Andrej Đerković: Moralni kapitalizam

Piše: Andrej Ðerković

I pored tolikog kulturnog i istorijskog blaga, u Bosni i Hercegovini, evo, skoro dvije decenije od početka rata, jedan od glavnih izvora prihoda u turističkom sektoru je još uvijek i, u neku ruku nažalost, ratni turizam. I dok se u Bosni i Hercegovini naša bliska tragična prošlost još uvijek predstavlja kroz raznovrsne i kako kome kredibilne ponude ovakvog tipa turizma, u susjednoj Italiji je u ekspanziji jedan sasvim drugačiji i mnogo direktniji turizam, koji suprotno našem upravo navedenom lokalnom razmišljanju, ima za cilj promijeniti globalno shvatanje i tamošnje lokalno promišljanje juga Italije. Radi se o dva veoma interesantna i nepovezana projekta: “Addio Pizzo” u Palermu i “Cangiari” u regijama Calabria i Sicilia.

Addio Pizzo

Platforma ADDIO PIZZO nastala je kao inicijativa na osnovu spontane i populističke reakcije lokalne mladeži, čiji se dugogodišnji gnjev identificirao sa upotrijebljenom frazom. Istovremeno sa željom da otvore kafić u ljeto 2004. godine, grupa mladih ljudi se pitala jedno pitanje koje je na repertoaru Palerma "s koljena na koljeno", a to je: "Što ako nam budu tražili pizzo?" PIZZO, tih pet slova koje su na Siciliji teško prelazili preko usana, znače jednostavno REKET, kroz koji lokalna mafija uspostavlja svoju "poreznu upravu" na teritoriji koja je pod njenom kontrolom. No, već sutradan, Palermo se probudio sa gradskim zidovima, banderama i telefonskim kabinama oblijepljenim naljepnicama na kojima je pisalo: "Narod koji u cjelosti plaća reket je narod bez dostojanstva".

Do današnjeg dana, stvorila se dovoljna kritična masa koja je kroz aktivnosti oformljenog Komiteta Addio Pizzo uspostavila slobodan osjećaj lokalne pripadnosti, pa tako imamo situaciju da preko 400 radnji i restorana u gradu na svojoj vitrini ima naljepnicu: "io non pago pizzo (ja ne plaćam reket)", koji su čak indicirani na specijalnom Addio Pizzo vodiču za savjesne korisnike.

Bazirana na volonterskoj bazi, ova vrsta aktivizma se finansira kroz svoje vlastite aktivnosti, prodaju knjiga, majica, naljepnica i drugog promotivnog materijala, a sve van okvira političke ovisnosti i manipulacija. Zadnja od ovih aktivnosti jeste "Addio Pizzo Travel", turistički program koji nastavlja ideju prikazivanja Sicilije suprotnom globalno poznatoj i ovjekovječenoj kroz kultnu trilogiju Francisa Forda Copolle.

Projekat Addio Pizzo je promocija turističkog proizvoda s ciljem kombinovanja turističkih resursa Sicilije sa legalnim i 'čistim' gospodarstvom. Turisti kroz aranžmane borave i jedu u smještajnim objektima i restoranima koji ne plaćaju mafijašku zaštitu, u prilici su koristiti usluge tvrtki sa popisa Pizzo-free, posjećuju farme i zemljišne posjede koji su zaplijenjeni od mafije, itd.

Antimafijaški turizam

U paleti različitih vrsta ponuđenih izleta, posebna pažnja posvećena je edukaciji, tako da je jedan od specijalnih programa baš paket kreiran za studente, koji uspostavlja jedan sasvim novi način razumijevanja studijskog putovanja, koje se svojim karakterom perfektno integriše sa kulturom, umjetnošću i prirodnim ljepotama Palerma i okolice.

Vodiči izleta su jednostavno građani, stanovnici Sicilije koji kroz svoje osobne priče objašnjavaju svoje živote i okružje, tako da dobivamo jednu sasvim različitu sliku od onih klišeiranih pamfleta koje su nam plasirane preko velikih i malih ekrana. Njihova želja za ovakvom vrstom turizma, jeste ta da nam žele prikazati Siciliju kroz njihovo osobno gledanje, shvatanje, pa i razočarenje zbog dosadašnje situacije.

http://www.youtube.com/watch?v=uZlkCevzytA&NR=1

Dario Riccobono, jedan od aktivista je kazao: "Mi želimo prikazati ljepotu ovog kraja, no istovremeno i ljepotu ljudi koji su se svojom aktivnošću i na kraju svojim životima oduprli mafiji". Tako da prilikom posjete kulturno-istorijskim spomenicima i restoranima, turisti u paketu mogu slušati o Giovanniju Falconiju, koji je posvetio čitav svoj radni i životni vijek borbi protiv mafije, te posjetiti mjesto njegove pogibije. Sudac Falconi je ubijen u bombaškom atentatu na autocesti između Palerma i međunarodnog aerodroma koji se danas i zove po ovom velikom čovjeku. Sav ovaj zanos i želja za drugačijom simbolikom, donijelo je Palermu jednu sasvim novu dimenziju... ljudskiju sliku jednog kraja koji je umirao, no vremena se mijenjaju.

Cangiari

Da je došlo vrijeme za promjene, govori i modni projekat CANGIARI koji je socijalni i etički modni brend realiziran u sklopu suradnje sa društvenim konzorcijem Goel. Predsjednik ovog konzorcija Linarello Vincent o samoj ideji, kazao je: "Lansirali smo jednu kolekciju kroz koju mnogo promišljamo o materijalima, stilu i samom dizajnu. Materijali se rade ručno od strane lokalnih žena. Cilj kreiranja ove odjeće jeste dati pozitivnu sliku naše "zemlje". Samo ime ove odjevne linije, "Cangiari" (promijeniti u kalabrijskom dijalektu) indicira želju za promjenom. Mafija promiče ružno. Naprotiv, ukus za ljepotu, sve što daje estetiku različitosti, prenosi poruku protiv mafije. Čak i moda je način da se govori o pozitivnim i zdravim stvarima Kalabrije." Linarellu Vincentu je na osnovu njegove konstantne i energične borbe protiv ’Ndranghete, krajem prošle godine u Modeni, uručena i prestižna međunarodna nagrada "Guglielmo Zucconi".

Ovaj inovativni eksperiment u svijetu socijalnog gospodarstva je finansijski podržan od strane Nacionalne Komore za italijansku modu, Privredne Komore Regije Kalabrija i grada Milana. Prva kolekcija jesen/zima 2010 po nazivom "Beauty is different" je prikazana na modnim pistama u Milanu, Veneciji i Parizu, dok ova odjevna marka već ima i svoj showroom SpazioCANGIARI na Boulevard Montesanto u samom centru Milana. Što je zanimljivo, ali i simbolično u vezi ovog prostora u kojem se nalazi butiga koju im je na raspolaganje dao grad Milano, jeste to da je prostor oduzet baš od kalabrijske kriminalne organizacije poznatije pod nazivom ’Ndrangheta. Ovaj renesansni Made in Italy projekt je zajedno sa oporavkom lokalne tradicije i etičkog promišljanja, tako postao jedno od ključnih platformi kulturne svijesti o pitanjima društvene pravde i ekološke održivosti.

http://www.youtube.com/watch?v=NEgyZSKtGo0

I tako poslije ova dva primjera dolazimo do ključnog pitanja, a to je: gdje se nalazi današnje bosanskohercegovačko društvo u odnosu na defavorizirani i godinama marginalizirani jug Italije, na nivou kulturne svijesti koja bi kao rezultat imala tu potrebnu ekonomsku održivost, no ipak ostala na moralno prihvatljivom nivou društvene pravde?