Malim koracima ka velikim dostignućima
Radiosarajevo.ba
Dr. Ivo Banac je profesor historije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na Sveučilištu Yale (SAD). Magistrirao i doktorao na Stanfordu, bio je žestoki oponent Tuđmanove politike i postao počasni građanin Sarajeva. Trenutno obavlja i funkciju predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava. U ekskluzivnom intervjuu za RadioSarajevo, na godišnjicu Golog otoka, govori o zločinima komunističkog režima, odnosu prema Srebrenici te kako je naprasno povlačenje Ive Sanadera sa premijerske pozicije u Hrvatskoj utjecalo na budućnost Bosne i Hercegovine.
RadioSarajevo: Gospodine Banac, u trenutku dok razgovaramo kroz Sarajevo prolazi kolona posmrtnih ostataka žrtava genocida. Njima počast odaje svijet, Evropa i samo dio BiH. Možete li, kao historičar, to razumijeti i objasniti?
Banac: Ovih dana će biti još i težih razočarenja oko Srebrenice, ako govorimo o jednom stanju duha i koji se ne odnosi samo na BiH nego i na šire razmjere. Jer na kraju krajeva, ako Evropa, ako SAD ne mogu nametnuti neke ideje koje su temeljne za integriranje ovog prostora, kao dio sredine Evrope, onda to znači da postoji jedna unaprijed zadana deficijencija demokratskih procesa.
Pa onda nije ni čudo da stanoviti ljudi u BiH ne mogu se jednostavno suočiti se sa činjenicom Srebrenice ali ako se ne suoče to znači da će fenomen Srebrenice postati nešto na dnevnom redu u nekom drugom razdoblju jer sve ono što se ne riješi ima potencijal eksplodiranja.
Evo danas je 60 obljetnica otvaranja logora na Golom otoku. To pitanje zapravo nikad nije riješeno premda je bilo pokušaja i to ne tako davno. Ja mislim da nedostatak sučeljavanja sa takvim činjenicama vodi u nove slične situacije i zato je vrlo važno obaviti ovaj posao i znati - ko, zašto, pod kojim okolnosima, pod kojim ideološkim oblicima, zastavama, s kojim posljedicama. To je nešto na čemu svaka ideja stabilnosti i pomirenja u društvu nužno mora počivati.
RadioSarajevo: U Sarajevo ste da govorite o zločinima komunističkog režima. Koje lekcije nisu naučene?
Banac: Taj režim jednostavno nije mogao prihvatiti da je nastao na jednom temeljnom nepoštivanju ljudskih prava. Jer, ideja je ljudskih prava bila u suprotnosti sa vladajućom ideologijom zbog toga što se držalo da je pitanje javnog morala klasno pitanje pa ako vi dotučete klasnog protivnika onda to nije suprotno moralu, to je nešto što odgovara interesima onih koji tjeraju neki pravac progresa.
To je temeljna greška, drugim riječima, mi smo bili žrtva stanovitih ideoloških sistema u kojima su se predstavljale u pozitivnom svjetlu iščašene ideje, da bi mogli graditi jednu ideju nekakvog društva koje ima potencijal rješavanja problema - bez iluzije da ćete ikada stvoriti idealno društvo.
Jer ako smo nešto naučili poslije 20-tog stoljeća to je da savršenstva na ovom svijetu nema i da zapravo moramo ići jednim procesom sazrijevanja, malih koraka, postepenih reformi kako bismo poboljšali stanje. Oni koji varaju mase sa raznim ideološkim predlošcima, tvrdeći da imaju krajnje rješenje kreiraju jedan svijet gdje je Srebrenica moguća, gdje su razni drugi zločini mogući.
Moramo se riješiti ideoloških ideja i moramo ići jednim realnim svijetom demokracije gdje je svaki građanin odgovoran za svoju djelatnost, odgovoran društvu za boljitak tog društva, malim postepenim koracima koji idu ka poboljšanju sustava.
RadioSarajevo: Vidite li te pozitivne korake?
Banac: Negdje da, negdje ne. Politička stabilnost je vrlo krhka stvar. Recimo, mi smo u Hrvatskoj do prošlog tjedna živjeli u iluziji da se naša situacija popravlja, odjednom, preko noći suočeni smo sa jednom izvarednom situacijom koja zapravo govori da i nismo napravili onoliko koliko smo misli. Povlačenje premijera Sanadera se može tumačiti na razne načine. Jedno od tumačenja je da je politički sustav u Hrvatskoj na neki način ipak nedorečen, insuficijentan.
Tako da od zemlje koja je predvodnica među kantidatima za Evropsku uniju, zemlju koja je ušla u NATO savez odjednom imamo problem jer to nije dobro za one koji su u redu iza Hrvatske. To ima itekako implikacije za BIH, za druge zemlje koje su u istom redu.
Nespremnost Evropske Unije na širenje u ovom trenutku ohrabruje one strane koje ne žele normalizaciju situacije na Balkanu i koji vide svoju šansu u nestabilnosti, u stvaranju nekakvih alternativnih opcija koje ne mogu biti tako dobre.
Prema tome, odgovornost Evrope i SAD-a su ogromne u ovom trenutku. Sijući sumnju u mogućnost integracija na razne načine i zbog raznih uzroka prvo su doprinijeli pogoršanju situacije koja nije bila dobra. Imamo stanovitih pozitivnih stvari u ovom trenutku ali bojim se da dominiraju negativni.
RadioSarajevo: Je li previše očekivati suočavanje sa zločinima iz 90-tih ako balkanska društva nisu raskrstila ni sa zločinima iz vremena komunizma?
Banac: Imate jednu krilaticu koja se često koristi „šta sad opet o nekim stvarima iz prošlosti ako hoćemo ići u budućnost“. Ali znate, ne možete ići naprijed ako nemate nekog putokaza, ako nemate neku mapu koja vam govori „izbjegnite ovu okuku, ovo stijenu, ovu provaliju“.
Rješavanje nekih pitanja iz prošlosti pobuđuju procese koje moramo imati kakko bismo bili na nekom boljem putu. Ne možemo sve zločine trpati u jednu torbu jer se događaju pod raznim povijesnim okolnostima. Ono što im je zajedničko jeste nepoštivanje temeljnih ljudskih prava.
To je ono što trebamo osnažiti - odgovornost u poštivanju ljudskih prava, što našim političkim elitama nije do te mjere jasno. Ne znaju da moraju pobuđivati želju širokih slojeva za odgovornošću, za procedurom koja je dio svijeta kojem težimo i pripadamo.
RadioSarajevo: Evropski parlament je početkom ove godine usvojio rezoluciju „Evropska savjest i totalitarizam“, u kojoj stoji da je bez pomirenja i istraživanja svih zločina nemoguće realizirati projekat Evropske unije. Može li to biti nada za pozitivne pomake u ovom regionu?
Banac: Mislim da je ova rezolucija izuzetno važna, izuzimajući detalj da je inicijativa ipak došla iz zemalja novog kruga, odnosno zemalja tzv.bivšeg lagera. Naglašava se da bi vlade trebale poticati jednu vrstu pomirenja unutar svakog društva, trebale bi poticati razvoj samoincijativnih grupa koje bi radile na tim procesima. Da im se da pomoć, a ne da im se protivi. Moraju razvijati smisao za pamćenje negativnosti kako bi se one izbjegle u budućnosti.
Sve je to dio evropskog procesa kojim se radi na stvaranju jedne etabliranije Unije. Zato ja mislim, pogotovo u ovoj rezoluciji koja je bila neprimjećena kada je izglasana 2. aprila ove godine, da imamo jednu šansu koju trebamo iskoristiti. Tipično, vlade u ovom regionu nisu uradile ništa kako bi se ona popularizirala, premda se ne odnosi samo na članice Evropske unije, nego na sve evropske zemlje.
RadioSarajevo: Posljednjih mjeseci aktuelizirana je priča o procesuiranju novinara i novinarki za poticanje na ubistva tokom ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Mislite li da je moguće takvu odgovornost dokazati na sudu?
Banac: Ruandski slučaj je dobro poznat i on nam govori što se može očekivati od permanentnog suda za ratne zločine, kad je riječ o odgovornosti novinara. Naime, novinar koji je zaslužio 12 godina zatvora je izravno huškao na ubojstva, govorio je „grobove još niste popunili, što čekate“. Ne možemo očekivati da će neko ko je širio mržnju ikada svršiti u istom položaju. Mi bismo na neki način željeli kazniti, neću im imena spominjati ali lijep broj huškača koji su stvarali atmosferu što je dovela do Vukovara i Srebrenice.
Ali, koliko god željeli neku sankciju siguran sam da nećemo uspjeti, to je nešto što bi se trebalo raditi unutar strukovnih organizacija, educirati novinare da imaju vlastitu odgovornost. Sloboda riječi čak i kad je zloupotrijebljena, po mom mišljenju je vrijednija nego restrikcije koje bi mogle dovesti do niza nedemokratskih postupaka.
Mi moramo nekada tolerirati netolerantne stvari, ne što volimo ono što oni zastupaju nego što ne želimo ugroziti opću slobodu, prema tome, opet bacamo loptu na onu stranu igrališta kada je riječ o osobnoj odgovornosti.
RadioSarajevo: Kako, kao počasni građanin Sarajeva, doživljavate glavni grad Bosne i Hercegovine?
Banac: Kad govorim o Sarajevu, govorim o jednom komplesnom organizmu. Obrana Sarajeva je nešto za što su se mnogi ljudi zalagali. Mislim da je ključno da Sarajevo ostane sve ono što su ideje koje su nadahnule mnoge da podržavaju Sarajevo za vrijeme rata, da to ostane dugoročni projekt.
Često se neke situacije dramatiziraju, naglašavaju, napumpavaju. Ja ne sporim da ima mnoštvo problema, ali ako se o svim tim problemima otvoreno razgovara, da se napravi sve što je moguće sa svih onih strana koje su zainteresirane za budućnost Sarajeva i uvijek na putu kompromisa, to može dovesti do kontinuriranog poboljšanja uvjeta života u Sarajevu.
Kad se uzme u obzir šta se u Srajevu događalo od 1992. do 1995, godine, kad se uzme u obzir mučeništvo Sarajeva, moram reći da svijest o tome u svijetu ne postoji na razini situacija koje su mnogo manje dramatične a mnogo su više poznate.
Zbog nekog razloga, onaj ključni sloj u Sarajevu koji artikulira društveni interes, propustio je popularizirati stanje Sarajeva u ratu i to je jedan od razloga da oni koji mogu pomoći očuvanju i demokratizaciji i uspjehu BiH to više ne rade u ovom trenutku, kada se Bosna pomalo skida s dnevnog reda i marginalizira.
Vezano:
Javna rasprava “Zločini komunističkih režima"
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.