Oo

Odbor za politiku i sigurnost – Odbor za pomirenje – Odbor za zapošljavanje – Održivi razvoj – Ograđivanje – OHIM – Osjetljivi proizvodi – Osnivači – Otvorena metoda koordinacije

Odbor za politiku i sigurnost
Zamjenjujući Odbor za politiku, Odbor za politiku i sigurnost slijedi međunarodni trend na području zajedničke vanjske i sigurnosne politike, pomaže u definiranju politika i nadzire njihovo provođenje. Uz ovlaštenje Vijeća, on je odgovoran za političku kontrolu i strateško vodstvo u operacijama upravljanja krizom. Sastavljen uglavnom od nacionalnih predstavnika, Odbor se nalazi u samom središtu aktivnosti vezanih uz rješavanje kriza. Kako bi se osiguralo njegovo neometano funkcioniranje, pomažu mu Političko-vojna grupa, Odbor za civilne aspekte rješavanja kriza, te Vojni odbor i Vojno osoblje.

Odbor za pomirenje
Prema proceduri saodlučivanja između Vijeća i Parlamenta, može se osnovati Odbor za pomirenje kako je predviđeno Ugovorom o EU. On obuhvata članove Vijeća ili njihove predstavnike te jednak broj predstavnika iz Parlamenta. Svako neslaganje između dviju institucija o ishodu procedure saodlučivanja upućuje se Odboru kako bi se postigao dogovor o tekstu prihvatljivom objema stranama. Nacrt svakog zajedničkog teksta mora se usvojiti kvalificiranom većinom u Vijeću u roku od šest sedmica i apsolutnom većinom članova Parlamenta. Ako jedna od dviju institucija odbaci prijedlog, smatrat će se neusvojenim.

Odbor za zapošljavanje
Osnovan Ugovorom iz Amsterdama, savjetodavni Odbor za zapošljavanje zamijenio je Odbor za zapošljavanje i tržište rada koji je osnovan 1996. godine. Odbor je sastavljen od dvaju predstavnika svake države članice i dvaju predstavnika Komisije, a zadatak mu je da pomogne Vijeću u njegovim odgovornostima na ovim područjima. On prati politike zapošljavanja i tržišta rada država članica, promiče njihovu koordinaciju i daje mišljenja. U obavljanju svoje misije savjetuje se sa socijalnim partnerima (uprava i radna snaga).

Održivi razvoj
Koncepcija održivog razvoja odnosi se na oblik ekonomskog rasta koji zadovoljava potrebe društva u obliku blagostanja na kratki, srednji i, iznad svega, dugi rok. Ta se koncepcija zasniva na pretpostavci da razvoj treba udovoljiti sadašnjim potrebama, a da pri tome ne ugrozi izglede za rast budućim generacijama. Načelo integracije brige za okolinu u sastavljanje i provedbu drugih politika, što je ključno ako želimo postići održivi razvoj, potvrđeno je Ugovorom iz Maastrichta. Sastanak na vrhu u Cardiffu godine 1998. postavio je temelje koordiniranom djelovanju u okviru plana Zajednice o integraciji pitanja zaštite okoline. U skladu s tim, Komisija je predstavila niz saopštenja o integraciji pitanja zaštite okoline u, između ostalog, područje energetike, transporta, poljoprivrede, unutarnjeg tržišta, razvoja, industrije, ribarstva i ekonomskih politika. Strategija Evropske unije za održivi razvoj prihvaćena je u svibnju 2001. godine, a dana joj je vanjska dimenzija uspostavljanjem globalnog partnerstva za održivi razvoj koji je Komisija prihvatila 2002. Na Svjetskom sastanku na vrhu o održivom razvoju, održanom u Johannesburgu u augustu i septembru 2002. godine, odobreni su novi ciljevi, radni programi i vremenski rasporedi za područje strategija upravljanja vodama, resursima ribarstva, okeana, hemijskih tvari, bioraznolikosti, energije, održive proizvodnje i potrošnje i održivog razvoja. Evropska unija obavezala se na postizanje ciljeva koji premašuju one koje su ostali sudionici postavili u Johannesburgu.

Ograđivanje
Ograđivanje je izuzeće koje se daje nekoj zemlji koja se ne želi pridružiti ostalim državama članicama u određenom području saradnje u Zajednici kao način izbjegavanja opšteg zastoja. Na primjer, Velika Britanija je zamolila da ne učestvuje u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (EMU), a slične klauzule su dogovorene s Danskom po pitanju EMU-a, odbrane i evropskog državljanstva.

OHIM
OHIM – Evropski ured za usklađivanje zajedničkog tržišta (Office for Harmonisation in the Internal Market-Trade Marks and Designes) osnovan je 1994. godine u Alicanteu (Španija) radi doprinosa usklađivanju propisa o zajedničkom tržištu u oblasti intelektualnog vlasništva, posebno u oblasti tržišne marke i zaštitnog znaka, kao i u industrijskom dizajnu. Ovaj ured je zadužen i za registraciju i dodjelu tržnih marki Evropske zajednice drugim korisnicima, te za traženje načina da se proizvodi i usluge Unije zaštite i na taj način poveća njihova međunarodna konkurentnost.

Osjetljivi proizvodi
Naziv za industrijske proizvode čije su transakcije na jedinstvenom evropskom tržištu (ili međunarodnom prostoru) pod posebnim režimom. Razlozi posebnog tretmana su različiti. U vrijeme hladnog rata, na primjer, osjetljivim proizvodima su se smatrali svi oni proizvodi s kojima se mogla ojačati suprotna strana. Za jedinstveno evropsko tržište, osjetljivim proizvodima se najčešće označavaju robe agrarne proizvodnje, neke vrste mesa, ribe, vino i tekstil. To su proizvodnje koje imaju zaštićeni tretman na jedinstvenom ekonomskom prostoru, te se njihov uvoz kontroliše godišnjim kvotama ili drugim vrstama ograničenja. Slične sisteme kontrole sadrži i američki Trgovinski zakon iz 1974., čije se odredbe primjenjuju i za proizvode neameričkog porijekla ako su izrađeni po američkim licencama.

Osnivači
U godinama poslije Drugog svjetskog rata državnici poput Jeana Monneta i Roberta Schumana sanjali su o ujedinjenju evropskih građana, država i naroda, koji bi tako uživali dugotrajan mir i suradnju. U sljedećih pedeset godina nastajala je Evropska unija, a njihov san postao je javom. Stoga tu dvojicu državnika često nazivaju osnivačima Evropske unije.

Otvorena metoda koordinacije
U mnogim područjima politika EU, poput obrazovanja i edukacije, penzija i zdravstvenog osiguranja, imigracije i azila, vlade zemalja članica radije izabiru provoditi vlastite nacionalne politike nego dopustiti usklađivanje tih politika na razini EU. Ipak, države članice sarađuju i u tim područjima, razmjenjujući informacije, primjenjujući najbolje prakse, te na taj način usklađuju nacionalne politike. Taj postupak razmjene iskustava poznat je pod nazivom „otvorena metoda koordinacije“ ili „open method of coordination“.