Ratni put ubice: Gačića isljeđivala ARBiH "zbog veza sa Srbima" i prebijali Arapi

Ime Edina Gačića široj javnosti nije bilo poznato sve do prošlog ponedjeljka kada je ubio Sauda Sultanića u Konjicu, a posebno nakon što je doveden u vezu sa smrću pripadnika Federalne uprave policije (FUP) Mahira Begića.

No, policijskim istražiteljima i novinarima crne hronike, posebno onima koji su pisali o mudžahedinskim ratnicima u BiH – svakako jeste.

Autor: Radiosarajevo.ba

Jedan od njih bio je rahmetli Esad Hećimović, nekadašnji novinar magazina Dani, koji se Gačićem bavio u knjizi Garibi - Mudžahedini u BiH 1992-1999 koja je izašla krajem 2006. godine.

Hećimović, novinar iz Zenice i jedan od najboljih poznavalaca problema mudžahedina u BiH, opisivao je dolazak islamskih boraca, njihovu ulogu u ratu i utjecaj koji su ostavljali na lokalne sredine u kojima su živjeli.

Edinom Gačićem bavio se nakon što se ovaj 11. januara 1999. u sudnici Kantonalnog suda Zenica suočio s optužbom za okrutno ubistvo. Tužilac je tvrdio da je Gačić 6. augusta 1998, u sobi zeničke samačke zgrade GP "Bosna", udarcima nožem, grijalicom, šrafcigerom i policom iz ormara usmrtio Ismeta Gunića, bivšeg predsjednika Udruženja Banjalučana u Zenici.

Osuđen je na 14 godina zatvora, uz obavezno psihijatrijsko liječenje. Edin Gačić je u tom trenutku imao dvadeset i dvije godine.

Kako je otkrio Hećimović, u prethodnih šest godina dva puta ga je teško pretukla srpska policija u Banjoj Luci i Jajcu, isljeđivala ga je Vojna bezbjednost Armije BiH na Rostovu kod Bugojna pod sumnjom za saradnju njegovog rođaka sa Srbima, saslušavali su ga i prebijali Arapi u Bočinji zbog gledanja televizora, slušanja muzike, ubijanja psa i sličnih subverzija.

Ubijanje pasa ostala je, sudeći po fotografijama na društvenim mrežama, bolesna strast Gačića sve do danas.

Zanimljivo, Gačić je na suđenju za ubistvo u svojoj odbrani navodio neke primjere terorističkih akcija koje je navodno odobrio šejh Imad Al-Misri u Bočinji. To je sudija zatražio od njega, nakon protesta tužioca da lažno optužuje neke islamske i vojne lidere za terorizam u BiH. Kao primjer terorističkih akcija koje su odobravane od šejha AlMisrija, Gačić, bivši mudžahedin, je naveo akcije miniranja hrvatskih kuća. Prema Gačićevom svjedočenju, "ubice policajca u Zenici nisu uhapšene, sve dok general Sakib Mahmuljin, zamjenik ministra odbrane, nije došao Abu Al-Mažaliju u Bocinju i zaprijetio mu.

Abu Al-Mažali je tek tada otkrio gdje se oni skrivaju.

"Svi koji hoće da nešto urade, moraju dobiti odobrenje od Al-Misrija", tvrdio je Gačić.

Gačić je tokom suđenja objasnio i svoj sukob s Arapima u Bočinji: "Vidio sam u Bočinji šta spremaju Al-Misri i ostali. Pobunio sam se protiv toga. Oni su spremali teror i građanski rat. Prvi put su me izveli pred šejha AlMisrija, kada su ove grupe u Bočinji koje kontrolišu šta ko radi, šta ko govori i ko se s kim sastaje, otkrile da gledam televizor i slušam muziku. Izveli su me pred šejha i on je rekao da nemam pravo na televizor zato što nisam oženjen. Dali su mi rok od mjesec dana da se oženim ili da napustim selo", navodio je on.

Njegovo svjedočenje o odobravanju terorističkih akcija, Kantonalno tužilaštvo u Zenici je odbacilo kao neistinito pravdanje i okrivljivanje uglednih ratnih komandanata kao što su Sakib Mahmuljin i drugi. Sam Mahmuljin nikada nije želio da odgovara na ovakve optužbe protiv sebe.

Tvrdnju da su Lionela Dumonta Hamzu, francuskog državljanina i bosanskog mudžahida, koji je spektakularno pobjegao iz sarajevskog zatvora, kao i ostale članove njegove grupe izdale vođe jedinice "El Mudžahedin", nakon prijetnji Sakiba Mahmuljina, niko nije ni provjeravao, niti osporavao.

Gačić je kao svjedok diskvalifikovan zbog monstruoznog ubistva i psihijatrijskog nalaza da je "vjerski fanatik" i granični slučaj "mladalačkog ludila, kakvo se rijetko sreće u praksi", podsjeća portal Radiosarajevo.ba.