Zastrašujuća i bolna ispovijest britanskog komandanta iz Ahmića

Bivši britanski oficir i komandant britanskog bataljona u okviru mirovnih snaga UN-a u Bosni i Hercegovini Bob Stewart prisustvovao je jučer 26. godišnjici masakra nad bošnjačkim civilima u Ahmićima kod Viteza.

Stewart je i ranije govorio o masakru i užasu koji su on i njegovi vojnici zatekli nakon što su došli u Ahmiće.

"Tog 27. aprila stao sam da pokupim nešto što mi se činilo kao crna gumena lopta. Uzeo sam je u ruke i odmah ispustio užasnut onim što vidim. Uzeo sam crnu, spaljenu glavu bebe. Bio sam užasnut i osjećao se krivim. Dan ranije pronašao sam čitavu porodicu, oca, majku, dječaka i djevojčicu kako leže tamo gdje su upucani. Po načinu na koji su tijela bila raspoređena činilo se kako je mala djevojčica ubijena dok je u ruci držala svoje kuče. Isti metak ubio ih je oboje", piše Stewart i nastavlja:

"Bio sam britanski komandant u UN-u u to vrijeme u Bosni i moji ljudi su bili užasnuti. Uzeli smo više od 100 tijela, većinom žena i djece i odnijeli ih u mjesto koje se Vitez gdje smo iskopali grobove da ih ukomapmo. Neko je rekao 'izvadite ih iz vreća', jer smo ih mi stavili u vreće za tijela koje je naš bataljon uvijek imao sa sobom.

'Ne možete sahraniti tijela u plasičnim vrećama', rekli su nam. Jedan od vojnika mi je rekao: 'Ovo je 1993, a ne 1943. Ovo je genocid ponovo'. I bio je. Genocid na Jevrejima u Drugom svjetskom ratu bio je šokantan, međutim sjenka genocida se nastavila. Čuli smo o genocidu u Kambodžu gdje je Pol Pot ubio između 10 i 30 posto populacije. Čuli smo i za Ruanud gdje je ubijeno oko milion ljudi. Čuli smo i za Bosnu gdje je pobijeno tri posto populacije muslimana. Najupečatljiviji je genocid u Srebrenici gdje je ubijeno 8.372 muškaraca i dječaka u julu 1995. godine. Nastavilo se u Mijanmaru, kao i sada genocid nad Jazidima u Siriji i Iraku.

I dalje imamo tu pošast u svijetu i vjerujem da je Udruženje za edukaciju o Holokaustu izuzetno važno znog toga. Bože moj šta je to što dozvoli muškarcu, jer većinom su to muškarci da ovo rade? Nekada je do društva u kojem žive, nekada je pohlepa, a nekada samo moć koju imaju u unifromu. Nijedan masakar o kojem smo pričali nisu izvršili civili. Uniforme ohrabruju ljude da se tako ponašaju.

Vjerujem da je svrha naše današnje debate da se spriječi ponovni genocid, a to možemo napraviti samo akcijom. Sjedimo u udobnim i toplim odajama i govorimo kako je genocid zastrašujući. Šta možemo uraditi povodom toga? Iz ove tačke gledišta jedini način je da odemo među one koji to čine i zaustavimo ga. Nekada to od nas zahtijeva da budemo hrabri sa našom vojskom i policijom. Riječi djeluju, ali akcija da se zaustavi genocid zahtijeva žene i muškarce koji su spremni da rizikuju živote kako bi spriječili ubistva", napisao je Stewart.