Izricanje presude Perišiću 6. septembra

Bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću bit će izrečena presuda 6. septembra u Haškom tribunalu. 

Perišićeva odbrana zatražila je krajem marta, u završnim riječima, da Perišić bude oslobođen krivice po svim tačkama optužnice, koja ga tereti za pomaganje i podržavanje zločina u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu u periodu od 1993. do 1995. godine. 

S druge strane, tužilaštvo je zatražilo doživotnu kaznu zatvora za Perišića zbog pomaganja i podržavanja zločina koje su činili pripadnici VJ, a koji su preko kadrovskih centara upućeni na službu u Vojsku Republike Srpske i vojsku 'republike srpske krajine'. 

Optužba je tokom završne riječi tvrdila da su zločini nad nesrbima u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu 1993.-1995. bili "predvidljiva posljedica" državne politike tadašnje vlasti u Beogradu koja je bila "provođena silom". 

Tužilac Mark Harmon označio je, na početku završne riječi, generala Perišića kao "ključnog vojnog primjenitelja te državne politike" vlasti SR Jugoslavije čije su "kolateralne žrtve" bile stotine hiljada nedužnih civila. 

General Perišić bio je, po riječima tužioca, "ratnik iz sjenke", sakriven "iza negiranja vlasti SRJ da je umiješana u ratove" u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. 

Perišić je "s namjerom pomagao snagama koje su činile zločine", iako je "imao saznanja da je VRS ubila desetine hiljada i protjerala stotine hiljada" nesrba, kazao je Harmon. 

Generalu Perišiću, u to vrijeme načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, optužnica u 13 tačaka stavlja na teret pomaganje i podržavanje ubistava, nehumanih djela, napada na nesrpske civile, progona i istrebljenja, u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici od 1993. do 1995. Te zločine, po optužnici, neposredno su počinile Vojska Republike Srpske (VRS) i vojska RSK-a. 

Dok je od 1993. bio načelnik Generalštaba VJ, Perišić je, prema tužiocu, znao i da je glavni strateški cilj vodstva RS-a, usvojen na skupštini u maju 1992., bilo razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata. Znao je i da su među strateškim ciljevima bosanskih Srba "uklanjanje Drine kao granice" i "podjela Sarajeva". 

Te ciljeve, predsjednik RS-a Karadžić ponovio je na sastanku s Miloševićem, Perišićem i drugim visokim srpskim zvaničnicima u decembru 1993. 

Perišić je zbog optužbi za bombardiranje Zadra u Hrvatskoj, u odsustvu, osuđen na 20 godina zatvora. Hrvatska je 30. jula 1999. godine, kako je tada saopćio Stjepan Mesić, proslijedila "Perišićev dosje" Haškom tribunalu. 

Perišić se tereti da je kadrovskom, logističkom i materijalnom podrškom VRS-a i VSK-a značajno doprinio zločinima koje su zapovjednici i pripadnici tih vojski počinili u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu, javio je B92. 

Optužnica protiv Perišića objelodanjena je 7. marta 2005. godine, kada se on dobrovoljno predao i istog dana otišao u pritvorsku jedinicu Haškog tribunala, a dva dana kasnije, 9. marta, izjasnio da nije kriv ni po jednoj tački optužnice. 

Suđenje Perišiću počelo je 2. oktobra 2008. godine. 

U junu, godinu dana kasnije, pušten je na privremenu slobodu do početka suđenja. 

General Perišić je jedan od učesnika oktobarskih promjena u Srbiji i lider tadašnjeg Pokreta za demokratsku Srbiju. U vladi Zorana Đinđića bio je potpredsjednik zadužen za sigurnost. 

Tužilaštvo Haškog tribunala računalo je na Perišića kao na ključnog svjedoka na suđenju Slobodanu Miloševiću. U Haagu se moglo čuti da je, pristankom da svjedoči u tom procesu, mogao izbjeći da i sam bude optužen. Kao potencijalni svjedok tima Carle del Ponte, Perišić se i pojavio u Haagu, u januaru 2004, ali nikada nije sjeo na klupu za svjedoke u sudnici u kojoj se sudilo Miloševiću, s kojim se, navodno, definitivno razišao 1998. godine, kada ga je upozoravao da namjere NATO-a da bombardira Srbiju treba shvatiti ozbiljno.