Parlamentarke i aktivistice zajedno: Naša analiza dokazuje da novca za porodilje ima

Ne isplati se biti porodilja u Federaciji Bosne i Hercegovine -  činjenica je koju će potvrditi gotovo svaka žena koja je prošla kroz kompliciranu administrativnu proceduru dobivanja porodiljskih naknada u ovom entitetu. Sistem podjele naknada razlikuje se od kantona do kantona, te ovisi o sektoru u kojem je porodilja zaposlena. 

Neuređen zakonski okvir, višestruka diskriminacija i sve prisutnije nezadovoljstvo trudnica, porodilja i mladih roditelja razlozi su što je Ženska grupa za zastupanje i zagovaranje F5, uz podršku Republikanskog instituta IRI, te Kluba parlamentarki FBIH izradila opsežnu Studiju o ekonomskim modelima rješavanja problema statusa trudnica i porodilja u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Model finansiranja predviđa skidanje tereta s poslodavaca i ravnomjerno izdvajanje za sve trudnice i porodilje u FBiH (za razliku od kantonalnog pristupa u kojem neke žene ne dobivaju ništa).

Studija je danas predstavljena javnosti, a kako je izjavila Sabina Ćudić, članica grupe F5 i potpredsjednica Naše stranke, ovaj dokument će uskoro biti poslan svim nivoima vlasti u BiH, svim strankama i političkim subjektima, kako bi se na osnovu njega izradio kvalitetan Zakon koji će se pozitivno odraziti i na natalitet. 

Dobra vijest je da iza ovog projekta stoje predstavnice različitih stranaka okupljene u Klubu parlamentarki, no ostaje da se vidi da li će njihov glas biti dovoljno poštovan u zamršenim stranačkim hijerarhijama. Predlagačicama ide u prilog i činjenica da Studija stiže u predizborno vrijeme kada bi mogla postati i dio kandidatske retorike. 

Rasteretiti privatni sektor, skinuti teret s poslodavca

Analiza koju je s ekonomskog aspekta uradila Lejla Dragnić, nudi tri modela pravedne raspodjele porodiljskih naknada koje rasterećuju poslodavce, što će posebno biti dobro za stimuliranje privatnog poduzetništva. Finansiranje porodiljskih naknada preuzela bi Federacija, a novac bi se izdvajao iz doprinosa za zdravstvenu zaštitu, za koju trenutno svaki zaposleni uplaćuje četiri pune plaće godišnje. 

Model A predviđa da će zaposlene korisnice dobivati 80 posto svoje plaće, odnosno minimalno 350 KM, dok će nezaposlene dobivati 300 KM. Prema Modelu B zaposlene porodilje dobivale bi 70% plaće, odnosno minimalno 300 KM, a nezaposlene minimalno 200 KM.   

Model C za zaposlene nije toliko povoljan kao prvi, ali je u postojećim okolnostima najrealniji, te ne iziskuje izdvajanje nikakvih dodatnih sredstava iz budžeta od onih koja se trenutno troše za naknade porodilja. On podrazumijeva da bi svaka zaposlena žena u javnom i privatnom sektoru dobivala 50% svoje plaće, odnosno minimalno 350 KM, a nezaposlene bi dobivale 300 KM. Prednost ovog modela je što regulira raspodjelu sredstava svim porodiljama, tj. ne diskriminira ih na osnovu mjesta života i sektora zaposlenja. 

Diskriminacija na osnovu mjesta života i sektora zaposlenja

Trenutna situacije je, npr. najnepovoljnija za porodilje iz Hercegovačko-neretvanskog kantona koje ne dobivaju nikakve nadoknade, bez obzira na to da li su zaposlene ili ne. Na drugoj strani ove ljestvice nalazi se Bosansko-podrinjski kanton koji svojim porodiljama isplaćuje najviše naknade. 

Prema sektoru zaposlenja, trenutno najbolje prolaze zaposlenice javnog sektora koje dobivaju puni iznos plaće svih dvanaest mjeseci porodiljskog odsustva, ali u ukupnom broju zaposlenih žena čine tek 27%. Trenutna budžetska izdvajanja za ovaj segment iznose 24 miliona KM, isto koliko iznosi koliko iznose naknade za 73% porodilja zaposlenih u privatnom sektoru. 

Uz primjenu jednog od tri modela ujednačile bi se naknade, a s leđa privatnih poduzetnika skinuo veliki teret plaćanja doprinosa za zaposlenice koje su na porodiljskom odsustvu, koji je do sada bio jedna od glavnih "kočnica" većem stepenu zapošljavanja žena. 

Konsolidirani budžeti u 2011. godini iznosili su 6,5 milijardi KM. Prema ovoj studiji vidljivo je da bi Model finansiranja A zahvatio u budžet 2,3%, dok bi Model C podrazumijevao samo 1,5% budžeta. 

Kada bi postojala politička volja, kada bi se ostvarila minimalne uštede u budžetu npr. u dinamici obavljanja voznog parka, smanjenju prava na "bijeli kruh" i smanjenju troškova reprezentacije, za porodilje bi se našlo dovoljno novca.