45 miliona Amerikanaca na rubu egzistencije!

Prema podacima Biroa za popis Sjedinjenih Američkih Država, gotovo jedna od tri radničke porodice u ovoj zemlji se bori za ostvarenje osnovnih životnih potreba. Do ovih podataka došlo se u okviru projekta Rad siromašnih obitelji. Između 2007 i 2009 udio radničkih porodica sa veoma niskim prihodina, koje zarađuju manje od 200 procenata u odnosu na utvrđeni prosjek, povećao se sa 28 na 30 posto.

Ovaj izvještaj je objelodanjen u isto vrijeme kada su se Obamina administracija i republikanski zastupnici u Kongresu složili oko dodatnih poreskih olakšica, koje će dva posto najbogatijih američkih građana učiniti još bogatijima.

Zastrašujuće statistike

Uprkos zabrinjujućem procentu nezaposlenih, siromaštvu i socijalnim potrebama, političari obje korporativno kontrolirane partije su u Washingtonu nastupajuću 2011., nazvali godinom „teških odluka“ o smanjenju sredstava za najosnovnije socijalne programe.

U isto vrijeme se broj siromašnih radnika uvećao za dodatnih 1,7 miliona, budući da su korporacije iskoristile ekonomski kolaps da smanje broj stalnih radnih mjesta i prisile još veći broj radnika da prihvataju privremene i loše plaćene poslove.

Autori pomenutog izvještaja konstatuju: „Stanje ovih porodica predstavlja početak preispitivanja fundamentalne američke društvene pretpostavke da se rad u konačnici isplati.“

U 2009 – zadnjoj godini koju studija obuhvata – u SAD je bilo 10 miliona radničkih porodica sa niskim primanjima, što podrazumjeva 45 miliona ljudi, uključujući 22 miliona djece. U samo jednoj godini, dakle s 2008 do 2009, broj djece u porodicama sa niskim primanjima se uvećao za 700.000. To znači da jedno od troje djece živi u porodicama sa niskim primanjima.

U izvještaju se citiraju nedavna otkrića Pew Research Center prema kojima je, od kada je recesija započela 2007., više od polovine radništva u SAD (55 posto) „pogođeno nezaposlenošću, smanjenjem plata, ili nedobrovoljnom prekvalifikacijom u skraćeno radno vrijeme“

Ekstremno siromaštvo miliona radničkih porodica u SAD, koincidira sa rekordnim korporativnim profitima, orgijom bankarskih bonusa na Wall Streetu i više poreznih olakšica za bogate.

Kao što je primijetio novinar magazina Fortune „Super-bogati su dobili preuranjeni božićni poklon u vidu 858 milijardi dolara poreznog paketa, koji je predsjednik Obama u petak ozakonio svojim potpisom.

Kako su bogataši izlobirali smanjenje poreza u svoju korist

Na vrhuncu dvogodišnje ekstenzije stopa poreza na prihod u Bushevoj eri, uspjeli su izmijeniti porez na imovinu koji je trebao biti uvećan sa nula  na 55 posto, što bi se odnosilo na sve osobe čije je bogatstvo veće od 1 milion dolara. Umjesto toga, prema dogovoru koji su republikanski zastupnici u Senatu postigli sa Bijelom kućom, zakon se primjenjuje na osobe sa bogatstvom od 5 miliona, koji će plaćati 35 posto poreza na imovinu. Izuzetak su parovi, koji zajedno posjeduju 10 miliona dolara.“

Kampanju umanjivanja poreza na imovinu predvodila je „mala banda najbogatijih Amerikanaca, koji su glumili svoje sopstvene Deda Mrazove,“ izvjestio je magazin. Glavni pritisak je vršilo 18 porodica – čije se bogatstvo procjenjuje na barem 185 milijardi dolara, uključujući porodice Gallos (E&J Gallo Winery), Kochs (Koch Industries), Mars (Mars Inc.), Walton (Wal-Mart) i Wegman (Wegmans Food Markets).

Nastupajući odmah nakon upumpavanja multi-trilionske sume državnog novca u banke sa Wall Streeta, nove porezne olakšice bogatima će uvećati budžetski deficit i natjerati obje partije da dodatno „srežu“ neophodne programe kao što su Medicare, Medicaid i socijalno osiguranje. U svome glavnom uvodniku od ponedjeljka, naslovljenom sa „Dosta razgovora“ novinar Washington Post-a insistira da će 2011 biti godina u kojoj će Obama morati raditi ono što bi predsjednik „mogao zvati hitnom redukcijom budžetskog deficita i porezne reforme.“

Populacija koja živi od bonova za hranu

Drugi izvještaji svjedoče o katastrofalnoj situaciji u kojoj se našla radnička klasa. Prema novom izvještaju o ekonomskoj nesigurnosti Rockefellerove Fondacije i profesora političkih nauka sa Univerziteta Yale, u osamnaest mjeseci koji su prethodili jeseni 2009, 93 posto domaćinstava u SAD je iskusilo istinski ekonomski šok.

Korištenje bonova za hranu se, prema podacima CNNMoney.com, uvećalo za 16 procenata, tako da je jedan od sedam Amerikanaca ovisan o federalnim programima. Do najvećeg korištenja bonova za hranu došlo je u Idahu, gdje se uvećalo za 39 posto u odnosu na prošlu godinu, a slijede ih Nevada sa 29 i New Yersey sa 27 posto. U nacionalnoj prijestolnici – Washingtonu DC – 21, 5 posto populacije trenutno prima bonove za hranu, što je najveći procenat u državi.

Prosječni primatelj dobija mizernih 133 dolara u bonovima za hranu mjesečno. Ukoliko Kongres ne bude uvećao stimuliranje ovog programa do 2013, tada će tročlana porodica dobijati 49, a četveročlana 59 dolara manje u bonovima za hranu nego do sada.

Dok političari i mediji hvale novi skok u prodaji i profitu američke auto-industrije, stanovnici Michigana ostaju u stanju depresije s prosjekom nezaposlenosti koji dostiže 17 posto. Prema podacima Michigan League of Human Services, u više velikih okruga bilježi se povećavanje korisnika Food Assistance programa za 25 posto, uključujući Oakland (38,1 posto), Livingston Livingston (35.8 posto), Macomb (30.5 posto), Washtenaw (30.1 posto), Ottawa (28.9 posto) and Ingham (27.5 posto).

Ova država srednjeg zapada, devastirana decenijskim propadanjem auto industrije, jedina u SAD, u posljednjoj deceniji doživljava opadanje brojnosti stanovništva, prema podacima Biroa za popis Sjedinjenih Američkih Država. Smanjenje populacije će imati utjecaj na finansiranje 140 federalnih programa, koji koriste podatke popisa kako bi distribuirali različite fondove, kao što je pomoć u novcu, obrazovanje, dječja skrb i zdravstveno osiguranje.

Deložacije, smrzavanje, gladovanje

„Posljednjih nekoliko dana sam primao uznemirujuće telefonske pozive o deložacijama, isključivanju struje, i poništenjima prava na oslobađanje od hipoteke“. Lou, radnik za neprofitnu detroitsku stambenu agenciju je Svjetskom socijalističkom web siteu dao slijedeću izjavu: „Vidio sam ljude koji su plakali. Govorili su da je ovo prvi put da im se nešto ovakvo dešava i tražili su pomoć. Već je mnogo ljudi potrošilo svoje novčane naknade za nezaposlene; drugi su prisiljeni raditi skraćeno radno vrijeme, ili trenutno ne mogu naći sezonski posao. Radnik GM-a je nam je rekao da je zbog problema u auto industriji, otpuštanja i zatvaranja postrojenja izgubio dobro plaćen posao i da sada živi gotovo od ničega.

„Javila mi se i žena koja si nije mogla priuštiti božićne poklone za svoju djecu, a upravo je dobila ukaz o deložaciji,“, rekao nam je Lou.

„Ljudi su sada u ogromnim problemima zbog povećavanja stanarina. Jedna žena je prodavala metalni otpad da bi preživjela i prima 200 dolara u bonovima za hranu. U Mičigenskom odjelu za društvene usluge su joj saopštili da je zaradila previše novaca prošlog mjeseca, budući da je prodala otpada u vrijednosti od 300 dolara, tako da su joj smanjili bonove za hranu na 65 dolara mjesečno. U međuvremenu joj se pokvarila električna grijalica u pokretnoj prikolici u kojoj živi, pa je poslije 12 dana smrzavanja svoju novorođenu kćer morala dati na čuvanje rođacima.“

U federalnim fondovima ponestaje novca

„Pokušavamo pomoći ljudima nalaženjem smještaja, namještaja, odjeće i hrane, ali nam polako ponestaje novca koji dobijamo od federalnog Programa za prevenciju i ubrzano suzbijanje beskućništva. Okruzi Pontiac i Macomb su već bez novaca, kao i Armija Spasa, čije su zalihe hrane oskudne zbog nedostatka donacija.“

Desetine miliona ljudi su dočekali praznike u ekonomskoj neizvjesnosti i brizi šta će se u narednoj godini zbiti s njihovim porodicama. U isto vrijeme, analitičari sa Wall Streeta prognoziraju da će nova godina donijeti još više sreće kada su u pitanju povećanje korporativnih profita, politika 'lakog novca' Federalnih rezervi, povećanje ulaganja u korporativnna spajanja (okrupnjavanje kapitala), akvizicije i dividende, bankarski bonusi i povećanje vrijednosti dionica.

Ovo je, dakle, pravo lice američkog kapitalizma: okrupnjavanje bogatstva u rukama jednog dijela društva i stvaranje socijalne bijede u drugom. Jedini odgovor na ovaj problem jeste razvitak političkog pokreta radničke klase, nezavisnog o velikim „biznis“ partijama, pokret koji će se boriti za reorganizaciju društva, koje će služiti ljudskim potrebama, a ne privatnom profitu.

Tekst preveden sa engleskog sa World Socialist Web Site