Sarajevo nije grad ako ne riješi zločine nad Srbima

„Sarajevo ne može da bude pravi grad sve dok se ne sjeti porodice Ristović u Velešićima, koja je likvidirana u svojoj kući, i to dok je ručala za stolom“, kazao je u intervjuu za srbijanski Press, potpredsjednik Federacije BiH i jedan od značajnijih SDP-ovaca, Svetozar Pudarić.

Sada je pravo vrijeme

On je prije nekoliko dana pokrenuo inicijativu da se na Kazanima, najpoznatijem mjestu stradanja Srba tokom rata u Sarajevu, postavi spomen-obilježje, a sudeći prema podršci gradskih vlasti, neće biti prepreka ovoj inicijativi.

Na pitanje novinara zašto se to nije ranije učinilo, Pudarić kaže da se tome posvetio čim je došao na vlast, a da deset godina ranije dok je vladala SDP-om predvođena Alijansa, nije bilo pravo vrijeme za takav korak.

„Vrijeme se u svakom slučaju promijenilo. Inicijativa proizilazi iz opredjeljenja partije zahvaljujući čijoj sam podršci imenovan i izabran za potpredsjednika FBiH. Očito je da su i neki drugi događaji u društvu omogućili da ova inicijativa bude pokrenuta i da sada, koliko ja vidim, prođe bez značajnijeg otpora“, kaže Pudarić.

Novinar Pressa zamjerio je Pudariću što je tokom nedavne posjete Kazanima donio ljiljane, jer „pod zastavom s ljiljanima u Sarajevu se ubijalo...“

„Pod zastavom s ljiljanima branila se RBiH. Oni koji su zloupotrijebili ili uprljali taj simbol, zbog koga ga više ne koristimo kao državno obilježje, jesu i ubijali pod tom zastavom. Baš kao što se ubijalo i pod petokrakom i pod nekim drugim simbolima koji su sadržavali najplemenitije ideale. Ljiljan sam donio namjerno zato što taj cvijet predstavlja simbol ponovnog rađanja i nevine smrti“, kaže potpredsjednik Federacije.

Važna je suština, a ne brojke

Dodaje da nema ništa protiv obilježavanja drugih mjesta na kojima su ubijeni nevini srpski civili i zarobljeni vojnici, ali smatra da je Dobrovoljačka drugačiji primjer.

Pudarić nije htio „licitirati brojevima“ ubijenih Srba u Sarajevu, jer smatra da nije važna brojka nego razlog zločinačkog ubijanja nevinih ljudi.

„Ne želim da licitiram i ne mislim da se suština krije u brojevima. Suština se krije u razlozima zbog kojih su ti ljudi ubijani i načinima na koji su ubijani. Na primjer, za mene i za moju ličnu tragediju nebitno je da li je u Jasenovcu ubijeno 500 000 ili 20 000 ljudi jer se i u jednom i u drugom slučaju radi o industriji zločina čija je namjera bila istrijebiti Srbe u NDH“, smatra Pudarić.

Za njega u zločinima nad Srbima u Sarajevu nije bilo sistema, jer je većina zločina počinjena u periodu kada se sve raspadalo.

„U gradu niste imali uspostavljenu jedinstvenu liniju komandovanja i nadzor nad jedinicama. Jedini koji su relativno spremno dočekali rat bili su policajci i kriminalci. Oni su najspremnije dočekali rat“, kaže on.