Branko Radičević, fair-play sportaš godine u Hrvatskoj

 Iako su ga mnogi zbog ovog poteza kritizirali, posebno u klubu u kojem više ne igra, ovaj sportaš ostaje ustrajan u odluci da svaki oblik korupcije treba izbaciti iz nogometa i sporta uopće.

Branko Radičević porijeklom je iz Slavonskog Broda, no otkako je završio Kineziološki fakultet u Zagrebu, radi u Univerzalnoj sportskoj školi „Mali sportaši“ sa klincima od 3 do 12 godine.

Branka reporterska ekipa Anadolu Agency (AA) zatekla je u radu sa djecom koja veselo trče oko njega dok im uz pjesmice sugerira da trče ili vježbaju. Među najrječitijima je mali Zvonimir, koji ničim izazvan dolazi do novinara i dječji tepajući ispriča kako „čestita svom treneru Branku što je on bio dobar prema svojim igračima“.

„Kako je trener bio dobar prema igračima?“, pitamo ga, a Zvonimir objašnjava:

„Zato što je on samo ovako bezveze bacio loptu s nogom.“

- Lagano loptu plasirao pored gola -

Branko Radičević je postao zanimljiv široj javnosti nakon što je namjerno promašio nepravedno dosuđeni penal kao igrač NK Budainka-Kolonija iz Slavonskog Broda u Drugoj županijskoj ligi i tako odlučio ispraviti sudačku pogrešku.

Pri izjednačenom rezultatu 1:1, smatrajući da su oštećeni protivnički igrači, namjerno je promašio dosuđeni penal. Na kraju je njegov klub utakmicu izgubio sa golom razlike, a uskoro je i Branko bio prisiljen napustiti svoj klub.

Ovaj se događaj odigrao početkom rujna mjeseca ove godine na domaćem, slavonsko-brodskom nogometnom terenu NK Budainka, na utakmici protiv NK Slavonac iz Slavonskog Kobaša.

Kada je kapetanu protivničke momčadi najavio kako će promašiti penal, te opalivši loptu lagano pored gola, Radičević nije ni slutio da će nekoliko mjeseci nakon ovog događaja dobiti nagradu za fair-play sportaša godine koju dodjeljuju Sportske novosti (SN).

„Nisam smatrao da je to neko veliko djelo ili veliki potez. Međutim, kada sam sjedio tamo među dobitnicima olimpijskih medalja, Sandrom Perković, Damirom Martinom i braćom Sinković, shvatio sam da su to djelo ljudi prepoznali“, kaže.

Neki članovi uprave njegovog, sada već bivšeg kluba, vidjeli su tu tom Brankovom činu pokušaj sabotaže. Dio suigrača mu je čestitao, kao i protivnički igrači koji su mu pružili ruku jer su uzaludno protestirali kod suca zbog nepravedno dosuđenog penala. A dio njih je ostao ustrajan u svojoj kritici.

Branko je bio u blizini sporne situacije za koju je sudac dosudio penal, ali vidio je da prekršaja nije bilo, kao i reakcije protivničkih igrača koje poznaje još iz mlađih dana iz prvoligaških momčadi. Kaže, odluka je pala u trenutku, otišao je do protivničkog kapetana i rekao mu kako će promašiti penal.

„Stavio sam loptu na bijelu tačku i lagano je plasirao pored gola. I to je to!“, kaže Branko.

Kao kadet i junior prošao je prvoligaške klubove i utakmice, no, kaže kako u to vrijeme nije ostvario afirmaciju i postao veliki igrač pa je odlučio studirati. Na sve utakmice NK Budainka putovao je iz Zagreba, a za svoju igru je dobivao isplatu samo financijskih troškova puta.

Radičević smatra kako je sustav dogovora koji postoji između nogometnih klubova pokvario sustav pravih sportskih vrijednosti.

„Dogovaranje i rješavanje rezultata utakmica šteti ponajviše mladim igračima koji dolaze iz većih klubova kako bi prošli selekciju i dokazali se igrom u nižim ligama“, kaže Radičević, dodavši:

„Igrači igraju takve utakmice za koje znaju da ih moraju pustiti ili da će ih sigurno dobiti, a na takvim utakmicama njihove kvalitete, vrijednosti i talent ne dolaze do izražaja. Ti igrači ne znaju je li rezultat plod njihove igre i zalaganja ili pak neke treće sile. Kako to loše utječe na nogomet, svjedoči nam broj gledatelja na sportskim tribinama. Javnost na to već počinje reagirati i mnogi ljudi smatraju da nogomet više nije privlačan sport, pogotovo u našoj maloj državi“.

Branko smatra da odlučivanje između klubova koji će ispasti, koji će biti prvi za krajnji cilj ima malverzaciju sa glasovima u skupštini Županijskog nogometnog saveza. Takva premreženost, smatra Branko pozivajući se i na medijske napise, ide prema vrhu, ne samo Hrvatskog nogometnog saveza (HNS), nego do krovnih svjetskih sportskih udruženja.

„Ljudi bi se na tribinama trebali opustiti, uživati i gledati jedan dobar nogomet, a takvih je sve manje jer okreću leđa nogometu u kojem se izgubio natjecateljski duh“, poručuje ovaj kineziolog.

Korupcije je bilo u nogometu i drugim vrstama sportova oduvijek, no u puno manjoj mjeri nego danas, smatra Branko, te navodi kako je sve veći broj afera u kojima se razotkrivaju manipulacije.

Savršenog lijeka za korupciju u nogometu nema, smatra Branko, no poručuje kako treba djelovati da se ona svede na najmanje moguće mjere, sve kako bi se ljudima vratila želja za gledanjem nogometnih utakmica u kojima postoji pravi sportski i natjecateljski duh, da pobijedi tko je bolji, a tko gubi da ima priliku više trenirati.
Za kraj, poručio je svim igračima u nogometnim ligama u regiji da djeluju po savjesti, ako uoče priliku.

„Kad se skupi dovoljno takvih djela, vjerujem da možemo doprijeti do glava određenih ljudi i pomoći da se prave vrijednosti vrate općenito u sport, ali i u nogomet. Jer, ako čovjek stoji sam, lako će biti kamenovan ili pasti u zaborav“, poručuje ovaj fair play igrač godine.

Zdrav duh u zdravom tijelu - poslovica je čiji je Branko Radičević pravi primjer, nasmijan i skroman mladić, a prije svega zaljubljenik u sport i svoj poziv.