BiH uprkos štrajkovima daleko od socijalnog bunta

Nekoliko stotina radnika širom BiH, od Banje Luke, preko Tuzle i Viteza, do Mostara, u četvrtak je svoja prava potražilo na ulici, piše Radio Slobodna Evropa.

Neki su stupili u generalni štrajk i prekinuli proizvodnju, poput mostarskog Žitoprometa koji će hljeb proizvoditi samo za bolnice, dječije vrtiće i staračke domove. Za ostale ga neće biti, jer ga ni radnici Žitoprometa, koji su već sedam mjeseci bez plate a devet bez uplaćenih doprinosa, ne mogu kupiti sebi, kaže Mario Karačić, predsjednik Vijeća uposlenika Žitoprometa.

"Socijalna situacija je nikakva. Ljudi nemaju za platiti struju, za prehraniti se. To je žalosno. Svi se snalazimo nekako, ali teško, vrlo teško", navodi Mario Karačić.

Kolika je nebriga poslijeratne vlasti za radnike i fabrike u BiH govori i primjer upravo mostarskog Žitoprometa čiji radnici tvrde da nikada od osnivanja ove firme, prije 64 godine, nije bilo teže. Žitoprometov mlin je još od decembra prošle godine ugašen, a umjesto da kupuje sirovine, firma kupuje gotovo brašno, pa radnici sumnjaju u kriminal rukovodstva.

"Kupuje se gotovo brašno. Znači kupuje se preko druge, treće ruke, bogzna koje, a imamo mlin i mi koji možemo zarađivati, a to se ne radi. Znači da ima neko profit zato što se ne melje ovdje naše žito. Ovo je sad došlo do dna. Ovo je prva godina otkad je Žitoprometa da je nestalo sirovina žita prije tri mjeseca", navodi Karačić.

Predsjednik Sindikalne organizacije 'Hidrogradnje' Željko Milisavljević, govoreći u ime 250 radnika, ističe: "Naš problem je nastao onda kada smo počeli da tražimo naša prava, upošljavanje i naknade, nakon čega je većinski vlasnik počeo da ubjeđuje javnost da nismo ni kadrovski ni organizaciono sposobni da izvodimo radove. Zar nije tačno da nemamo kadrovski i organizaciono sposobne ljude? To potvrđuju i naša djela širom svijeta."

Razjedinjenost i nesloga

Gotovo su svakodnevni ovakvi protesti širom BiH, ali na njima se rijetko okupi više od stotinjak ljudi. Iako više od polovine bh. stanovništva živi vrlo skromno, suočeno sa golim opstankom, a više od pola miliona ljudi je nezaposleno, još uvijek nije bilo masovnih okupljanja i protesta.

Tek sporadična okupljanja dosadašnja vlast vidjela je kao pojedinačne incidente, bez stvarne opasnosti da se pretvore u socijalni bunt, a toga su svjesni i radnici koji svoja prava i danas traže na ulici. Radnik Hidrogradnje Istočno Sarajevo Mirko Stjepanović kaže:

"I ta naša razjedinjenost i malo nesloga i malo razbacanost po terenu, po radnim jedinicama, jer mi smo nekada imali Ugljevik, imali Višegrad, imali Foča, Gacko, Derventa, i to je ta naša nevolja da ne možemo svi. Da smo na okupu svi, mislim ipak da bi veći efekat bio nego ovako."

Ostajali su radnici u BiH bez posla i zbog svoje nacionalnosti, poput Srba i Bošnjaka u mostraskom Aluminijumu, koji se godinama pokušavaju vratiti na posao.

U četvrtak je oko 300 radnika, uglavnom bošnjačke nacionalnosti okupljenih u Udruženju obespravljenih radnika Vitezita iz Viteza, najavilo štrajk glađu ukoliko do 6. marta ne budu ispiujeni njihovi zahtjevi, a to su uvezivanje radnog staža, te odlazak u penziju radnika koji su ispunili uslove, ili povratak na posao onih koji su nezakonito otpušteni.