D. Mehmedbašić: Zar smo svi penzioneri i invalidi

Novoformiranu vlast u Federaciji BiH prati priča o njenoj (ne)legalnosti na štetu hrvatskog naroda, približavanju SDA i SDP, ideološkim (ne)spojivostima crvenih i crnih. U cijeloj kakofoniji gube se važne činjenice o budžetima, kadrovima i mogućnostima.

O budžetu Federacije za 2011. godinu i fiskalnoj stabilnosti ovog entiteta, a time i države, razgovarali smo sa Damirom Mehmedbašićem, finansijskim analitičarom iz Centra za zastupanje javnih interesa (CPI).

Radiosarajevo.ba: Može li novi Budžet Federacije BiH riješiti neke hronične finansijsko-socijalne probleme u ovom entitetu?

Mehmedbašić:Finansijsko-socijalni problemi u sebi sadrže mnogo više dimenzija u poređenju sa onim što je pretpostavljeno novim budžetom Federacije. Da bismo uopšte počeli rješavati probleme kao što su nezaposlenost ili siromaštvo, potrebno je izgraditi efikasne i odgovorne institucije koji će biti instrumenti-nosioci određene budžetske politike. Nije dovoljno samo baciti novac na administraciju i očekivati da će se stvari početi rješavati same od sebe. To smo vidjeli nakon uvođenja PDV-a, kada su se prihodi od indirektnih poreza značajno povećali.

S druge strane, ljudi koji se bave ekonomskom politikom u BiH, trebali bi da kreativnije gledaju na planiranje budžeta i makroekonomsku politiku uopšte. Nikada se nećemo pomaći s nulte tačke ukoliko ministri finansija budu razmišljali samo o tome koliko koje ministarstvo u ovoj budžetskoj godini zahtijeva, koje interne političke dogovore treba zadovoljiti i kome posebno treba izaći u susret. Gledajući budžet Federacije, reklo bi se da smo u ovom entitetu svi penzioneri, invalidi ili socijalni slučajevi, tj. da na ulici ne možete naći čovjeka u kojeg je danas vrijedno uložiti 100 KM.

Radiosarajevo.ba: Sam premijer Federacije Nermin Nikšić kazao je da ovaj budžet jeste socijalni te da će čim prije biti usvojen njegov rebalans. Šta sve to konkretno znači i kako će se takvo postupanje odraziti na fiskalnu i socijalnu stabilnost?

Mehmedbašić:To znači da bi nova Vlada trebala da napravi određeno odstupanje od politike stare Vlade. Mi u ovom trenutku ne možemo ni naslutiti o kakvom odstupanju je riječ i to je ono što zabrinjava. Građanima ove zemlje trebaju jasnija pravila igre, a ne da ih se u određenom trenutku dovede pred svršen čin, kao što se to do sada događalo. Obično nam kažu: „imamo dva dana da o ovom važnom pitanju odlučujemo, prihvatite ovo što je ponuđeno ili ćemo svi otići do đavola“.

Ukoliko ne dođe do značajnijeg ekonomskog rasta, fiskalna i socijalna stabilnost će biti ugrožena 2012. kada nam dođu na naplatu krediti koje smo uzimali za finansiranje deficita. Ako se krediti budu vraćali novim zaduživanjem, dizanjem poreskih stopa ili eventualno obveznicama, to znači da ćemo se još načekati da vidimo značajniji oporavak Federacije. Stoga mi u CPI smatramo da nova Vlada kroz rebalans treba povući poteze koji će doprinijeti lakšem vraćanju kredita MMF-a i to stvaranjem preduslova za generiranje povećanih poreskih prihoda po postojećim poreskim stopama. Ovo će biti moguće izvesti boljom naplatom poreskih prihoda, ali prije svega povećanom ekonomskom aktivnošću tj. stvaranjem povoljnijeg ekonomskog okruženja, jačanjem pravne države, borbom protiv korupcije, transparentnijim i efikasnijim institucijama i sl.

Ključni faktor ovdje jeste stimulisanje domaćih i privlačenje inostranih investicija. Ovdje mislim da je važno da istaknemo razliku između investicija čija je prvenstvena namjena izvlačenje vrijednosti iz zemlje i onih investicija od kojih će u određenom omjeru povrat ostati u zemlji. Što se tiče ljudskih resursa i kapaciteta kojima nova vlast raspolaže da se ovo i napravi, umjereni sam pesimista.

Radiosarajevo.ba: Koliko nas košta neformiranje državne vlasti i šta to znači za fiskalnu stabilnost zemlje?

Mehmedbašić:Neformiranje vlasti na svim nivoima, osim opštinskog, do sada nas je koštalo preko 40 miliona KM. Ovdje prije svega podrazumijevamo plaće i naknade isplaćene nosiocima izvršne i zakonodavne vlasti na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, a koji praktično u proteklih pola godine nisu imali nikakve odgovornosti prema građanima.

Što se tiče fiskalne stabilnosti, samo bezvlašće u kom smo se našli, nije imalo nepredviđenog utjecaja na prikupljanje budžetskih i vanbudžetskih prihoda; vlast kakva god da je, uvijek će se za sebe pobrinuti. Međutim, nedostatak adekvatne kontrole javne potrošnje, sigurno je imao negativnog utjecaja na ekonomski rast u ovoj godini.