira Putinov režim. S druge strane, Putin izbjegava internet, ne razumije društvene mreže i u današnje vrijeme to je velika greška", kaže Kotkin za The foreign affairs.

Kako ruski historičar tvrdi, ako se ruska vojska počne raspadati na terenu, to bi predstavljalo juriš na političko-vojnu banku putem Telegrama.

"Ako se to dogodi - ogromno 'ako' - Prigožin bi mogao biti poklon koji Ukrajina zaslužuje: ključna alternativa Putinu koja testira lojalnost svih unutar Rusije, otkriva da postoji mala ili nikakva stvarna podrška ratu među onima koji ga vode na ruskoj strani, pa čak i razotkriva stvari u Moskvi. Ukrajinska kontraofanziva u prvih deset dana ispitivala je slabosti, nažalost vlastite i pronalazila ih skoro svuda. Ali vožnja bi odjednom mogla više ličiti na rezanje putera ako Rusi polože oružje, zbunjeni — ili, demoralisani, pa samo krenu kući. Ukratko, unutarnja prijetnja Putinu itekako pogoduje Ukrajincima", ističe Stephen Kotkin i dodaje:

"Dugo sam Putinov režim nazivao šupljim, ali ipak jakim. Ostao je, i ostaje, održiv sve dok nema političke alternative. Još uvijek posjeduje ogromnu moć, ukorijenjenu u strukturama koje je izgradio oko sebe. Otkako je na čelu Rusije, u korijenu bi sasjekao svaku mogućnost alternative, svaku osobu koja bi mogla i pomisliti zamijeniti ga. Ovaj put nesvjesno je takvog kreirao sam. I to bi ga moglo skupo koštati jer Prigožin je upravo takav, idealna figura za njegovog nasljednika. Dokazano je ruski nacionalist, ima podršku Putinovih pristaša, ali i Ukrajinaca jer ni u jednom trenutku nije doveo u pitanje njihove težnje za neovisnosti", tvrdi Kotkin, ali upozorava:

"Državni udari u Rusiji imaju užasnu statistiku. Globalno, gotovo svaki državni udar propadne. Svejedno, iako nategnuti, izgledi svejedno postoje."

Autoritarni režimi izgrađuju ogromne vojne i sigurnosne službe, ali ih vođa namjerno dijeli protiv sebe, da ih kontroliše, da ih učini zavisnim od njega. Vođa im namerno daje preklapajuća ovlaštenja, pojačava njihova inherentna rivalstva na svakom koraku, i sjedi i posmatra, obično s veseljem.

"Već neko vrijeme govorim da je način da se privuče Putinova pažnja, da se destabilizuje njegov režim, da se identifikuje i regrutuje prebjeg iznutra, ruski nacionalist, osoba koja se poziva na Putinovu bazu, ali onu koja je prepoznala odvojene postojanje ukrajinske nacije i države. Po mogućnosti prebjeg u uniformi. A Putin nam je dao kandidata", ističe Kotkin.

Ali koje su alternative Putinu?

Lako je odbaciti Prigožina kao bijednika, komandanta nekih odreda smrti — likova iz policije koji su bili zatvoreni zbog ubistva ili silovanja i koje je lično regrutovao u kaznene kolonije. I sam je odslužio dugu zatvorsku kaznu, po nekima devet godina.

"On također na neki način predstavlja alternativu koja bi mogla biti privlačna: autoritarni ruski nacionalista koji priznaje da je rat greška i, bilo potpuno namjerno ili ne, efektivno završava rat, ili barem njegovu trenutnu aktivnu fazu. To je jedina vrsta osobe koja bi mogla da zaprijeti Putinu - a Putin nije uradio ništa kako se to odvijalo u realnom vremenu, na video snimcima koje je gledao cijeli svijet.

Prigožin bi mogao izgledati kao malo vjerovatan kandidat. Ali na neki način njegova pozadina više odgovara ovom trenutku nego Putinova. Obojica su iz Sankt Peterburga, ali Prigožin je, unatoč odsluženju kazne, nešto plemenitijeg porijekla. Majka mu je umjetnica, vodi galeriju u Londonu. Također, bolje govori ruski od Putina. Što se tiče društvene klase, on je zapravo razinu iznad Putina. Poslušajte njegov jezgrovit i oštar rječnik, njegovu kadencu, njegovu sposobnost da preuzme ulogu žestokog momka, iskrenog ruskog domoljuba, istinoljubca koji proziva oportuniste, kretene i lopove koje je postavio Putin. Ruska javnost na sve to reagirala je neočekivano pozitivno, što je za Putina iznimno negativno.

Čini se da je Prigožin donekle naučio od vrhunskih video performansa [ruskog disidenta] Alekseja Navaljnog. Navaljni je još uvijek živ. On se nalazi u zatvoru, suočava se sa ponovnom izricanjem kazne po izmišljenim optužbama. Sve dok je živ, i on predstavlja alternativu. Još jedan ruski nacionalista, sasvim drugačijeg karaktera, ali onaj koji takođe naglas kaže da je rat bio užasna ideja i da šteti Rusiji", dodaje on.

Šta Putin može učiniti da preokrene stvari?

Putin bi mogao da iskoristi svoje moćno zrakoplovstvo, koje je još uvijek netaknuto, da napadne Wagnerove snage. Čini se da su ruske avijacije bombardovale Wagnerove snage na putu za Moskvu.

"Bio bi radikalan čin udariti na Prigožina, skrivenog u Rostovu, glavnom vojnom centru u Rusiji za Putinov rat u Ukrajini. Zamislite simboliku toga. Međutim, zračni ili raketni napad bi mogao brzo okončati ovaj potencijalni ustanak. A ako ne iskoristi odlučno avijaciju, i to uskoro, Putin bi mogao izgubiti kontrolu nad situacijom.

Prigožin nema teško naoružanje da vojno zauzme Moskvu. On nema zračne snage - osim ako mu se ne pokvare elementi ruskog ratnog zrakoplovstva. Mogao bi povesti Moskvu, ili barem ući u nju, na razgovore ili pregovore, ali samo ako ne naiđe na protivljenje. To bi zahtijevalo od ruske vojske – vojnika i oficira – da izaberu da ne pucaju na njegove ljude i na njega. To bi značilo da je FSB (Federalna služba bezbjednosti) odlučila, ili su neki elementi u njoj odlučili, da se uzdrže od ispunjavanja naređenja za pucanje na ubijanje. Iskreno, ovo izgleda malo vjerovatno. Međutim, činjenica da o tome čak i raspravljamo znači da vjerovatnoća nije nula", kaže Stephen Kotkin za The Foreign Affairs.

Ako Putin zaista upotrebi zrakoplovstvo protiv Prigožina, to bi također moglo da pogorša stvari po Putina. On bi bombardovao svoje snage. Rostov je Rusija, a ne Ukrajina. Tamo su ruska djeca. Vojni štab se nalazi u centru grada, a u štabu su ruski vojnici i oficiri, a ne samo Wagnerovi plaćenici – koji takođe imaju majke i očeve, sestre i braću. Putin ne bi mogao da cenzuriše takav čin, jer bi cijela poenta bila da se pokaže da je on glavni.

"Takođe bismo trebali biti zabrinuti da bi Putin mogao učiniti nešto radikalno da odvrati pažnju i povrati prednost. Digao je u vazduh branu Kahovka. Šta je sa nuklearkom u Zaporožju? Putin bi to mogao da raznese i ozrači Ukrajinu. Veći dio Ukrajine bi potencijalno postao nenastanjiv na duži period: radijacija je mnogo gora od kontaminirane vode ili rudnika koje je Rusija zasijala po cijelom velikom dijelu Ukrajine koji oni zauzimaju. Ukrajinske specijalne snage su više puta pokušavale i nisu uspjele da pređu rijeku Dnjepar i preuzmu kontrolu nad nuklearnom elektranom", dodaje ruski historičar.

Putin je, u svom video odgovoru Prigožinu, aludirao na trenutak opasnosti poput 1917. godine – tada je Lavr Kornilov, glavnokomandujući ruskih snaga u Prvom svjetskom ratu, poslao snage u glavni grad St. Petersburgu, da uspostavi red, ali je samo uspio da dodatno razbije politički domobran.

Ili razmislite o pokušaju Aleksandra Kerenskog nedugo zatim da spriječi pokušaj puča slanjem snaga da ugase i uhapse boljševike, pokrećući upravo puč koji su Kerenski i njegova Privremena vlada htjeli spriječiti. Rusko carstvo se raspalo. Ako se tvrdi ljudi slože, ako uoče trenutak jednake opasnosti, ne samo za Putina već i za Rusiju, mogli bi ga spasiti da bi spasili zemlju.

"Iako je pobuna ugušena, dopuštena je. Sve se odvijalo u stvarnom vremenu, tijekom nekoliko mjeseci. Putin nije intervenirao ranije i dopustio je da stvari dođu do ove točke. Zadivljujuće. Ili je pao u potpunu nekompetentnost ili ima manje operativne kontrole nego što je njegov medijski stroj sugerirao. Ili oboje. Očekivao sam da će shvatiti da je to jedina prijetnja. Očekivao sam da će prekinuti sukobljavanje suparnika kako bi ih kontrolirao, jer je to njemu osobno postalo opasno. Precijenio sam ga. Ipak, ne bih želio napraviti suprotnu pogrešku i sada ga podcijeniti" navodi Kotkin.

Koja je tu ispravna historijska paralela?

"Već sam spomenuo 1917. jer je sam Putin evocirao nju, a ne sovjetsku imploziju 1991. koju je proživio i na koju se često osvrće. Tada je Lavr Kornilov, vrhovni zapovjednik ruskih snaga u Prvom svjetskom ratu, poslao snage u glavni grad Sankt Peterburg da uspostave red, ali je samo uspio dodatno razgraditi političku situaciju u zemlji. Ili, razmislite o pokušaju Aleksandra Kerenskog nedugo nakon toga da spriječi pokušaj državnog udara slanjem vojske da zatvore i uhite boljševike, čime je pokrenut upravo onaj državni udar koji su Kerenski i njegova privremena vlast htjeli spriječiti. Rusko Carstvo se raspalo. Ako se ljudi 'od moći' slože, ako uoče trenutak identične opasnosti, ne samo za Putina nego i za Rusiju, mogli bi ga spasiti kako bi spasili zemlju", dodao je.

Može li Ukrajina to iskoristiti?

"Na ukrajinskoj strani nemate baš veliki broj dobro obučenih vojnika koji su vješti u operacijama kombiniranog naoružanja, što je jedna od najtežih stvari za svaku vojsku, ali uglavnom civile koji su, uz svu svoju hrabrost i volju, ne svojom krivnjom", zaključio je ruski historičar.