Šta u BiH možemo naučiti iz španskih protesta?

Hiljade ljudi protestuje širom Španije, uoči nastupajućih izbora. Na glavnom madridskom trgu ljudi kampuju po uzoru na demonstrante sa trga Tahrir. Ko su ti demonstranti i šta zahtjevaju?

U Španiji se nešto događa. Nakon što je postotak nezaposlenih (usljed krize tržišta nekretnina, koje je, uz turizam, činilo okosnicu nacionalne ekonmije) dosegao vrhunac od 21,3 posto u prvim mjesecima 2011 (više od 4,9 miliona ljudi), činilo se da stanovništvo Španije ništa ne može natjerati na pobunu protiv postojeće situacije. Uprkos realnosti da je procenat nezaposlenosti među mladim ljudima (do 25 godina) 45 posto, pregovarači glavnih sindikata (UGT, CCOO) i organizacije poslodavaca (CEOE) su bili blizu dogovora o žrtvovanju još više radničkih prava bogu ekonomske krize. U isto vrijeme, trajala je prepirka dominirajućih političkih partija, koja će dospjeti u milost MMF-a, kako bi se nešto 'finansijskog raja' vratilo i kako bi život nastavio teći kao i ranije.

Međutim, izvan tradicionalno kanaliziranih javnih mišljenja, rastao je nemir. Kao u slučaju Tunisa, Egipta i drugih država, internet i društveni mediji kao Facebook i Twitter su poslužili kao sredstvo da se ljudi pozovu na akciju. Sa približavanjem lokalnih izbora narednog vikenda (za gradsku upravu i autonomne regione), građanska platforma je pozvala na proteste protiv postojeće situacije.

Demonstracije su 15. maja održane na gotovo 60 lokacija, uključujući najveće gradove: Madrid, Barcelonu, Sevillu, Valenciu i Bilbao. Procjenjuje se da je u njima učestvovalo 130.000 ljudi, što je veliki broj za organizaciju koja se smatra „apolitičnom“ i koju ne podržava ni jedna politička stranka ili radnička organizacija.

U Madridu je mirni marš završio policijskim obračunom sa, navodno „nasilnim radikalima“. Međutim, iste noći i potpuno izvan prvobitne organizacije, došlo je do sponatanog okupljanja ljudi na najpoznatijem madridskom trgu Perta del Sol. Tokom narednog dana, pridruživalo se sve više i više ljudi sa namjerom da na trgu kampuju do dana izbora, 22. maja ili duže.

Tokom ranih sati utorka (17-og), bili su otjerani do strane policije, ali te iste noći su se vratili, spremni na otpor. I još ubijek su tamo, uprkos kiši koja je padala te noći.

Ko su oni?

Ne samo mladi ljudi, već i “indignados” – ljudi razgnjevljeni trenutnom ekonomskom situacijom i nedostatkom humanosti u mjerama koje su nametnule kreditne agencije, MMF, Svjetska Banka i Evropska Unija, kako bi natjerale obične ljude da plate za bankarske ekscese. Sve ove mjere prihvaćene su od strane političkih partija koje efektivno kontrolišu špansku političku arenu. Zovu ih „Indignados“ zato jer uviđaju da 'demokratijama“ ustvari vladaju finansijske institucije.

U manifestu koji je objavljen se navodi: „Ne predstavljamo ni jednu partiju ili udruženje. Ujedinjeni su nastojanju za promjenom. Ovdje smo za dostojanstvo i u znak solidarnosti za one koji ne mogu biti sa nama.“ Organizirane su radne grupe za rješavanje pitanja kao što su hrana, voda i odlaganje smeća.

Šta zahtjevaju?

„Ovdje smo jer želimo novo društvo u koje stavlja život ispred ekonomskih i političkih interesa. Zagovaramo društvne promjene i društvenu svjesnost. Kako bi smo pokazali da društvo nije zaspalo, nastavićemo se boriti za ono što zaslužujemo mirnim sredstvima... Želimo sve i želimo to sad“.

Pokret je iznenadio političke partije. I vladajući socijaldemokrati (PSOE) i liberalno-konzervativna Narodna stranka, poručuju da „razumiju“ zahtjeve demonstranata, te ih pozivaju da glasaju za njih, uprkos činjenici da je beznađe koje predstavljaju glavni uzrok protesta!

Izquierda Unida (IU, koalicija lijevih stranaka koja uključuje Komunističku partiju (PCE), koja je decenijama treća po veličini stranka u državi) je dala podršku pokretu i generalnom koordinatoru Cayo Lari i pridružila se protestima 15-og maja. Iako to demonstranti ne žele glasno izreći, budući da bi to mogli potaći policiju da intervenira, pozivajući se na predtekst izbornog zakona, čini se da je upravo dolazak IU jedan od ishoda demonstracija.

Jedan od glavnih zahtjeva pokreta jeste izmjena izbornog zakona kako bi se dopustila „izborna demokratija“, koja ponešto liči konceptu „jedan čovjek, jedan glas“, za koji se Izquierda Unida zalaže već dugo vremena. Postojeći izborni zakon daje više snage velikim i malim (uglavnom nacionalističkim) strankama, koje dobijaju koncentrirane glasove iz nekih distrikta na štetu stranka kao što je IU, koje saberu dobar broj glasova, koji se potom raspu zbog podjele na distrikte.

Još uvijek je neizvjesno kako će se protesti kretati nakon izbora koji su se odigrali u nedjelju i na kojima je  vladajuća Socijalistička partija pretrpjela težak poraz. Više od 34 miliona Španaca s pravom glasa biralo je 8.116 gradonačelnika, 68.400 gradskih odbornika i 824 poslanika regionalnih parlamenata u 13 od 17 regiona.bNa osnovu 98,21 posto prebrojanih glasova, opoziciona konzervativna Narodna partija je osvojila 37,58, a Socijalisti samo 27,81 posto glasova, prenio je AFP. Socijalisti su izgubili svoja historijska uporišta, Sevilju, kao i Barselonu, grad kojim su upravljali od prvih lokalnih izbora u državi 1979, četiri godine poslije smrti generala Franka. Opći izbori u Španiji treba da budu održani 2012. godine.

Prema posljednjim informacijama, demonstranti su, na osnovu izvršenog glasanja odredili da će ostati na trgu najmanje do 29 maja.