Van den Elshout: Kako su Litvanci izbjegavali vojsku
Radiosarajevo.ba
Bruno van den Elshout je holandski fotoreporter rođen 1979. godine u Haagu. Tokom 2007. i 2008. proputovao je svih 27 zemalja Evropske unije, istražujući svakodnevni život ljudi u svakoj zemlji. Razgovarao je s više od 2.500 mladih Evropljana, a razgovore i zapažanja objavljivao na svojoj stranici Us Europeans. U martu 2009. objavio je foto-monografiju „Crossroad Europe“ („Evropska raskršća“) u kojoj su sadržane fotografije i zapisi o susretima i razgovorima s mladim Evropljanima. Od aprila 2009. godine Bruno sarađuje s portalom Radiosarajevo.ba, ustupajući svoje reportaže za naš web magazin EU.phoria.
Piše: Bruno van den Elshout
Znajući da je u Litvaniji služenje vojske obavezno za sve odrasle muškarce, očekivao sam da ću na ulicama litvanskih gradova sresti podosta uniformiranih momaka. Međutim, na ulicama ove mirne zemlje teško je vidjeti i policajce a kamoli vojnike.
Skoro svaki mladi Litvanac s kojim sam razgovarao pričao mi je i o tome kako pokušava ili kako je već izbjegao služenje vojnog roka. Robertas, koji je napunio devetnaest godina, ove bi godine trebao dobiti poziv na jednogodišnju vojnu službu. Ukoliko bude imao status studenta, do 26. godine može odgađati službu državi i narodu, i ako do tada ne odsluži vojni rok, onda obaveza prestaje. Tada je, dakle, i zvanično i legalno, izbjegao služenje vojnog roka.
Drugi Robertas, koji ima dvadeset jednu godinu, priča mi skoro istu priču, koji pričaju i mnogi drugi. Neki mladi Litvanci pokušavaju odglumiti, što nekima i uspijeva, da su fizički nesposobni za vojsku.
Prije nezavisnosti
Saulius (34 godine) objašnjava mi da je situacija bila puno gora dok je Litvanija bila sovjetska republika, jer nije bilo lako izbjeći vojnu službu u Crvenoj armiji, jednoj od najjačih svjetskih vojnih sila. Saulius je, želeći izbjeći Crvenu armiju, proveo dvije sedmice u psihijatrijskoj klinici. Najgore je, priča Saulius, bilo postati litvanskim vojnikom u Crvenoj armiji u vremenu nakon što je zemlja izborila nezavisnost a Sovjetski savez tu nezavisnost nije još uvijek bio priznao. Ruski vojnici provocirali su Litvance, pa je tako i Sauliusov stariji brat dobio vojničke čizme za jedan broj manje.
„U osnovi se radi o fizičkom odgoju i treniranju“, kaže Tomas
Dvadesetdvogodišnji Tomas ne vidi nikakvog smisla u služenju vojnog roka. Po njemu, tako, vojni rok koristi samo onim ljudima koji su niko i ništa, jer tek kad postanu vojnici postaju – neko. Zanima me šta ljudi ustvari rade dok su u vojsci. „U osnovi se radi o fizičkom odgoju i treniranju“, kaže Tomas. „A za to bi mi, kao, trebala cijela godina, koju, ako ne odem u vojsku, mogu iskoristi za puno važnije i bolje stvari.“ Misli, ipak, da služenje vojske može biti korisno za nekim ljudima, jer je ipak vojska neki vid odgoja i obrazovanja.
A Litvanke?
Djevojke u Litvaniji ne moraju služiti vojsku. Međutim, dvadesetogodišnja Kristina, koja radi kao menadžer omladinskog hostela u Klaipedi, priča kako se ona dobrovoljno prijavila za vojnu službu. Inače je plesačica pa joj je svakodnevna tjelesna vježba bila od velike koristi, ne tek fizički već i mentalno. Osjeća se jačom nakon jednogodišnjeg provlačenja kroz grmove i preživljavanja vojničkih kampova.
Druga Kristina, tri godine starija od svoje imenjakinje, ima potpuno suprotno mišljenje: ona ne bi išla u vojsku čak i kad bi morala. Jer, za nju vojska znači dugotrajna odsustva od kuće i razdvojenost od porodice, neku malu platu tokom cijele godine. Sretna je što će uskoro obavezno služenje vojske biti zamijenjeno profesionalnim*. Pored toga, u Vilniusu je osnovana vojna akademija čiji je zadatak obrazovati buduće visoke dužnosnike litvanske armije. I djevojke tamo studiraju, ali nije baš sigurno hoće li i njih zajedno s muškarcima slati u krizna područja. Litvanske trupe trenutno su prisutne u Iraku, Afganistanu i na Kosovu, a vojnici koji su tamo sami su izabrali mjesto svog posla**. Ne bude li Litvanija imala dovoljno vojnika u budućnosti, onda će vojnici bez pogovora ići u krizna područja kad im njihovi nadređeni kažu.
I previše militarizma
Jasno je da su Litvanci odrastali u previše militarističkom okruženju da im vojska i ideja služenje vojska sada ne bi bila toliko negativna i odbojna. Nezavisnost su izborili mirnim putem. Ipak, mnogo mladih odlazak u vojsku ne bi gledalo s toliko prezira kada bi njihova zemlja bila u ratnoj opasnosti. Međutim, Litvanija danas nema nikakvih realnih prijetnji izvana, a ljudi jednostavno misle o drugim stvarima.
* Litvanija je u septembru 2008. godine ukinula obavezno služenje vojnog roka.
** Tekst je pisan 2008. godine.
Kenan, radiosarajevo.ba
Piše: Bruno van den Elshout
Znajući da je u Litvaniji služenje vojske obavezno za sve odrasle muškarce, očekivao sam da ću na ulicama litvanskih gradova sresti podosta uniformiranih momaka. Međutim, na ulicama ove mirne zemlje teško je vidjeti i policajce a kamoli vojnike.
Skoro svaki mladi Litvanac s kojim sam razgovarao pričao mi je i o tome kako pokušava ili kako je već izbjegao služenje vojnog roka. Robertas, koji je napunio devetnaest godina, ove bi godine trebao dobiti poziv na jednogodišnju vojnu službu. Ukoliko bude imao status studenta, do 26. godine može odgađati službu državi i narodu, i ako do tada ne odsluži vojni rok, onda obaveza prestaje. Tada je, dakle, i zvanično i legalno, izbjegao služenje vojnog roka.
Drugi Robertas, koji ima dvadeset jednu godinu, priča mi skoro istu priču, koji pričaju i mnogi drugi. Neki mladi Litvanci pokušavaju odglumiti, što nekima i uspijeva, da su fizički nesposobni za vojsku.
Prije nezavisnosti
Saulius (34 godine) objašnjava mi da je situacija bila puno gora dok je Litvanija bila sovjetska republika, jer nije bilo lako izbjeći vojnu službu u Crvenoj armiji, jednoj od najjačih svjetskih vojnih sila. Saulius je, želeći izbjeći Crvenu armiju, proveo dvije sedmice u psihijatrijskoj klinici. Najgore je, priča Saulius, bilo postati litvanskim vojnikom u Crvenoj armiji u vremenu nakon što je zemlja izborila nezavisnost a Sovjetski savez tu nezavisnost nije još uvijek bio priznao. Ruski vojnici provocirali su Litvance, pa je tako i Sauliusov stariji brat dobio vojničke čizme za jedan broj manje.
„U osnovi se radi o fizičkom odgoju i treniranju“, kaže Tomas
Dvadesetdvogodišnji Tomas ne vidi nikakvog smisla u služenju vojnog roka. Po njemu, tako, vojni rok koristi samo onim ljudima koji su niko i ništa, jer tek kad postanu vojnici postaju – neko. Zanima me šta ljudi ustvari rade dok su u vojsci. „U osnovi se radi o fizičkom odgoju i treniranju“, kaže Tomas. „A za to bi mi, kao, trebala cijela godina, koju, ako ne odem u vojsku, mogu iskoristi za puno važnije i bolje stvari.“ Misli, ipak, da služenje vojske može biti korisno za nekim ljudima, jer je ipak vojska neki vid odgoja i obrazovanja.
A Litvanke?
Djevojke u Litvaniji ne moraju služiti vojsku. Međutim, dvadesetogodišnja Kristina, koja radi kao menadžer omladinskog hostela u Klaipedi, priča kako se ona dobrovoljno prijavila za vojnu službu. Inače je plesačica pa joj je svakodnevna tjelesna vježba bila od velike koristi, ne tek fizički već i mentalno. Osjeća se jačom nakon jednogodišnjeg provlačenja kroz grmove i preživljavanja vojničkih kampova.
Druga Kristina, tri godine starija od svoje imenjakinje, ima potpuno suprotno mišljenje: ona ne bi išla u vojsku čak i kad bi morala. Jer, za nju vojska znači dugotrajna odsustva od kuće i razdvojenost od porodice, neku malu platu tokom cijele godine. Sretna je što će uskoro obavezno služenje vojske biti zamijenjeno profesionalnim*. Pored toga, u Vilniusu je osnovana vojna akademija čiji je zadatak obrazovati buduće visoke dužnosnike litvanske armije. I djevojke tamo studiraju, ali nije baš sigurno hoće li i njih zajedno s muškarcima slati u krizna područja. Litvanske trupe trenutno su prisutne u Iraku, Afganistanu i na Kosovu, a vojnici koji su tamo sami su izabrali mjesto svog posla**. Ne bude li Litvanija imala dovoljno vojnika u budućnosti, onda će vojnici bez pogovora ići u krizna područja kad im njihovi nadređeni kažu.
I previše militarizma
Jasno je da su Litvanci odrastali u previše militarističkom okruženju da im vojska i ideja služenje vojska sada ne bi bila toliko negativna i odbojna. Nezavisnost su izborili mirnim putem. Ipak, mnogo mladih odlazak u vojsku ne bi gledalo s toliko prezira kada bi njihova zemlja bila u ratnoj opasnosti. Međutim, Litvanija danas nema nikakvih realnih prijetnji izvana, a ljudi jednostavno misle o drugim stvarima.
* Litvanija je u septembru 2008. godine ukinula obavezno služenje vojnog roka.
** Tekst je pisan 2008. godine.
Kenan, radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.