Potresna ispovijest Srbijanca koji je tri i po minute bio mrtav na terenu: "Spasio me Božji anđeo"

Manje od godinu dana nakon što se drugi put srušio na terenu u dresu Cordobe, umirovljeni srbijanski fudbaler Dragiša Gudelj (26), govorio je za španski As i prisjetio se borbe za život

"Moje srce nije moglo više dati. To je realnost. Iz dana u dan bojao sam se da ću umrijeti", započeo je Gudelj svoju ispovijest.

Gudelj je u međuvremenu nakon dugog izbivanja, pretraga i konsultacija s liječnicima donio najtežu, ali i jedinu ispravnu odluku, onu o završetku karijere. Prošle godine, nakon prvog zatajenja srca u utakmici protiv Racing de Ferrola, u kojoj je zamalo umro, ugrađen mu je kardioverter-defibrilator, ali ni to nije spriječilo probleme na terenu.

"Bio sam na terenu tri i po minute, praktički mrtav, bez pulsa. Za mene je to bilo kao sekunda. Kad sam pao, ustao sam i pitao sam se: 'Šta mi se dogodilo? Mislim da me neko udario'. Kasnije su mi rekli da sam bio bez svijesti oko sedam minuta i tri minute u kardiorespiratornom arestu. U videu možete vidjeti kako sam se, kada su me podignuli, počeo gurati i govoriti ljudima da mi nije ništa.

Gudelj kaže da se "osjećao kao da ulazi u tunel koji postaje sve manji i tamniji".

"Mislio sam da čujem glas gotovo svake osobe od gotovo 25.000 koji su bili na stadionu. Sve do trenutka kada sam se digao u kolima Hitne i liječnik mi kaže: 'Dragi, moraš se smiriti jer si imao srčani zastoj. Moraš se smiriti'. U tom trenutku moj svijet je stao. Nikad to neću zaboraviti.

Ispričao je da se tog dana nije osjećao ništa drugačije, "jedino su mi noge bile malo teške" te da nije imao neobičnih simptoma. Otkrio je i ko je njegov "anđeo čuvar".

"U mom slučaju ključna je bila brzina i koordinacija. Liječnik, hitna pomoć, defibrilator... Sve je bilo jako brzo. Imao sam sreće što sam imao Božjeg anđela koji me učinio da tog dana budem s njegovim sinom na tribinama. To je Pepe Segura, kardiolog u bolnici u Cordobi i jedan od najboljih u Španiji, koji je veliki navijač Cordobe. Jedan sam mu od omiljenih igrača. On je moj drugi otac i s njim imam vrlo poseban odnos. Bio je prisutan i kad sam odlučio prestati s fudbalom, dva-tri dana nakon što mi se to dogodilo drugi put. Kad me je vidio kako padam, već je znao što se događa i nije oklijevao bez razmišljanja uskočiti na teren, a zajedno s dr. Bretonesom iz Cordobe vrlo su mirno i iskusno riješili situaciju na punom stadionu.

Ovakva situacija, nastavio je Gudelj, ni liječnicima nije bila laka.

"Tri i po minute daleko od života je puno, bio sam na rubu da se ne vratim ili da se vratim na drugi način. Hvala Bogu i njima, stigli su na vrijeme. Dugujem im svoj život".

Potresan je bio njegov odgovor na pitanje što je osjećao kad mu se drugi put dogodilo zatajenje srca.

"Nakon prvog puta, kad sam pao i izgubio svijest, ništa nisam znao. Bio sam u nesvijesti dvije-tri sekunde, ali sam onda sam ustao. Razmišljao sam: 'Šta se događa?' A kad se dogodilo drugi put, u tih deset sekundi pomislio sam: 'Umirem, odlazim s ovoga svijeta'. U tom trenutku nisam mislio da će mi defibrilator spasiti život i mislio sam da umirem. Rekao sam: 'To je to'. I u deset sekundi preda mnom je prošao cijeli život", dodao je.