Sušić nije rješenje, Kodro i Barbarez bi mogli biti

Još jedne neuspješne kvalifikacije su iza nas i opet po starom. Novo veliko takmičenje ćemo pratiti smješteni u svoje fotelje i pitati se kako bi bilo da smo i mi tamo. Gledat ćemo utakmice i razmišljati da li oni koji su odgovorni za redovne neuspjehe znaju kako dalje? Kakva je njihova vizija i da li je uopće imaju? Da li imaju ikakav spreman plan kada i ako se Baždareviću (a sve su prilike da će se to desiti) zahvale na saradnji?

Činjenica da će Bosna i Hercegovina najvjerovatnije ostati bez selektora koji njenu igru nije unaprijedio u odnosu na prethodnika i nije velika tragedija. Ali ono što mora da zabrine sve fanove reprezentacije je da savez nastavlja lutati, čak do te mjere da se i ime Safeta Sušića provuklo kroz medije!

Očit je nedostatak jasne vizije u savezu, te nepostojanje plana kojim bi se ustrojile sve reprezentativne selekcije, kako pobjede ove zemlje prepune talentima ne bi bile slučajnost već očekivan rezultat. Usput, niko ne kaže da jedna mala zemlja (koja neosporno ima talenat) mora redovno pobjeđivati zemlje iz tzv. “prve jakosne skupine”, ali pobjede protiv objektivno slabijih protivnika moraju postati imperativ, a eventualni porazi od istih anomalije koje će selektore, bez obzira kako se oni zvali, stavljati na stub srama.

Ne zaboravimo da nas je Kipar spriječio da nastupimo na posljednja dva velika takmičenja. Kipar, složit ćete se, nije ni Španija ni Belgija. Savez je ili nesposoban pronaći rješenje za izlazak iz apatije u kojoj se “valjamo” godinamaili nikoga u toj organizaciji koja gospodari sudbinom državnog tima nije briga.

Jer kako inače objasniti da se ime Safeta Sušića uoće može dovoditi u kontekst tobožnjeg
“spasioca” reprezentacije?! Pogubno je i razmišljati kako bi se on mogao naći u bubnju za poziciju s koje je, ne tako davno, bukvalno otjeran, a za koju se grčevito borio sve do kraja!

To bi značilo samo nastavak urušavanja kulta reprezentacije čiju smo realnu snagu i kvalitet osjetili tek na kratko, za vrijeme mandata “trenera svih trenera” - Ćire Blaževića. Jedino tada
smo znali da kao favoriti ulazimo u određenu utakmicu. Dva minimalna poraza od Portugala u
baražu za Svjetsko prvenstvo, te otvorena podrška upravi saveza koja se suočavala s
ogromnim otporom javnosti, koštali su Ćiru pozicije. Sve je opravdano neuspjehom u baražu?!
Usput, podsjetimo da je od tog istog Portugala samo dvije godine kasnije Sušić izgubio sa 6:2.
Valjda je sudbina htjela da to ponovo bude u baražu, ovoga puta za Evropsko prvenstvo. Ali o Ćiri nekom drugom prilikom.

Zajedno sa svojim mandatom, Sušić je na raspolaganje dobio nikad jači tim BiH koji je Ćiro već
dobrano uigrao. Ono što je bilo primijetno odmah s početka njegovog mandata je gotovo
trenutni pad kvaliteta igre. On je svojim čudnim odabirom igrača, osim izvedbi na terenu,
postepeno urušavao i jedinstvo i kult koji je Ćiro za kratko vrijeme stvorio.

A da je Sušić nije trener koji stvara govori i podatak da je rijetko završavao čitavu sezonu u klubovima koje je trenirao. Preciznije, to mu je pošlo za rukom samo u Istanbulsporu u sezoni
98/99 kada je ovaj klub odveo do devetog mjesta, uz gol razliku od -7. Od svih 11 timova koje je vodio, ovaj “stručnjak” se najduže zadržao upravo na klupi BiH uz omjer od 23 pobjede, devet remija i 17 poraza. Poređenja radi Baždarevićev učinak na istoj poziciji je dosta bolji. On je ostvario 14 pobjeda, četiri remija i šest poraza. Procentualno gledajući, Sušić je donosio 1,59 bodova po meču a Baždarević 1,92. Tako je Baždarević barem u bodovnom smislu popravio ono što je Sušić tako temeljno urušio. Sretno, a ne spretno, odveo je BiH u Brazil i na tome mu hvala. 

Da je njegova sreća potrošena, baš kao i kredit kod navijača, vidjelo se već u narednim kvalifikacijama. Budući da ne postoji čudo koje bi natjerao Fergusona da se vrati iz penzije i preuzme klupu BiH, da nemamo milione kojim bi doveli Contea, te da nam cirkus sa "provjerenim" imenima i kvazi stručnjacima (poput Matthäusa koji je jednom bio u kombinaciji) ne treba, okrenimo se realnim opcijama.

Iako se kroz medije dovode u kontekst preuzimanja reprezentacije, da li iko namjerava ozbiljno razgovarati s Barbarezom ili Kodrom i saslušati njihove prijedloge? Ili njihova imena služe tek kao paravan da se javnost umiri pred imenovanje nekog drugog "podobnijeg" kandidata. Mladi, motivirani, bez “oraha u džepovima” i s neprocjenjivim iskustvom kako stvari u bh. fudbalu (ne)funkcioniraju, obojica su bez straha od rada u blatu u kojem su i sami boravili.

Ogrezli u zapadnjački profesionalizam sigurno bi predstavljali jakog oponenta amaterizmu u savezu. Barbareza u savezu odavno obilaze u širokom luku. Zlobnici će reći kako on nema trenerskog iskustva, što je tačno! To, međutim, nije spriječilo Slavena Bilića da s dosta uspjeha predvodi Hrvatsku. Nakon jedne utakmice na čelu Hajduka, Bilić je imenovan selektorom U21 Hrvatske, gdje se zadržao, vjerovali ili ne, tek tri utakmice kada mu je povjeren mandat selektora A-tima.

Upitnik nad trenerskim kvalitetom nekadašnjeg neupitnog lidera reprezentacije BiH je opravdan, ali i ne tako velik minus u odnosu na ostale kandidate. U konačnici, zar je veći rizik dati reprezentaciju u ruke nekome bez trenerskog iskustva nego nekome ko ima "bogato" neuspješno iskustvo?

Ako, pak, treba "cjepidlačiti", okrenimo se Kodri, koji, za razliku od Barbareza, ima trenersko iskustvo. Svima je poznato da je Kodro sa selektorske pozicije otjeran nakon što se pokazao kao najveći profesionalac od svih dosadašnjih selektora. Otjeran je jer se usprotivio amaterizmu i istrajao u namjeri da ne igra utakmicu za koju nije ni znao da je organizirana.

Nije za očekivati da se neko u savezu ozbiljno i sistematski pozabavi rješenjem problema našeg državnog tima, ali barem izborom novog selektora ne treba dodatno otežati, ionako tešku, situaciju. Ne postoji garant, ali profili Kodre i Barbareza bi se mogli pokazati kao rješenje. Pominjati ime Safeta Sušića, makar i u šali, je neozbiljno, pogubno i predstavlja i simbolički i praktički "skok" u nazad. Ukratko, Mehmed Baždarević je dio prošlosti, baš kao i Safet Sušić koji mora tamo i ostati.