Kap njihove krvi poteče i Bosna ne presuši: Položeno cvijeće na Most Olge i Suade

Reintegracija jednog od najvećih sarajevskih naselja Grbavica, koja je pod okupacijom agresora bila pune četiri godine, izvršena je 19. marta 1996. godine.

Tim povodom, predstavnici Općine Novo Sarajevo, predstavnici boračkih populacija, logoraša i
građani, polaganjem cvijeća na spomen-obilježje most Suade Dilberović i Olge Sučić odali su počast poginulim borcima i civilnim žrtvama rata.

Dubrovčanka Suada Dilberović i Sarajka Olga Sučić, bile su hrabre učesnice demonstracija za mir 1992. godine, koje su ubijene na ovom mjestu 5. aprila 1992. godine.

Olga Sučić i Suada Dilberović, studentica Medicinskog fakulteta, prve su žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu, mržnje i bezumlja u Sarajevu koje je tog dana opkoljeno. Baš kao i Sarajlija Milomir Vučijak, stariji gospodin iz ulice Obale 27. jula (danas Aleja lipa), koji je tog dana, jednog od najtežih u dugoj historiji Sarajeva, također, stradao. Malo stanovnika glavnog grada zna da su na čika Mišu, kako su ga zvala djeca tog dijela grada, pucali snajperisti koji su bili pozicionirani u objektu naspram benzinske pumpe kod Vrbanja mosta.

Teško ranjeni dobri čovjek umrijet će iste večeri od zadobivenih povreda.   

Nekadašnji Most Vrbanja danas je poznat kao Most Suade i Olge. Hrabrim djevojkama na most je postavljena spomen-ploča, koja je otkrivena 6. aprila 2001. godine. Imena Suade i Olge upisana su zlatnim slovima, kao i stih "Kap moje krvi poteče, i Bosna ne presuši".

Most je prvobitno preimenovan u Most Suade Dilberović (6. april 1996. godine) da bi poslije ponovo bio preimenovan u Most Suade i Olge (3. decembar 1999. godine).

Datum reintegracija Grbavice, ali i Vraca i Kovačića, značajan je za sve građane Sarajeva, jer su im ova naselja "vraćena" nakon četiri ratne godine.

Povratkom na Grbavicu građani su zatekli katastrofalno stanje, jedan od simbola Sarajeva - stadion Grbavica bio je uništen, a ulice su bile neprepoznatljive. 

Prema svjedočenju građana koji su se 19. marta 1996. godine među prvima vratili u ova naselja, Grbavica, Kovačići i Vraca bili su neprepoznatljivi, podsjećali su na Hirošimu. Ulice su bile zatrpane smećem, na svakom koraku osjetio se garež, a u mnogim stanovima gorjela je vatra i kroz prozore šikljao gust crni dim.

Osjećaji su tog dana bili pomiješani - radost među građanima zbog povratka u svoje stanove nakon 1.425 dana provedenih u drugom dijelu grada i tuga zbog onoga što ih je dočekalo pri povratku.

Dan reintegracije sarajevskih naselja Grbavica, Kovačići i Vraca,19. mart, ujedno je i Dan mjesnih zajednica Grbavica I, Grbavica II, Kovačići, Vraca i Gornji Kovačići.