U ponedjeljak za ulazak u Bundesligu igra klub koji su bukvalno dali krv da ga spase

"I krv svoju za (ovdje ubacite boju kluba za koji navijate) boju". Koliko ste puta među navijačima čuli ovu metaforu. Pa, iako nerijetko na stadionima navijači "prokrvare" u raznoraznim okršajima, ova priča odnosi se na nešto potpuno drugo.

Svi navijači na svijetu teže ka tome da klub za koji navijaju zauvijek ostane njihov. Da ne postane klub bogatih, klub otet od navijača. Klub koji postoji samo zbog zabave onih koji ne znaju šta će od novčanica koje se "kisele" na njihovim basnoslovnim bankovnim računima.

Pitajte navijače, ako ikada budete imali tu priliku, u Engleskoj. Nekada su u pubovima prije odlaska na stadion "bildali" atmosferu, a danas u pubovima provedu kompletno subotnje popodne. Bez ona dva sata ugodnog gledanja zelenog pokrivača u blago pripitom stanju zbog čega često nastrada protivnički bek, ili pak golman.

Ako pak želite svaki mjesec uživati u travnatom zelenom terenu onda vam je za taj luksuz potrebna najmanje jedna kompletna prosječna mjesečna bh. plata, a to je previše novca za karte čak i za engleske standarde. Zbog toga umjesto Johna koji zna sastav svog tima (sa rezervama) unazad 30 sezona i ima istetoviranog legendarnog trenera tamo negdje oko srca,  u prvim redovima sjede bogataši koji će za 90 minuta "spržiti" 26 storyja, a da pritom nemaju pojma što ono krilo danas igra na beku.

Fudbalskim romanticima nikada nećete uspjeti objasniti da je to sasvim normalno, da su to procesi globalizacije - oni će oni uvijek misliti da nije. Srećom, u svijetu postoje još uvijek klubovi kojima je bitna ljubav, momčad, ponos i klub. Jedan od njih je klub iz istočnog dijela Berlina koji se smjestio u Köpenick. Klub koji je danas živ zahvaljujući nekom Hansu, ili više njih koji su baš poput onog Johna iz pasusa prije ovog.

"FC Union - unsere liebe, unsere mannschaft, unsere stolz, unsere verein", ili u prevodu - "Naša ljubav, naša momčad, naš ponos – naš klub" poruka je koja krasi stadion An der Alten Försterei - stadion kapaciteta od 27.000 koji su podigli upravo navijači. Prošlo je osam godina otkako je Dirk Zingler, navijač i predsjednik kluba saopćio na konferenciji za medije "Odlučili smo prodati dušu". Rečenica je na trenutak šokirala navijače, ali onda je uslijedio nastavak.

"Da, odlučili smo prodati dušu kluba, ali je prodajemo našim navijačima". Olakšanje je uslijedilo. Naime, nakon što stadion nije dobio licencu za takmičenje Union je imao dvije opcije. Preći na stadion koji zadovoljava uvjete, ali na kojem se također mora uložiti u grijanje terena, ili renovirati svoj stadion. Bio je to poziv na akciju. Nakon godinu dana Union je imao dvije hiljade volontera. Naravno svojih navijača. Arhitekti, građevinci, radnici, svi su pomogli kroz svoju struku onoliko koliko su mogli. Naravno, volonterski. Iz ljubavi prema klubu. Zamislite sada onog ranije pomenutog "Instagram" navijača koji provodi stotine, ako ne i hiljade sati slobodnog vremena "krampajući" po julskom zvizdanu u ruševinama svog stadiona. Uloženo je više od 80.000 sati slobodnog vrmenea kako bi se Union podigao na noge.

Tako su klubu uštedili 2.5 milona eura, a dodatnih 2.5 miliona skupljeno je kroz prodaju dionica firme koja je osnovana da bi vodila računa o stadionu. Njegovom vlasništu i održavanju. Navijači su tako skupili ukupno pet miliona eura i sa još 10 miliona od sponzora Union je dobio svoj stadion. Ime stadiona je zadržano, navijači su njegovi vlasnici, pa tako Union nikada neće igrati na Allianz, Etihad, Emirates ili 02 arenama. Stadion An der Alten Försterei. Nakon što je stadion izgrađen on je postao doslovno dom navijača Uniona.

Svjetsko prvenstvo 2014. godine gledali su zajedno na stadionu. Na terenu je postavljeno stotine kauča, a na tribini je urađen video zid koji podsjeća na dnevnu sobu. Tradicionalno još od 2003. godine svakog Božića navijači se okupljaju na stadionu tokom Božića i pjevaju božićne i navijačke pjesme. Nakon što je obnovljen stadion, Union je trebalo "pogurati", ili kako je to danas popularno reći "podkovati" i na zelenom terenu. Tako su navijači Uniona krenuli u novi kapitalni projekat.

Naime, navijači su odlučili da "porade" na svojoj krvnoj slici. Naime, pokrenuli su akciju "Krv za Union". Prodavali su krv banci krvi, a tako su skupili milion i pol eura. Potom su oformili lanac benzinskih pumpi, a navijači Uniona ciljano toče gorivo isključivo na ovim pumpama, koje su ujedno i veliki fan shop kluba iz Köpenicka.

Union Berlin sinoć je igrao doigravanje za ulazak u Bundesligi. U gradu Mercedesa protiv Švaba iz Stuttgarta sinoć su odigrali 2:2. Revanš je u ponedjeljak na stadionu An der Alten Försterei (Stadion pored kuće starog šumara), stadionu kojeg su podigli i izgradili navijači kluba za kojeg su doslovno dali svoju krv.

Sigurno će biti dosta onih koji će u ponedjeljak u 20 sati i 30 minuta pomisliti na one riječi Johna Kennedyja. Ich bin ein Berliner! Uostalom, tu je tri godine svoj talenat brusio omiljeni kapiten Zmajeva. Neponovljivi Sergej Barbarez. Neka bude da je zbog Barbe - Sretno Union!