Kad ne može Dodik, može SDS

Kamere RTRS-a bile su jučer „nezgodni svjedoci“ sastanka potpredsjednika SDP-a Damira Hadžića i visokog funkcionera SDS-a Predraga Kovača u eko-kući Borov Do na Hreši u blizini Sarajeva. Ovaj sastanak bio je samo uvod u skorašnji sastanak predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije i predsjednika SDS-a Mladena Bosića.

„Jako smo zadovoljni onime što smo dogovorili sa SDS-om i PDP-om. Ja moram reći da mi imamo vrlo bliske pozicije o tome kako i na koji način treba da funkcionira vlast u ovoj zemlji. Ovo je pokušaj da nađemo zajednički imenitelj, a zajednički imenitelj je život i egzistencija ljudi. Ko na to nije spreman, nije naš partner“, izjavio je tom prilikom za RTRS Damir Hadžić.

Nešto nejasniji bio je Predrag Kovač, koji je kazao da je sa stanovišta SDP-a Republika Srpska neupitna.

„Vezano za situaciju u Republici Srpskoj, Republika Srpska je sa stanovišta SDP-a, a pogotovo sa stanovišta SDS-a, neupitna kategorija. Ono što se provlači po medijima svakako jesu sve moguće varijante. Ono o čemu ćemo razgovarati i što će biti krajnji cilj i krajnji rezultat jeste to što će donijeti organi ove političke partije“, kazao je Kovač.

Na koji način doživljava neupitnost Republike Srpske, SDS je pokazao još u julu kada su petrovdanske povelje uručene osnivačima stranke: Radovanu Karadžiću (trenutno mu se sudi za genocid, zločine protiv čovječnosti i etničko čišćenje), koju je primila njegova supruga Ljiljana Zelen-Karadžić, te Momčilu Krajišniku (osuđenom ratnom zločincu), Aleksi Buhi i Jovanu Raškoviću.

Istim povodom su medalje SDS-a uručene Mirku Šaroviću, Milanu Ninkoviću, Božidaru Vučureviću, Borivoju Sendiću, bivšem predsjedniku RS Nikoli Poplašenu, te posthumno Veliboru Ostojiću.

Da bi vlast u državnom parlamentu bila formirana bez SNSD-a, SDP-u bi bila potrebna koalicija sa više manjih stranaka uključujući i četiri mandata koja je osvojio SDS i jedan koji je osvojio PDP.

Podsjetimo se, da bi se određeni zakon usvojio u Predstavničkom domu potrebno je najmanje 2/3 ukupnih glasova (28 glasova), a od toga mora biti najmanje 1/2 iz svakog entiteta (14 iz Federacije BiH i 7 iz Republike Srpske). Dakle, sve kada bi SDP (8 mandata), uz SDA (7 mandata), oko sebe okupio sve manje stranke kao što su SDS (4 mandata), PDP (1 mandat), SBB (4 mandata), NSRzB (1 mandat), DNZ (1 mandat), HDZ 1990-HSP (2 mandata), skupština ne bi mogla adekvatno donositi zakone, budući da SDS i PDP zajedno imaju samo 5 od 7 potrebnih glasova iz RS da bi određeni zakon bio usvojen. Čak, ako bi u koaliciju bio uključen DNS sa jednim mandatom, broj glasova bi opet bio nedovoljan.

Drugim riječima radilo bi se o vrlo nestabilnoj i nefunkcionalnoj koaliciji, pogotovo kada se uzme u obzir da SNSD, ili eventualno DNS u Domu naroda PS BiH imaju osiguranih 5 poslanika, kojima mogu kontrolisati skupštinu. Jednaka opasnost jeste i pakt SNSD-a sa HDZ-om, koji, zahvaljujući osvojenim glasovima, može blokirati konstituisanje federalnog Doma naroda, a samim time i Doma naroda PS BiH.
Prema tome, SDP-ovo koketiranje sa SDS-om ne može otići dalje od postizbornog „utvrđivanja pazara“, izuzev ako Lagumdžijin cilj nije da, unatoč svim teškoćama, postane državni premijer, što će mu, opet, u Predsjedništvu BiH onemogućiti Nebojša Radmanović. U tom smislu je vrlo interesantna opaska predsjednika PDP-a Mladena Ivanića da će SNSD i SDP ipak postići dogovor o koaliciji. Pitanje je samo cijena.

radiosarajevo.ba