Andrej Đerković: Hvala na posjeti, dođite nam opet

Piše: Andrej Ðerković

Napokon.
Napokon se Sarajevo prikazuje i to u udarnom terminu (prije vijesti u 20:00) na vodećim državnim i dva privatna kanala francuske televizije, daleko od tradicionalnih reportaža nadobudnih „specijalnih izvještača“ (envoyé spéciale), koji i nakon sedamnaest godina izvještavaju o samo njima znanom „konstantnom interetničkom sukobu nastalom nakon građanskog rata“.

Gregovija, Austerlitz, Normandija, Afganistan – Sarajevo!

Preko ekrana ide planinski masiv, pa polje, pa šume, pa morske stijene, pa gradski pejzaž i na kraju krš (tekstualno bi na sve ovo najbolje legla nova himna Bosne i Hercegovina, normalno kada joj se dodaju riječi koje manjkaju). Ne, to nije novi spot iz kampanje „Enjoy Life in Bosnia & Herzegovina“, iako bi mnogo važnije bilo prikazivati isti na europskim televizijama, a ne na CNN-u, već se radi o taze kampanji francuskog Ministarstva odbrane, koja „kroz ovu institucionalnu kampanju želi da prikaže novo lice Odbrane“. Vizualno i sa pratećom filmskom muzikom, to još pukom gledaocu između reklama za „Pampers“ i „Vanish“ izgleda i lijepo, no kada se pogleda tekst i objašnjenje koje prati kampanju napisano od strane Herve Morina, francuskog ministra odbrane, izgleda da se još dugo neće promijeniti zvanični stav te zemlje prema Bosni i Hercegovini kao jednoj normalnoj zemlji, a kamoli da će se desiti katarza nekih njihovih odgovornih ljudi iz tog doba za svoje vojno-političke greške koje su rezultirale sa nešto manje od 100.000 poginulih u periodu 1992 – 1995.

Jedan od (ne)važnih podataka je, također, da je jedan od članova Uprave marketinške agencije „EURO RSCG C&O“, koja potpisuje ovu kampanju i čiji su klijenti između ostalih „Starbucks“, „Lacoste“, „Citroen“, „McDonalds“, „Levis“, „Sony“, kasnih devedesetih godina radio kao konsultant Ministarstva vanjskih poslova Francuske – u Sarajevu.

„Ova kampanja nas podsjeća da je Odbrana pratila historiju naše zemlje [Francuske] kroz njene najtamnije i najslavnije stranice… [?!] Zahvaljujući geniju reditelja, gledaoci otkrivaju Gergoviju, Austerlitz, Verdun, plaže Normandije, Sarajevo i Afganistan. Točka gledišta reditelja daje priliku gledaocu da najozbiljnije shvati mjesta naše istorije iz ugla vojnog angažmana.“

Kampanja je slikovno podijeljena na šest „tako značajnih“ vojno-istorijskih mjesta francuske vojske i kroz svako se mjesto (od kojih je jedino Sarajevo naseljeno gradsko područje) objašnjava razvoj nekog od čimbenika vojnog ratovanja.

Svi uspjesi francuske vojske

Spot počinje sa aerijalnim snimcima Gergovije, gdje su 52. godine prije Krista, trupe Vercingetoriksa pobijedile Legije Cezara. Naglašavajući da je pobjeda također dobijena zahvaljujući internoj komunikaciji, objašnjava se da danas borci imaju na raspolaganju najviša tehnička dostignuća na tom polju.

Godine 1805. pobjeda Napoleonove vojske kod Austerlitza, „same“ protiv tolikih Rusa i još toliko Austrijanaca, toliko je francuski velika, ali sve je to sada nevažno, jer danas su prave pobjede samo one koje su zajedničke, aludirajući na zajedničku kolaboraciju NATO-članica.

Dalje ide fenomenalni helikopterski snimak obala Normandije koji prati tekst da je savezničko iskrcavanje 06. juna 1944. godine, potaklo oslobođenje okupirane Europe. U tom dijelu ide i rečenica „da bi se trijumfovalo u slobodi, potrebno je nekada i boriti se“, koja je kada se gleda u kontekstu Drugog svjetskog rata, totalna kontra onoga što je tada (u)činila francuska vojska. U Drugom svjetskom ratu, njihova vojska, kao i vlada, potpisom je te iste vlade (Vichy France, 1940 – 1944 ) bila pod njemačkom upravom. Od gore spomenute rečenice, više idiotskija može biti jedino rečenica na drvenom mostiću na Vrelu Bosne u Sarajevu, koji su rekonstruisali pripadnici Inžinjerije Francuske vojske i na kojem piše: „Ponekad srušiti, najčešće graditi, uvijek služiti“.

Verdun, 1916. se našao u ovom spotu kroz simboliku pojave lovačkog aviona i nadmoći Guynemer eskadrile na francuskom nebu te godine. U daljnjem tekstu ćemo shvatiti, kako ni taj lovački avion, nekada ne služi ničemu.

„1995,. Sarajevo je pod opsadom.“ – Ne zna se čijom.

„Od prije tri godine, Balkanski rat razara srce Europe. Snage NATO-a intervenišu, namećući tišinu oružja. (…)“

„Balkanski rat“ (La Guerre des Balkans) je izraz koji Francuzima olakšava (ne)razumijevanje svoje odgovornosti u ratu u Bosni i Hercegovini, stavljajući od početka devedesetih četiri zvanično registrovana i završena rata u jedan, zvučnog imena „Balkanski rat“, kao da se radi o nekoj epizodi novog albuma Asteriksa.

„Snage NATO-a intervenišu…“ ?! Baš ovih dana će i godišnjica dolaska tadašnjeg francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda, koji je 28. juna 1992.godine, u cik NATO-ve intervencije na položaje pobunjenih Srba oko Sarajeva, ničim pozvan slavodobitno doletio u Sarajevo helikopterom te iste Francuske vojske, iako je to bilo dozvoljeno samo letjelicama UNPROFOR-a i proklamovao humanitarnu misiju („humanitarni spektakl“, kako ga je opisao Rony Brauman u „Le Monde“ 1993. godine), koja je rezultirala sa 1425 dana opsade i skoro jednim ubijenim djetetom za svaki dan opsade.



„Sarajevo je blizu kao i Varšava“, kazao je tada geografski osviješten Mitterrand. Poslije njegove posjete, komparacija Sarajeva sa Varšavom je bila kredibilna jedino u kontekstu riječi „geto“. No, najvjerodostojniji prikaz osjećaja u povodu Mitterrandove posjete ostaje definitivno pjesma Saše Skenderije (kojeg neki možda znaju i kao autora većine tekstova sarajevske grupe SCH), koja se zove „Zašto je patuljak trebao biti ustrijeljen“.

Zašto je patuljak morao biti ustrijeljen

U podrumu Vojne bolnice sjedili smo sa Dž. K.
i njegovom ženom, bili su skrhani obiteljskom
tragedijom, bodrili smo se razgovorom kad su
uz pompu i neviđene mjere sigurnosti dopratili
Mitterranda da nam očita bukvicu iz morala i
čovjekoljublja. Užasnute i izgladnjele starice su
plakale od ganuća, zbunjeni prolaznici i djeca
zurili u kamere svjetskih TV postaja kao pande
porođene na carski rez u zoo vrtu u Indianapolisu.
Cijeli svijet je skandirao panegirike francuskoj
pravdoljubljivosti, francuskom courage,
francuskom altruizimu - dok se Mitterrand senilno
osmjehivao u dekoru razrušene zgrade koja je, u
njegovu čast, prekrštena u Francusku bolnicu.
Zlikovci nas tih nekoliko sati nisu granatirali
i sve je teklo glatko kao po scenariju kakvog
pariškog ekumenističkog kolokvija.

U podrum je sišla ekipa lokalne TV i tražili su
interview od Dž. K. Pitali su ga što misli o
iznenadnom Mitterrandovom posjetu. Rekao je:
Gnjusna svinjarija. Pitali su ga što bi,
po njegovom mišljenju, trebalo učiniti.
Rekao je: Ustrijeliti patuljka.
Pitali su ga da li bi to osobno učinio.
Rekao je:
Kad bih imao pri ruci kakvo oružje - jamačno!
TV: “Da li zbog tog, profesore,
da biste ušli u historiju?“
Dž. K: “Kakva historija, čovječe,
učinio bih to da dosegnem smisao.”

Oružja nije bilo u blizini, a interview, nažalost,
dosad nije objavljen.

Saša Skenderija

Uloga francuskih vojnika u BiH

Mada je sekvenca fokusirana na Sarajevo (najvjerovatnije nesvjesno, pogled na Sarajevo je sa brda i sa Grbavice, ah, nekima će biti nostalgičan) i kako odjednom imamo osjećaj da se samo u sekvenci o Sarajevu, više ne govori o Francuskoj vojsci kao i u ranijim dijelovima, već se govori o NATO snagama… mislim da treba naglasiti da se mi, nažalost, najviše sjećamo baš Francuske vojske, francuskog generala Bernard Janvijera, koji je odbio dati zapovijedi avionima tih istih NATO snaga, iako su već bili u zraku iznad srpskih položaja oko Srebrenice… a kako zaboraviti francuskog generala Phillipe Morillona na balkonu u Potočarima i njegove čuvene rečenice „Vi ste sada pod zaštitom Ujedinjenih naroda“.



„Oduvijek, Odbrana je u službi mira, ljudskih vrijednosti i sigurnosti Francuza.“

O sigurnosti francuskih građana na osnovu vojnih angažmana njihove vojske vani, to samo oni znaju (ili ne znaju), no o sigurnosti njihovih vojnika ako uzmemo za primjer, samo Sarajevo pod opsadom, mislim da dovoljno govore spomen ploče na bivšem mostu „Bratstvo i jedinstvo“, na zidu kod mosta „Suade Dilberović i Olge Sučić“, u zgradi Međunarodnog aerodroma Sarajevo ili ispred Francuske ambasade.

11.septembar 2001. Svijet se promijenio. Kroz istoriju se naši vojnici bore na granicama naše zemlje braneći Francusku. Danas, prijetnje dolaze izdaleka.

I neuki zaljubljenik istorije neće biti u stanju naći podatak o značajnijoj borbi francuske vojske na tlu te iste zemlje poslije Prvog svjetskog rata. No što je zanimljivo u ovom kratkom vizualnom prikazu razvoja francuske vojske kroz istoriju, je ta vremenska rupa od kraja Drugog svjetskog rata pa do „naših dana“, i mistični prelazak preko vanjskog vojnog angažmana u zadnjih šezdesetak godina, od Alžira praćenog raspadom Francuskog kolonijalnog carstva, Prvog rata u Indokini (Bitka u Diên Biên Phu, 1954.), neuspjelog mirovnog angažmana i otvorenog vojnog sukoba sa snagama Nacionalne armije Obale Bjelokosti (2004.), preko cijelog kolonijalnog paketa „France-Afrique“, u kojemu je glavnu ulogu imala Legija stranaca, jedna od najrespektabilnijih jedinica Francuske vojske.

Zadnja sekvenca je Afganistan, koji je običnom puku bio još jedna od vanjskih misija njihove vojske, dok lani u zasjedi talibanskih pobunjenika nisu izgubili 10 vojnika, te je aktualni predsjednik Nicolas Sarkozy, koji obožava raznoliki vojni protokol, toliko digao taj događaj, što je sušta suprotnost aktualnom odnosu prema žrtvama nedavnog pada Air France aviona na liniji Rio de Janeiro - Pariz, zato što su ovi zadnji, samo „civili“.

UNforgiven

Na kraju teksta, Ministar Morin želi da naglasi: „da su ovi kadrovi snimljeni na stvarnim bojnim poljima koje oslikavaju smisao istorije, naše istorije, koju mi gradimo našim angažmanom“.

Kakva bi istorija bila da se Francois Mitterrand nije politički ponovo „angažovao“ za drugi predsjednički mandat ili da se ni Bernard Janvijer, ni Phillipe Morillon nisu „angažovali“ u francuskoj vojsci, to nam ostaje da promislimo makar jednom u životu, no jedini direktan odgovor na ovu kampanju (bar na dio koji se odnosi na Sarajevo) može biti kultni grafit sa kontejnera, jednog od scenskih rekvizita Mitterandovog „humanitarnog spektakla“, koji je glasio: UNforgiven!

radiosarajevo.ba