Da li će ovo mjesto postati sljedeća Putinova meta: Najslabija karika NATO-a

"Odgovor neće biti diplomatski, nego praktičan", zaprijetila je u četvrtak Marija Zaharova, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova, po tko zna koji put od početka agresije na Ukrajinu. Ovog je puta zaprijetila ruskoj susjedi Litvaniji, a razlog je, podsjetimo, najava blokade znatnog dijela željezničkog prometa preko Litvanije za rusku enklavu Kalinjingrad.

Kakav je to "praktični" odgovor, nije objasnila, ali zanimljivo je da je istog dana ministarstvo odbrane još jedne ruske susjede, Estonije, prijavilo da je ruski vojni helikopter Mi-8 na dvije minute ušao u njen zračni prostor prošle subote.

Dan prije nje prijetnju Litvaniji - koja ima oko 50 puta manje stanovnika od Rusije, teritorij da ne spominjemo - uputio je i Nikolaj Patrušev, sekretar Vijeća sigurnosti Ruske Federacije i bliski Putinov saveznik, piše Petar Stošić za Index.

"Rusija će sigurno odgovoriti na takve neprijateljske akcije. Odgovarajuće mjere se razrađuju u međuresornom formatu i bit će poduzete u bliskoj budućnosti. Njihove posljedice imat će ozbiljan negativan utjecaj na stanovništvo Litvanije", poručio je Patrušev iz Kalinjingrada, optužujući Litvaniju za kršenje normi i načela međunarodnog prava.

Uzalud su i Litvnija i Europska unija pokušale objasniti Rusiji da blokada, koja uključuje ugljen, metale, građevinske materijale i naprednu tehnologiju, nije njena samostalna odluka, već provođenje zajedničke odluke EU o sankcijama zbog već spomenute agresije.

Upravo je Kalinjingrad, enklava smještena između Poljske, Litvanije i Baltičkog mora, razlog zašto Litvu i Rusiju možemo zvati susjedama, iako se između te dvije zemlje nalazi Bjelorusija. A iz kratkog pogleda na kartu jasno je da je kopneni promet između ruske matice i Kalinjingrada moguć samo preko Bjelorusije i Litvanije ili Bjelorusije i Poljske.

Kalinjingrad je inače sjedište ruske baltičke flote i općenito visoko militarizirana zona u kojoj su, uz desetke tisuća vojnika i mornara baltičke flote, smješteni balistički projektili Iskander koji mogu nositi nuklearne bojeve glave.

Kalinjingrad je, inače, pao pod rusku vlast nakon pobjede nad nacističkom Njemačkom na kraju Drugog svjetskog rata. Prije toga se taj povijesno njemački grad zvao Königsberg i imao je većinski njemačko stanovništvo, još iz doba Kraljevine Pruske, ali tokom i nakon rata je etnički očišćen i temeljito rusificiran.

Mnogo prije trenutnih napetosti između Moskve i Vilniusa Dmitrij Medvjedev, bivši ruski predsjednik i premijer te aktualni zamjenik predsjednika ruskoga Vijeća sigurnosti, zaprijetio je da će Rusija postaviti hipersonične rakete i nuklearno naoružanje u Kalinjingrad.

"U tom slučaju više ne možemo govoriti o Baltiku kao regiji bez nuklearnog oružja - treba vratiti balans. Do danas Rusija nije poduzela takve mjere i nije ih planirala", objasnio je tom prilikom Medvjedev.

Povod je tada, u aprilu, bio zahtjev Švedske i Finske za pristupanjem NATO-u, a litvanski ministar odbrane Arvidas Anusauskas nazvao je tu prijetnju besmislenom, tvrdeći da Rusija već dugo drži nuklearno oružje u Kalinjingradu, "na 100 kilometara od granice s Litvom", te da su "međunarodna zajednica i sve zemlje u regiji savršeno svjesne toga".

I Federacija američkih znanstvenika 2018. je objavila satelitske snimke navodnog skladišta nuklearnog oružja u Kalinjingradu koje su Rusi tada nadogradili.

Agresivna ruska retorika prema Litvaniji posljednjih dana zvuči još zlokobnije ako uzmemo u obzir nedavni prijedlog zakona zastupnika ruske Dume Jevgenija Fjodorova da Moskva povuče priznanje neovisnosti Litvanije koje je dala prilikom raspada Sovjetskog Saveza, pod izlikom da je to priznanje bilo u suprotnosti s ustavom SSSR-a.

Štoviše, Fjodorov je u intervjuu nakon toga izjavio da bi povlačenje priznanja neovisnosti Litvanije stvorilo pravni temelj koji bi prisilio NATO da izbaci Litvaniju, kao "sporni teritorij", iz saveza.

"To je šizofrenija. To je isto kao da Srbija odjednom dođe na ideju da povuče priznanje Crnoj Gori ili, recimo, Hrvatskoj jer se s njihove tačke gledišta Jugoslavija raspala ilegalno", komentirao je bivši predsjednik litvanskog ustavnog suda Dainius Žalimas za portal EU Observer.

Govori li Fjodorov u ime ruskog predsjednika Vladimira Putina ili samostalno nabacuje ideje, teško je reći. No u malo vjerojatnom slučaju da Litvanije izađe iz NATO-a Rusija bi imala otvorene ruke napasti ovu malenu zemlju od ni 3 miliona stanovnika, koja joj sigurno ne bi mogla pružiti tako snažan i žilav otpor kakav joj pruža Ukrajina.

A u slučaju ruske invazije ključan bi bio maleni i slabo naseljeni dio Litve koji je list Politico u nedavnom članku nazvao "najopasnijim mjestom na Zemlji".

Njegovo ime je koridor Suwałki i riječ je o najslabijoj karici, svojevrsnoj Ahilovoj peti, ne samo Litvanije već i cijelog NATO-a u slučaju rata s Rusijom. Ovaj uski koridor između Kalinjingrada na zapadu i bjelorusko-litvanske granice na istoku dug je stotinjak kilometara, a proteže se uz poljsko-litvansku granicu na jugu.

Druskininkai, grad od oko 12.000 stanovnika u ovom koridoru, dio je onoga što Putin drži "povijesno ruskim" teritorijem - ruski car Nikola I. odredio je toplice u ovom gradiću kao službeno lječilište za svoje državne službenike. Od tog vremena do danas vlasti su se izmjenjivale kao na traci: Prusija, Poljska, Rusija, Sovjetski Savez i, posljednjih tridesetak godina, neovisna Litvanija. No sve do invazije na Ukrajinu glavni posjetitelji bili su mu Rusi i Bjelorusi.

"Zajednica vjeruje u litvansku vojsku i NATO te u njihovu sposobnost da osiguraju sigurnost", priopćila je gradska uprava u odgovoru na upit Politica.

S druge strane, Litva ima dobrovoljačku paravojsku nazvanu Litvanski streljački savez, koja je osnovana prije nekih stotinu godina radi borbe za neovisnost, ali koja ima i mračnu epizodu saradnje s nacistima u Drugom svjetskom ratu, slično kao i Organizacija ukrajinskih nacionalista na koju se Rusi rado pozivaju kad govore o "denacifikaciji" Ukrajine.

Nakon proglašenja neovisnosti savez je obnovljen uz podršku države. Od početka rata u Ukrajini broj članova naglo je porastao na trenutnih 14.000. Ramūnas Šerpetauskas, zapovjednik lokalnog voda u Druskininkaiju, kaže za Politico da je zasad sve mirno na istočnoj granici te da ne očekuje da će Rusija pokušati išta s njegovom zemljom dok god je zauzeta u Ukrajini, ali da on i njegovi suborci nadziru situaciju u graničnom koridoru.

"Neki misle da nas nema smisla napadati, ali treba napomenuti da je ovo izravni kopneni put do Kalinjingrada. Ako budu u stanju svladati Ukrajinu, moguće je da će sljedeći udarac zapasti ovdje", smatra Šerpetauskas.

Bivši estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves smislio je popularno ime za Suwałki 2015. u razgovoru s tadašnjom njemačkom ministricom obrane, a današnjom predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen kako bi je upozorio na to da se radi o kritičnoj slaboj točki na istočnom krilu NATO-a.

On se, kao i mnogi zapadni dužnosnici i analitičari, brine da bi Rusija u sukobu sa Zapadom mogla istodobno provaliti u koridor s istoka i zapada i tako brzo i učinkovito odvojiti sve tri baltičke zemlje od Poljske i ostalih saveznika na jugu.

"To je velika ranjivost jer bi invazija odsjekla Litvaniju, Latviju i Estoniju od ostatka NATO-a", objasnio je Ilves.

A baš kao što je osvajanjem u Ukrajini stvorio kopneni most između kopnene Rusije i anektiranog poluotoka Krima, Putin bi zauzimanjem koridora Suwałk mogao povezati Kalinjingrad, ključnu rusku luku na Baltiku, s Bjelorusijom koja je ionako de facto protektorat Moskve.

Putin je i sam sugerirao da njegove imperijalističke ambicije sežu dalje od Ukrajine kad se početkom mjeseca pozvao na svog omiljenog ruskog cara, Petra Velikog, i zaključio da je on u ratu sa Švedskom na Baltiku samo "vratio ono što je bilo rusko" i da je na današnjoj Rusiji ista zadaća.

Mihail Kasjanov, bivši ruski premijer pod Putinom, a danas njegov oštri kritičar, i sam je upozorio da će "baltičke države biti sljedeće" ako Ukrajina padne.

Očekivani ulazak Švedske i Finske u NATO dodatno je podigao napetosti između Rusije i saveza. Njihovo pridruživanje moglo bi Rusiji otežati odsijecanje Baltika od ostatka saveza, ali bi također pretvorilo Baltičko more u ono što neki nazivaju "NATO-ovim jezerom", što bi mogao biti dodatni motiv Putinu da zauzme kopneni most za Kalinjingrad.

Najveći rizik, međutim, potencijalno proizlazi baš iz relativne nebitnosti, bar za ostatak NATO-a. Bi li sve, ili barem one najbitnije, članice NATO-a, poput SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Njemačke, zaista bile spremne ući u treći svjetski rat samo zbog ovog koridora? To bi moglo predstavljati upravo onu mutnu liniju kakve Putin voli testirati kod Zapada, uvjeren u njegovu neodlučnost i slabost.

"Jedini odgovor na taj izazov je povećana prisutnost NATO-a ovdje. Znamo kako je Rusija opsjednuta zatvaranjem kopnenih koridora", zaključio je za Politico zamjenik ministra obrane Litvanije Margiris Abukevičius.

I to će zasigurno biti jedno od pitanja oko kojih će se žustro raspravljati na nadolazećem summitu NATO-a u Madridu 29. - 30. juna, uz pitanje Ukrajine, gdje je stanje na bojištu u Donbasu sve gore.

Glavni sekreat NATO-a Jens Stoltenberg najavio je da će se dodatno pojačati borbene skupine u istočnom dijelu saveza, s više zračne, pomorske i kibernetičke obrane", ali zadnja riječ bit će na čelnicima najjačih članica, od američkog predsjednika Joea Bidena nadalje.