Bivši logoraši: Bez prava, zaboravljeni, bolesni

Obespravljeni, zaboravljeni i zanemareni od zakona i države, bolesni, depresivni i, najčešće, bez osjećaja da su potrebni sebi, porodici ili društvu.

Izvještaj će se proslijediti i članovima UN-ove Radne grupe o proizvoljnom lišavanju slobode

Ovim se riječima, sažeto, najbolje opisuje stanje u kojem se nalaže preživjeli logoraši Bosne i Hercegovine, poruka je iz Izvještaja o situaciji u kojoj se oni nalaze, sačinjen za Specijalnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda (UN) o mučenju i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanjima.

Dokument je izradila švicarska asocijacija protiv nekažnjivosti TRIAL, u saradnji sa devet udruženja bivših logoraša koji predstavljaju različite etničke grupe, svojevrsni poziv u pomoć, koji je predstavljen je danas, 28. maja, u Sarajevu.

Daleko smo...

Naime, naglašeno je kako je naša zemlja još daleko od pune provedbe svih međunarodnih obaveza koje su pred nas predstavile konvencije i pravni akti koje smo potpisali i usvojili.

Lejla Mamut-Abaspahić, koordinatorica TRIAL BH, iznijela je niz zahtjeva koji su postavljeni pred državu. Prvo, izraditi jedinstvenu bazu podataka svih logoraša BiH. Potom, donijeti zakon o žrtvama torture i obezbijediti finansijsku i drugu reparaciju za iste.

Danas predstavljeni akt će biti proslijeđen UN-u, uz molbu da se posjeti BiH te, nakon toga, sačine međunarodne preporuke po kojima bi država djelovala

Također, od države se traži i da istraži, identifikuje učesnike u zločinima torture, te ih adekvatno procesuira, kao i da se osumnjičeni uklone sa javnih funkcija ili iz lokalnih policijskih uniformi. Potrebno je još registrovati i reagovati na slučajeve prijetnji i zastraživanja, obezbijediti psihološku zaštitu za svjedoke, besplatnu pravnu pomoć, sredstva naknade za ove civilne žrtve.

Nažalost, bh. logoraši nemaju ništa od toga. Pa ni besplatnu zdravstvenu zaštitu. Napor koji se ulaže s današnjim izvještajem bit će ukupno treći dosad da se donese zakon koji bi logoraše zaštitio, koji bi ih i pravno upisao kao žrtve.


Logoraši danas u Sarajevu

Kako za portal Radiosarajevo.ba govori - napominje vječni optimista - bivši logoraš, ratni ranjenik i predsjednik Hrvatske udruge logoraša Srednjebosanskog kantona Anđelko Kvesić, „i dalje se nada“.

"Pogledajte te česte suicide, beskorisni sebi, porodici i društvu, osjećaji da vas niko ne voli i ne treba... To obnoviti kod logoraša jedino je moguće uz pomoć, ako ne finansijsku, onda bar verbalnu“, kaže Kvesić

„Znam da ide teško. Nadam se da će vlastima neke stvari doći u glavu, jer, logoraši su zadovoljni i time da im se prizna da su žrtve (...) Nekom autosugestijom sam uspio oprostiti, nisam zaboravio, ali se nadam da je većina logoraša učinila to isto i da je spremna da gradi ovu zemlju."

Kako je zakon već pao dva puta, o čemu je na pres-konferenciji govorila predstavnica Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Ivanka Tabak (istaknuvši da, prvi put, 2005, zakon pada u Parlamentu, u a 2010. ga 'ruše' entiteti, i FBiH i RS, op.a), pitamo je nakon konferencije šta je bilo sporno entitetima i kako to izbjeći:



„Entiteti su u mišljenjima naglasili da je dio problema riješen, ali oni su svjesni da problemi nisu riješeni u potpunosti i ostavili su prostor da se radi na izradi novog zakona koji će riješiti pitanje žrtava torture, ali i civilnih žrtava.“

Vremenski rok za takvo što je, dodaje naša sagovornica, teško projektovati, ali "vladin i nevladin sektor trebaju aktivno učestvovati da se donese tekst zakona koji bi prošao parlament i bio prihvatljiv za sve".

A ko su probosanske snage?

Pitamo Murata Tahirovića, predsjednika Saveza logoraša BiH, o tome koliko nedostaje podrška 'probosanskih' snaga cijeloj priči. Odgovara nam, veoma iskreno, pitanjem: „a ko su ovdje prave probosanske snage... Ko su i da li ih uopće imamo, ili je ovdje sve samo interes? Ljudskosti nema... Njom se bave samo oni koji su je već izgubili.“

Podsjetivši nas kako ove godine preživjelim logorašima Omarske nije dozvoljeno da obilježe godišnjicu stradanja na lokaciji ovog logora, Tahirović je pozvao Prijedor, i građane i vlast, da im dopuste da se vrate jer i žrtva ima potrebu da se vrati na mjesto zločina.

Sjetite se stradanja Prijedorčana

Na pressu je govorila i Suzdina Bijedić, iz Udruženja Vive Žene, koja je istakla kako tek 22 posto logoraša uživa neka prava, a 100 posto njih nije riješilo status žrtava torture.