I danas je dilema: Jesu li novinari trebali svjedočiti u Haagu

Mediacentar Sarajevo će predstaviti knjigu ‘Prvi nacrt historije: Novinari – svjedoci pred Haškim tribunalom’, koja je nastala iz potrebe da se razumije i prenese iskustvo novinara koji su svjedočili u Haagu, piše Al jazeera Balkans.

Premda novinari čine manje od jedan posto ukupnog broja svjedoka pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivši Jugoslaviju (MKSJ), prema podacima Mediacentra Sarajevo, slučajevi su otvorili široku polemiku u novinarskoj zajednici – trebaju li novinari uopće svjedočiti pred sudovima?

"Upoznao sam se sa razlozima protiv svjedočenja i stavovima da treba doći u Sud i svjedočiti. Teško mi je suditi, ali se usuđujem opredijeliti", kaže za  Al Jazeeru sarajevski novinar Boro Kontić.

"Potpuno sam na strani onih novinara koji su svoje svjedočenje u Hagu objašnjavali preciznom i neoborivom logikom: 'Ako neko počini kriminalni akt pred očima dviju osoba, novinara i primjerice vodoinstalatera, znači li da vodoinstalater mora svjedočiti, a novinar ne?'"

Tribunal u Haagu otvoren zbog novinarskih otkrića logora

Povodom 30. godišnjice od donošenja Rezolucije 808 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, kojom je potvrđeno formiranje Međunarodnog suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, Mediacentar Sarajevo će predstaviti knjigu Prvi nacrt historije: Novinari – svjedoci pred Haškim tribunalom.

Knjiga je nastala iz potrebe da se razumije i prenese iskustvo novinara i novinarki koji su svjedočili pred MKSJ, što je proces koji ih je često izlagao kritici i u vlastitim redakcijama.

Mediacentar je prikupio i analizirao 2.760 medijskih dokaza iz baze sudskih spisa Haškog tribunala, a kroz dodatne intervjue zabilježena su iskustva 14 novinara i novinarki, koji su svjedočili u Haagu.

Tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije novinari su punili svjetske naslovnice potresnim snimcima iz Vukovara, fotografijama izmasakriranih civila u opkoljenom Sarajevu ili zastrašujuće prizore ljudi u logorima širom Bosne i Hercegovine, vršeći pritisak na vlade zapadnih zemlja da reagiraju.

Ti medijski izvještaji poslije će biti korišteni u brojnim sudskim procesima, a njihovi autori bit će pozivani kao ključni svjedoci, otvarajući polemiku:

"Jesu li novinarski izvještaji sami po sebi dovoljan doprinos novinara u gradnji pravednijeg svijeta ili novinar treba učiniti i taj dodatni napor i svoje izvještaje objašnjavati sa sudskih klupa?"

Ed Vulliamy, koji je pred Tribunalom u Haagu svjedočio osam puta, najviše od svih novinara, otišao je korak dalje – u intervjuu za projekt Mediacentra otkrio je da su mu zaposlenici Tribunala potvrdili da je Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije djelimično osnovan zbog novinarskih otkrića logora Omarska, Trnopolje, Keraterm.

„Snimci novinara iz rata bili su povod osnivanja Haškog tribunala, a njihova svjedočenja krucijalna za rasvjetljavanje zločina“, rekla je advokatica Senka Nožica.

Rat u Jugoslaviji promijenio način izvještavanja

Na pitanje može li se, potpuno otvoreno, reći da je rat na prostoru bivše Jugoslavije promijenio paradigmu izvještavanja iz ratnih zona, Boro Kontić, urednik knjige Prvi nacrt historije: Novinari – svjedoci pred Haškim tribunalom kaže:

"Moglo bi se tako reći".

"Taj postupak u izvještavanju iz našeg rata možda je najbolje opisao veteran BBC-a Martin Bell kao 'novinarstvo privrženosti'. Po njemu, 'ne može se biti neutralan kad je u pitanju odnos agresora i žrtve niti biti neutralan u bilježenju borbe dobra i zla'.

Da li smo tako iznevjerili objektivnost – bile su neke od esnafskih primjedbi? Na ovo pitanje britanski novinari Ed Vulliamy odgovorio je jednostavno:

"Objektivnost su činjenice, a neutralnost nešto sasvim drugo. Neutralnost mi kaže da žene koje su svaku noć zlostavljane u logoru Omarska izjednačim sa zvijerima koje su to radile", kaže Kontić za Al Jazeeru.

Zahvaljujući stranim novinarima otkriveni su, a potom i zatvoreni neki od najvećih logora u Bosni i Hercegovini, čime su vjerovatno spašeni mnogi životi.

Pitanje je: 'Jesu li građani tada, ali i tri decenije nakon krvavih stradanja postali svjesni uloge ratnih reportera u kreiranju sigurnijeg društva?'

“Mnogi jesu”, kaže Kontić. “Meni je karakteristična diskusija Miroslava Toholja na sjednici ratne skupštine bosanskih Srba u Sanskom mostu 15. i 16. aprila 1995. Nije mu bilo jasno kako im je promakao ‘onaj čuveni novinar, čuveni srbomrzac Van Lynden iz Sky Newsa’. Govorio je tada: ‘Kako je prošao u Bihać? Bio je tamo sedam dana, izvještavao i mislim da je oštetio našu ofanzivu na Bihać’”.

Ali, generalno, zaključuje Kontić, „ovdašnje društvo malo zna šta su reporteri svojim izvještavanjem učinili za sve nas”.

"Možda ova naša knjiga pomogne da se jedna ulica u Sarajevu nazove ‘Novinarska’", kaže Kontić.