Srbijanski umjetnički projekat "Šuma" posvećen žrtvama genocida u Srebrenici

Koaturka Mia David, arhitekta iz Beograda istakla je da bi za svakog nastradolog u Srebrenici trebalo da bude zasađeno jedno drvo različitih vrsta.

Javni prostor za podizanje spomenika žrtvama genocida u Srebrenici u Beogradu nama nije dostupan, pa nudimo umjetnički projekat "Šuma" u kome bi građani donacijama kupili zemlju na kojoj bismo "gradili", odnosno sadili šumu posvećenu prije svega stradalima u genocidu u Srebrenici, ali i svim žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije,

Mia David je sa zagrebačkim kolegom Antonijem Grgićem osvojila prvu nagradu na umjetničkom konkursu Praznina, posvećenom spomeničkim rješenjima kojima bi se pamtile žrtve genocida u Srebrenici.

Ponudili smo rješenje u kome se donacijama kupuje zemlja i na toj zemlji koja postaje privatna mi 'gradimo', odnosno sadimo šumu kao simbol spomen-obilježja svim stradalima prije svega u genocidu u Srebrenici, ali i svim žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije, rekla je David.

Ljudska pitanja

Ona je objasnila da Šuma podrazumijeva da za svakog nastradolog u Srebrenici bude zasađeno jedno drvo, a da građani doniraju i sadnice različitog drveća.

"I Antonije i ja smo arhitekte, i volimo red, ali nam je bilo važno da to ne bude groblje, da ne dobijemo utisak da je jedno drvo jedan čovjek, što jeste metafora. Htjeli smo da šuma bude mnogo više organska, i da to drveće kao ljudi koji su stradali budu različiti, i da svaki građanin donira drvo koje želi", objašnjava David.

Dodala je da je teško praviti "plansku neplansku šumu", ali je istakla da je to mnogo ispravnije jer bi se tako dobila šuma u kojoj bi neko drvo brže, a neko sporije raslo, neko bi duže, a neko kraće živelo, kakva je situacija i u ljudskoj zajednici.

Upitana da li bi "Šuma" mogla da postane centralni motiv i polazna tačka za neko buduće pomirenje u regionu, David kaže da bi to bilo fantastično, ali da nije tako veliki optimista.

Ona je ukazala da bi "Šuma" mogla da pokaže da li je civilno društvo zaista nemoćno ili ipak može da podigne zajednicu oko pitanja koja su pre svega ljudska.

"Lično nastupam iz pozicije građanke koja je rođena u zemlji koja nam je oduzeta, skraćena, smanjena i osećam se identitetski osakaćenom. Ta tema da nešto zajednički uradimo i odamo počast onima koji su ubijeni u naše ime meni je veoma važna", rekla je David.

Upitana kako komentariše odnos društva u Srbiji prema genocidu u Srebrenici, ona je rekla da "mi to ignorišemo" i dodala da je razlog tome što je prošlo mnogo vremena i što je Srbija siromašna zemlja u kojoj ljudi jedva preživljavaju.

"Ljudi žele da se sklone od loših tema i žele da nastave život. I ja mislim da je vreme da se sklonimo od tih tema, ali ne možemo da se sklonimo ako ništa ne uradimo. Trebalo bi da osvijestimo šta je činjeno u naše ime da bismo dopustili sljedećim generacijama - našoj djeci, koja nisu činila te zločine, jer čak ih ni mi nismo pravili, nego su ih pravili naši stariji - da žive u miru sa ljudima koji su sada naši susjedi i više nisu naši sugrađani", rekla je David.

Odati počast žrtvama

Pošto to ne može da bude na mestu stradanja i pošto ne može da bude na simboličkom mjestu, "što bi bio Beograd", David je istakla da nije suštinski važno gdje će se Šuma nalaziti.

Ona smatra da bi bilo dobro da Šuma bude uz granicu Srbije i Bosne i Hercegovine, ili na tromeđi sa Hrvatskom, jer bi to bila dobra metafora, i istakla je da je mnogo važnije skupiti snagu da se to dogodi.

Upitana da li misli da će doći vreme kada će Beograd biti spreman za konvencionalni spomenik žrtvama u Srebrenici, David je ocijenila da je to isključivo političko pitanje.

Dodala je da bi i aktuelna srbijanska vlast mogla da napravi takav spomenik ukoliko proceni da joj je to potrebno, ali je istakla da ne bi voljela da se to desi, jer bi voljela da takav spomenik dođe iz "organske potrebe" ljudi da odaju počast žrtvama.

David je ocijenila da je teško reći da li će doći takvo vrijeme jer je počinjeno mnogo zločina kojima se takođe treba baviti i navela hladnjaču u kojoj su 1999. godine pronađena tijela ubijenih Albanaca.

Ona je podsetila da je u Srbiji promijenjen zakon o spomeničkim obilježjima po kome je nemoguće podići spomenik osim ako on nije u duhu slavljenja Srbije i zaključila da su time sve "problematične teme" izuzete i stavljene u kontekst krivičnog djelovanja.